Radimir Čačić: Lažna priča o poslovnim uspjesima

Radimir Čačić: Lažna priča o poslovnim uspjesima

Priče Krešimira Kovača rezultat su intenzivnog višemjesečnog istraživačkog rada ovog slobodnog novinara iz Varaždina, koji je uključivao opsežnu pripremu, odlazak u Izrael, te pronalaženje, iščitavanja i uspoređivanje nekoliko stotina ugovora, te sudskih dokumenata.

Autor je koristio metodologiju i alate koju NetNovinar preporučuje na svom portalu i koristi u radu na pričama polaznika svog programa istraživačkog novinarstva.

Priče su nastale u sklopu projekta SCOOP, koji pruža pomoć razvoju istraživačkog novinarstva u istočnoj i jugoistočnoj Europi. SCOOP osigurava novac za troškove rada na istraživačkim pričama, a autor priče mora pronaći medij u svojoj zemlji koji je zainteresiran objaviti priču.

Redakcija NetNovinara odlučila je objaviti dvije priče Krešimira Kovača kao primjer temeljito obrađene i dokumentirane istraživačke priče – na hrvatskom i na engleskom jeziku.

Redakcija

Bivši ministar, sadašnji varaždinski župan, te kandidat za budućeg premijera Hrvatske Radimir Čačić tvrdi da je uspješan poslovni čovjek. No, istina je kako je bivši Coning holding kojim je Čačić rukovodio ostao dužan stotine milijuna kuna, a u tvrtki nasljednici pokrenut je stečaj zbog neplaćenog poreza.

U potpunoj medijskoj tišini, prije dvije godine pokrenut je na varaždinskom Trgovačkom sudu stečaj Coning holdinga/Ingprojekta. Stečajni postupak zatražila je varaždinska Porezna uprava jer je Coning holding/Inprojekt ostao dužan Ministarstvu financija 50,3 milijuna kuna, a račun mu je neprekidno blokiran više od devet godina (vidi dokumente 001-002 te 003-005 na dnu teksta).

Riječ je o tvrtki koja je, uz manju Congamu, nastala 1992. godine pretvorbom nekadašnjeg DP Coninga, dok današnje tvrtke koje sadrže u svojem nazivu riječ Coning, uz izuzetak Congame, su zapravo novije tvrtke osnovane 90-ih godina i kasnije neovisno o "originalnom" Coningu (vidi dokumente 006-008 na dnu teksta - Nalaz i mišljenje o činjenicama vezanim na imovinu stečajnog dužnika Ingprojekt d.d. u stečaju). Stečajem Coning holdinga/Ingprojekta propada tako najveći dio RO Coning koja se pod vodstvom Radimira Čačića 80-tih godina izdvojila iz GK Zagorje.

Radimir Čačić vodio je kao direktor posrnuli Coning holding do sredine 90-ih, kada je tom poduzeću blokiran račun, a ostalo je i bez zaposlenih (vidi dokument 016 na dnu teksta - dio Nalaz i mišljenje o činjenicama vezanim na imovinu stečajnog dužnika Ingprojekt d.d. u stečaju). No, unatoč tome što je račun blokiran od 1995. godine, stečaj Coning holdinga/Ingprojekta otvoren je tek 2005. godine. U dokumentima stečajnog postupka, koji je još uvijek u tijeku, pronašli smo da je Coning holding/Ingprojekt ostavio ogromne nepodmirene dugove iza sebe (vidi dokument 023 na dnu teksta).

Vjerovnici traže pola milijarde kuna

Naime, nakon pokretanja stečaja sredinom 2005. godine, pozvani su vjerovnici da prijave tražbine (vidi dokumente 003-005 na dnu teksta), a iznos se na podugačkoj listi popeo na gotovo pola milijarde kuna, točnije 452 milijuna kuna koliko im je, prema tvrdnjama vjerovnika, ostao dužan Coning holding/Ingprojekt. Osim porezne uprave potraživanja su iskazali i Tehnička škola Zadar zahtijevajući 56,7 milijuna kuna te Ministarstvo prosvjete i športa koje traži 30,7 milijuna kuna.

Međutim, najveći „grijeh“ koji opterećuje nekadašnji Coning holding su nikad naplaćena dugovanja nastala u „Poslu stoljeća“ u Izraelu. Na temelju dobivenih sudskih parnica (vidi dokumente 024-033 na dnu teksta - Presuda koju je drugostupanjski sud djelomično potvrdio, a djelomično vratio na daljnji postupak, ali završilo na 9,6 milijuna dolara ukupno u dvije parnice od 10,7 milijuna), samo tvrtka Zagorje Ltd d.o.o. traži od Coninga čak 176,5 milijuna kuna jer je DP Coning angažirao tu varaždinsku građevinsku tvrtku kao podizvođača a nije joj do kraja platio ono što je bio dužan.

Štoviše, u svoti od 452 milijuna kuna koju od Coning holdinga potražuju razne tvrtke i institucije, ovdje nije ubrojeno potraživanje od 8,5 milijuna dolara (iznos je znatno veći kad bi se pribrojile kamate) koliko iznosi dug DP Coninga prema izraelskim dobavljačima građevinskog materijala i malim podizvođačima prema presudi Kotarskog suda u Beershebi u Izraelu (vidi dokumente 100-102 na dnu teksta).

