Kako američki Kongres namjerava usvojiti kontroverzni prijedlog zakona protiv piraterije tzv. SOPA (Stop Online Piracy Act) sve su brojniji oponenti koji pozivaju na protivljenje donošenju zakona kojim se kani uspostaviti rigidna cenzura interneta. Aktivisti širom svijeta za danas najavljuju online štrajk protiv ovog vjerovatno“najgoreg zakona (o internetu) u povijesti američkog pravosuđa”.

Rat online pirateriji bi uskoro mogao dobit svoj epilog budući da bi se u američkom Kongresu uskoro mogle dizati ruke za zakon kojim bi se moglo radikalno promijeniti dosadašnje iskustvo korištenja interneta, a online komunikacija deformirati upravo onako kako to priželjkuju korporativna industrija i njezini predstavnici. Stop Online Piracy Act (SOPA) ili agresivna informacijska politika novog proširenja zakona o autorskim pravima, kojom se hoće disciplinirati otvorena, umrežena komunikacija, nova je forma (p)osvajanja (digitalnog) javnog prostora. Naime, ovaj zakon bi trebao omogućiti vlasnicima autorskih prava da pokreću sudske naloge pred američkim sudom protiv mrežnih stranica koje budu učestvovale ili saučestvovale u nezakonitom prometovanju intelektualnim vlasništvom. Drugačije rečeno, SOPA bi bio instrument blokiranja otvorenog, slobodnog mrežnog prometa.

Cenzura interneta je dakle na pomolu. Kontroverznim prijedlogom zakona protiv piraterije uspotavila bi se snažna zakonska regulacija u već formirano iskustvo umreženosti. Budući da bi SOPA implementacija podrazumijevala, ne samo opomene, već i kazne za krađu intelektualne svojine (ali i saučesništvo u kršenju copyrighta) online razmjena digitalnih sadržaja postala bi sinonomom za kriminalni prekršaj, izjednačena sa krivičnom odgovornošću postala bi svaka neovlaštena aktivnost razmjene elektronskih fajlova i to ne samo na teritoriji SAD-a, već širom svijeta. Da stvar bude ozbiljnija, SOPA bi ovlastila ne samo nositelje autorskih prava, već direktno američko ministarstvo pravosuđa da sudski progoni i kažnjava njegove prekršitelje.

Konačni obračun sa digitalnom kulturom 21.stoljeća

Ekspanzivna cenzura na osnovu copyright režima ukazuje na konstituiranje novih modela manifestacije moći u ime zaštite poretka i korespondirajućih mu “sigurnosti”.  SOPA uspostavlja standarde tzv. “posredničke odgovornosti” što drugim riječima znači kako će posrednicima internetskih usluga, ukoliko zakon bude izglasan, biti moguće narediti da cenzuriraju odnosno blokiraju pristup bilo kom mrežnom mjestu pod optužnicom za kršenje autorskog prava bez uobičajnog pokretanja i vođenja sudskog procesa.¹

Prema dosadašnjim odredbama Digital Millenium Copyright Act-a (DMCA) vlasnici web stranica su bili obavezni uklanjati svaki sadržaj kojim se krši zakon o autorskom pravu, međutim, SOPA ide korak dalje. Nepoštivanje novih zakonski odredbi predviđenih Stop Online Piracy Act-om ubuduće ne bi završavalo upozorenjima već izravnim suočavanjem sa novčanim i zatvorskim kaznama zbog kršenja autorskih prava. Vlada SAD je nesumnjivo riješila da se obračuna sa digitalnom kulturom 21. stoljeća. Nimalo ne čudi što iza ovakve legislative stoje korporativni lobiji (od Hollywooda do farmaceutske industrije) koji slobodnu arhitekturu Mreže smatraju najizravnijiom prijetnjom ubiranju online profita.

Prema dosadašnjim odredbama Digital Millenium Copyright Act-a (DMCA) vlasnici web stranica su bili obavezni uklanjati svaki sadržaj kojim se krši zakon o autorskom pravu, međutim, SOPA ide korak dalje. Nepoštivanje novih zakonski odredbi predviđenih Stop Online Piracy Act-om ubuduće ne bi završavalo upozorenjima već izravnim suočavanjem sa novčanim i zatvorskim kaznama zbog kršenja autorskih prava. Vlada SAD je nesumnjivo riješila da se obračuna sa digitalnom kulturom 21. stoljeća. Nimalo ne čudi što iza ovakve legislative stoje korporativni lobiji (od Hollywooda do farmaceutske industrije) koji slobodnu arhitekturu Mreže smatraju najizravnijiom prijetnjom ubiranju (online) profita.

