Govor Bore Kontića povodom dodjele nagrade «Jug Grizelj» za dostignuća u istraživačkom novinarstvu Dragi Hedlu, novinaru Jutarnjeg lista i dugogodišnjem saradniku portala MC Online. Nagrada je dodijeljena 26.januara u beogradskom Medija Centru. Kontić je prošlogodišnji laureat ove nagrade. Zaklada “Jug Grizelj” osnovana je 1991. godine na inicijativu petorice beogradskih novinara, u znak sjećanja na ovog jugoslovenskog novinara i s ciljem podrške razvoju istraživačkog novinarstva, te “u službi razvijanja prijateljstva među ljudima i uklanjanja granica među narodima".

Danas nagrađujemo Dragu Hedla. Razloga ima mnogo a povod je njegova knjiga „Glavaš, Kronika jedne destrukcije“. Jezgroviti sažetak moguće slavonske hronike od 1990.  do današnjih dana, zapravo je neka vrsta biografije Branimira Glavaša, ratnog gospodara Osijeka. Negdje na prvim stranicama gotovo filmska scena u kojoj školska sekretarica pred Glavašev prvi partijski skup zašiva postavu njegovog sakoa jer rezervnog nema... Nista manje vizuelno se ne doimaju ni poslednje stranice gdje junak knjige dio dana provodi kao poslanik u Saboru a dio u sudnici kao optuženik za ratne zločine.

Između vremena zakrpanog sakoa i završnice suđenja, pratimo ovog junaka našeg doba u desetine upečatljivih kadrova: Početkom devedesetih gleda troetažnu kuću pored mora te njenog vlasnika, svog prijatelja začuđen pita“ Šta je tebi trebalo da ulaziš u HDZ“? Vidimo ga potom  na prvom susretu stranačkih čelnika Osijeka kako samouvjereno zauzima prvi red i vrijeđa sve oko sebe. Ovaj „siromašni rođak Hannibala Lectera“ kako ga je po monstruoznom junaku filma „Kad jaganjci utihnu“ nazvao jedan strani dopisnik već tada je definisan živopisnom preporukom: Ako želite srušiti bilo šta - od kante za smeće do države - zovite Branimira Glavaša. Vidimo ga. kako je, prije rata, u selu pored Osijeka započeo kuću, iskopao temelje, na podrum stavio betonsku deku i stao sa poslom. Vidimo ga desetak godina kasnije kao  mnogostrukog vlasnika  stanova u centru Osijeka - majstora bagatelnog kupovanja i basnoslovnog prodavanja. Vidimo Glavaša kako odmahuje rukom na svaki pomen zločina, za koje je znao ili najčešće njima rukovodio. Kako na svaku pojavu živih svjedoka koji ga optužuju za najgnusnija ubistva najavljuje da ima neoborive argumente koje nikad neće iznijeti. Vidimo ga kako za zvanične događaje bira svoje omiljene odore - generalsku ili folklornu. Vidimo ga kako dijeli uredničke funkcije svojim omiljenim novinarkama uz obavezni buket žutih cvjetova. O sebi govori  koristeći treće lice. Živi sam u u stanu od 200 kvadrata i u kojem se noću svjetla nikad ne gase. Sve ovo do utiska ličnog viđenja saznajemo zahvaljujući - „Najboljem hrvatskom istraživačkom novinaru“. Tako, naime, Dragu Hedla opisuje Viktor Ivančić dodajući: „Obično se ne upušta u istraživanje nečega što je svima nepoznato već, paradoksalno, onoga što je mnogima u velikoj mjeri poznato i o čemu se – upravo zato – najintenzivnije šuti, složno i bespogovorno“.

Viktor Ivančić o Dragi Hedlu: „Obično se ne upušta u istraživanje nečega što je svima nepoznato već, paradoksalno, onoga što je mnogima u velikoj mjeri poznato i o čemu se – upravo zato – najintenzivnije šuti, složno i bespogovorno“.

Viktor Ivančić je jedan od osnivača Feral Tribune, lista u kojem je osim prve, sve ostale godine Drago Hedl proveo kao novinar - reporter i u njemu objavio gotovo sve tekstove koji su osnova knjige koju danas nagrađujemo. Valja ovdje podsjetiti da je Feral  perom književnika Mirka Kovača počašćen i simbolično nagrađen titulom ''najznačajnijeg medijskog svjetla u tmini našeg vremena”. Sve ovo, dakle, ide u prilog našem osjećaju da nagrađujući Hedla nagradi Jug Grizelj činimo čast.

Knjiga Drage Hedla “Glavaš, Kronika jedne destrukcije” podsjeća na rad samozatajnih istražitelja koji kreću od suočavanja sa praznim zidom. Potom stavljaju jednu fotografiju…te drugu….i strpljivo, savjesno sklapaju mozaik. Od fotografija, zvaničnih ispisa, ličnih dokumenata i porodičnih slika koje vam svojim beskrajno složenim međuodnosom otkrivaju staru priču o ljudima i zlu. Ne zaobilazi nas ni poslovična banalnost zla niti groteska. Trenutak je kada se junak knjige odlučuje na štrajk glađu. Herojski istrajava jer u džepovima pantalona korpulentnog političara koji ga redovno posjećuje ima mjesta za solidnu zalihu rum – štangica.

Drago Hedl je ispisao golemu - ne samo po obimu a ona je preko impozantnih 300 stranica - priču o zlu za koje je većina znala ali i koje je većina odlučila da prešuti, odšuti. Nakon ove knjige šutnja nema opravdanja „Gdje smo mi bili kad su se dešavali zločini“, imperativno je pitanje koje Hedlova knjiga postavlja.

Drago Hedl pripada onim rijetkim novinarima sa ovih prostora koji ne pišu o onom što znaju nego samo o onom što mogu da dokažu.

Drago Hedl je ispisao golemu - ne samo po obimu a ona je preko impozantnih 300 stranica - priču o zlu za koje je većina znala ali i koje je većina odlučila da prešuti, odšuti. Nakon ove knjige šutnja nema opravdanja „Gdje smo mi bili kad su se dešavali zločini“, imperativno je pitanje koje Hedlova knjiga postavlja.

Ovih dana Hrvatska slavi svoje prihvatanje Evrope i skori ulazak u tu zajednicu. Kako to obično biva u danima slavlja svi su radosni i svi su zaslužni. Upućeniji će se prisjetiti da je upravo pitanje priznanja ratnih zločina i kažnjavanja krivaca bila jedna od najtežih prepreka s kojom se  hrvatsko društvo moralo suočiti  Uostalom, to je nesavladana zadaća svih društava u ovoj regiji. Knjiga koju danas nagrađujemo i autor koji je potpuno sam prošao taj cijeli put učinio je više za Hrvatsku i cijelu regiju nego većina ljudi koji nam se danas trijumfalno smiješe sa ekrana. Neka nagrada koju danas dodjeljujemo između ostalog nadoknadi propuštenu priliku da se iskaže zahvalnost i Dragi Hedlu, tihom čovjeku iz Osijeka.

Foto: Medija centar Beograd