Protiv proizvodne snage mnoštva

Negodovanja, peticije, kritke, upozorenja i sl. pokušaji da se “otvore oči” korisnika interneta apeluju na pogubnost razmjera SOPA regulative koja predstavlja izravnu prijetnju slobodi govora, kreativnosti, medijskim slobodama. Na djelu je dakle sve ono na što godinama već upozoravaju autori poput Lessiga, Barbrooka, Stallmana, Moglena, Zittaina, Doctorowa itd.: ukidanje interaktivnosti kao proizvodne snage mnoštva. Naime, ovakva legislativa indirektno dokida prava javnosti da prakticira slobodu izražavanja (participira u stvaranju, rearanžiranju i distribuciji online sadržaja) budući da će u mrežnoj komunikaciji ubuduće moći “uživati” tek oni koji budu mogli priuštiti usluge pravnika, dakle stručnjaka koji će moći garantirati da uploadovani mrežni materijali od strane njihovih klijenata nisu u suprotnosti sa provedbama zakona o autorskim pravima.

Suzbijanje digitalne piraterije je nesumnjivo legitiman povod za update zakonskih mjera kojima bi se preventirala ilegalna distribucija, međutim, nesposobnost da se sagledaju dalekosežne reperkusije SOPA implementacije na novostečena komunikacijska prava inaugurirana internetom kao prvim medijem u povijesti koji građane izmješta iz konzumentske pozicije pasivnog primanja informacija u aktivne proizvođače znanja, prijeti da možda već sutra postanemo kriminalci, a da toga uopće nismo ni svjesni.

Očekivati je kako će milioni servera biti pred „gašenjem“ odnosno da će doći do „brisanja“ njihovih domena, također je za očekivati isključivanje sistema za online plaćanje kojima se finansiraju mnogi web siteovi te raskidanje veza između oglašivača i inkriminiranih mrežnih mjesta. Najgore od svega jeste da SOPA proširuje definiciju kršenja autorskih prava na hosting bilo kojeg linka prema web stranicama na kojima se navodno nalazi neovlašten sadržaj. Na primjer, ukoliko bi neko upisao (npr. u svoj Facebook status) poveznicu na online materijal pod copyright-om cjeli web site bi mogao biti blokiran zajedno sa svim svojim legalnim materijalima koji se nalaze na njemu. Komunikacija putem emaila kao i društvenih mreža također neće biti sigurna, privatnost nipošto zagarantirana. Konačno, da budemo krajnje dramatični, hipotetički gledano objaviti na YouTube-u snimku sebe illi npr. vlastitog dijeteta kako pjeva pjesmu koja je pod copyrightom (dakle, 70. godina od godine smrti autora) predstavljala bi krađu za koju bi prema SOPA-i kazna mogla doseći i 5 godina zatvora!!! Video, live streaming je bolje ni ne pominjati...

Otežavanje i opstruiranje povezivanja i dijeljenja online resursa sasvim jasno sugerira nametanje globalnog stanja (digitalne) regulacije.  Isprazno obećanje postindustrijske utopije, intenzivirano krajem prošlog stoljeća, danas pokazuje svoje nakazno, hegemonijalno lice. Suvremena informacijsko-komunikacijska tehnologija kao temeljna infrastruktura globalne kapitalističke ekonomije (kibernetički, informacijski fordizam) nikada nije imala namjeru prihvatiti nužnost koegzistiranja sa virtualnim zajednicama koje Mrežu principijelno vide, doživljavaju i brane kao elektronsku Agoru, platformu za permanentno, interaktivno revolucioniranje.² Naprotiv. SOPA je najradikalniji primjer digitalne despotije koja cenzuru pretpostavlja za krajnji domet “društva znanja”.

U rječniku digitalnog aktivizma SOPA je već dobila svoju prijevod “Stop Online PRIVACY Act”. Slijepa, osvetnička logika korporativne industrije, nemoćna u borbi protiv online pirata, poprima stravične razmjere napadajući sada samu prirodu interneta. Obzirom da američki nositelji autorskih prava nisu mogli krivično goniti inozemne mrežne stranice za krađu i distribuciju njihovih sadržaja namjera je da se ovim zakonom dobro “zasuze oči” svima koji u internet gledaju kao “oazu slobode”. Čak i ukoliko SOPA ne dobije podršku u Kongresu, važno je napomenuti kako njegov “brat blizanac” tzv. PIPA (Protect Intellectual Property Act) nije ništa manje opasan kada je u pitanju budućnost online kulture.

Globalna uzbuna

Zbog toga je današnji dan označen kao “crna tačka” mrežne komunikacije. Jednodnevno gašenje stranica najpopularnije online enciklopedije Wikipedie, kao i zamračivanje brojnih drugih mrežnih mjesta (Mozilla, Twitpic) u znak globalnog protesta i uzbune u vezi sa kontroverznim američkim zakonima jesu opomena da budućnost interneta nije nimalo svijetla. Samo na trenutak zamislite scenarij prema kojem vlasnici web stranica moraju najprije provjeriti kako svaki link prema drugom mrežnom mjestu ne sadrži materijal koji potencijalno krši zakon o autorskom pravu. Kako svaki link nužno sobom povlači provjeravanje hiljada, pa čak i miliona mrežnih stranica (i to isključivo kako bi se ogradili od njihove moguće povrede copyright-a) sasvim je jasno kako bi hipermedijsko povezivanje, ne samo izgubilo smisao, već bi cjelokupna online komunikacija bila odvedena u slijepu ulicu u kojoj bi onda skončala i sama net generacija.

18. januar 2012. godine će stoga obilježiti štrajk svih onih koji žele internet na kojem ljudska prava, sloboda govora i vladavina zakona neće biti podređeni korporativizmu i njihovim lobistima. Očigledno je kako se pravna i politička moć upravljanja internetom, nimalo slučajno, poklapa sa pretpostavkama kako Sjedinjene Američke Države gube informacijski rat zbog čega se upravo novim regulativama hoće omogućiti ućutkivanje popularnih svjetskih stranica koje objavljuju i nose sadržaje koji grade sve jači otpor spram totalitarne, transnacionalne vladavine krupnog kapitala. Fundamentalna pretpostavka tehnologije političke kontrole je anuliranje autonomije i privatnosti, stoga se ovom štrajku (http://www.sopastrike.com) treba pridružiti svako ko razumije koliko je bila u pravu Hana Arendt kada je napisala kako “kategorija osumnjičenog u totalitarnim uvijetima obuhvaća čitavo čovječanstvo”³.

Na koncu, kako ne bi ostali u potpunom mraku (čak i ako sporni SOPA zakon ugleda svjetlo dana) potrebno je napomenuti kako je “desopaizacija” već počela. Naime, Soapy je mali i besplatni Firefox plugin čijom će aktivacijom korisnicima i dalje biti moguće posjećivanje web stranica koje bi bile eventualno zabranjene tj. koje bi se našle pod udarom SOPA-e.
War…must go on…

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

¹ Očekivati je kako će milioni servera biti pred „gašenjem“ odnosno da će doći do „brisanja“ njihovih domena, također je za očekivati isključivanje sistema za online plaćanje kojima se finansiraju mnogi web siteovi te raskidanje veza između oglašivača i inkriminiranih mrežnih mjesta. Najgore od svega jeste da SOPA proširuje definiciju kršenja autorskih prava na hosting bilo kojeg linka prema web stranicama na kojima se navodno nalazi neovlašten sadržaj. Na primjer, ukoliko bi neko upisao (npr. u svoj Facebook status) poveznicu na online materijal pod copyright-om cjeli web site bi mogao biti blokiran zajedno sa svim svojim legalnim materijalima koji se nalaze na njemu. Komunikacija putem emaila kao i društvenih mreža također neće biti sigurna, privatnost nipošto zagarantirana. Konačno, da budemo krajnje dramatični, hipotetički gledano objaviti na YouTube-u snimku sebe illi npr. vlastitog dijeteta kako pjeva pjesmu koja je pod copyrightom (dakle, 70. godina od godine smrti autora) predstavljala bi krađu za koju bi prema SOPA-i kazna mogla doseći i 5 godina zatvora!!! Video, live streaming je bolje ni ne pominjati...

² Razvojem mrežne tehnologije, sve je više ljudi učilo kako stvarati, postavljati i distribuirati svoje medije: mrežne stranice, listservere, news grupe, blogove itd., te se zahvaljujući dvosmjernosti komunikacije reaktualizirala kampanja protiv neoliberalizma u formi globalnog antiglobalističkog pokreta. Do kraja devedesetih antiglobalizam zadobiva novi teorijski status među radikalnim  intelektualcima koji iznova artikuliraju situacionističke ideje dekomodifikacije svakodnevnog života. Posredstvom interneta se postupno uspijevao oblikovati i artikulirati otpor tzv. digitalnog građanstva (netizens), naime bunt protiv potlačenosti korporatizmom, građani sve izravnije artikuliraju na Mreži svjesni političkog potencijala nove javne sfere. Upotrebom online alata odnosno kanala proizvodnje i difuzije znanja (koje u najvećem broju slučajeva stvaraju individue kroz zajedničke procese suradnje na Mreži) su se tako iznova oživili klasni antagonizmi stoga ne čudi da suzbijanje slobode izražavanja, povezivanja, udruživanja tj. suradnje putem Mreže (dakle, djelovanja u novoj zoni emancipacije – kiberprostoru) ekstrapolira viđenje informacijsko-komunikacijske tehnologije kao sredstva nove razine kapitalističke kontrole koja počiva na kontradikcijama koje proizilaze iz nematerijalne, neopipljive prirode informacije, te nastojanja  da se ona kontrolira putem ekskluzivnih vlasničkih prava.

³ Arent, Hana. Izvori totalitarizma. Beograd: Feministička izdavačka kuća, 1998. str. 179.