Coning u Izraelu ostao dužan 8,5 milijuna dolara

DP Coning  je napustio Izrael bez da je platio svoja dugovanja. Bilo je ukupno stotinjak dobavljača te podizvođača koji su radili primjerice stolariju i slične poslove i svi oni su imali ugovore s DP Coningom – priča izraelski odvjetnik Avraham Yaron, imenovan od strane izraelskog suda da kao likvidator DP Coninga brine za interese vjerovnika, a s kojim smo se našli u njegovom uredu u Tel Avivu.

Većinu dugovanja Coning holdinga/Ingprojekta „pojela“ je zastara, uključujući i dugovanje prema Poreznoj upravi (vidi dokumente 034-036 na dnu teksta). Međutim, s obzirom da je Zagorje uplatilo 200 tisuća kuna predujma za troškove postupka (dokumenti 073-075 na dnu teksta, ta informacija na 074), čini se da ova tvrtka nastavlja pravnu borbu da desetljeće i pol nakon posla u Izraelu od Coning holdinga/Ingprojekta „iskamči“ novac koji im pripada. Neslužbeno smo saznali da su dignute tužbe protiv Coning holdinga zbog namjernog oštećenja vjerovnika. 

Nakon što smo „pročešljali“ nekoliko tisuća stranica dokumenata, do kojih smo došli ponajviše preko sudskih spisa iz različitih parnica vjerovnika protiv Coning holdinga/Ingprojekta koje su vođene u Hrvatskoj i Izraelu, zaključili smo da je ta tvrtka izbjegla vraćanje dugova prebacivanjem poslovanja i imovine Coning holdinga na novoosnovani Coning inženjering i druge novije tvrtke, pa se vjerovnici nisu mogli naplatiti jer Coning holding/Ingprojekt više nije imao vrednije imovine (Ova tvrdnja i tvrdnje u sljedećem odlomku može se potvrditi u vještačkom nalazu, dokumenti 006-019 na dnu teksta).

Tako je krajem 1992. godine, neposredno nakon kraha građevinskog posla u Izraelu, Coning holding osnovao četiri tvrtke kćeri: Coning inženjering, Coning turizam, Coning ekologiju i Coning informatiku. Coning holding je bio njihov stopostotni vlasnik, a gotovo cjelokupno poslovanje i imovina je uskoro prebačena na tvrtke kćeri. Međutim, od 1993. godine započete su različite preprodaje i zamjene dionica kojima je zaduženi Coning holding izgubio dionice tvrtki kćeri, pa su tom poduzeću bez zaposlenih i ikakve vrednije imovine ostavljena samo dugovanja.

Istovremeno, preko tvrtki kćeri nastavljeno je normalno poslovanje Coning holdinga sada oslobođenog dugovanja. Zaposlenici, vlasnici, imovina, poslovanje, čak i ime Coning u različitim varijantama te logotip - sve je uglavnom ostalo isto (Usp. dokument 079). Ipak, za hrvatsko pravosuđe i administraciju to su tvrtke koje nemaju direktne veze s Coning holdingom. Ovome su se osobito čudili naši izraelski sugovornici.

Dobitak priznali, obaveze ne

Ne možemo razumjeti kao netko može prebaciti na novu tvrtku dobitak bez obveza. Pa svaka tvrtka bi to onda mogla učiniti. Ako netko ima, primjerice, 20 milijuna dolara prihoda i duguje 25 milijuna, može vrlo jednostavno prebaciti 20 milijuna na novu tvrtku i ostaviti svih 25 milijuna staroj tvrtki. Odvjetnik kojeg smo angažirali u Hrvatskoj pokušavao nam je objasniti. Nismo to mogli razumjeti kao odvjetnici s aspekta našeg pravosudnog sustava jer je to u Izraelu nemoguće napraviti. Naposljetku, to nije niti logično - priča Avraham Yaron. Međutim, u Hrvatskoj su izraelski odvjetnici takva tumačenja morali shvatiti ozbiljno.

Primjerice, najveći izraelski vjerovnik Lime & Stone Industries u svojoj tužbi protiv Coning holdinga i njegovih tvrtki kćeri tvrdi kako je došlo do miješanja imovine između njih. Međutim, varaždinski Trgovački sud u svojoj presudi smatra da to nije ničim konkretizirano pa, budući da L&S Industries nije dokazao odgovornost tvrtki kćeri za spornih 1,7 milijuna švicarskih franaka duga, je tužba protiv njih odbačena (vidi dokumente 037-045 na dnu teksta, posebno 042).

Nakon razmjene dionica između Coning holdinga i njegovih vlasnika, manji broj svojih dionica koje su još ostale u Coning holdingu pojedine tvrtke kćeri zamijenjene su za dionice Croatia Airlinesa, pa su tvrtke kćeri stekle jedan dio vlastitih dionica, a Coning holding je došao u posjed dionica hrvatske zrakoplovne kompanije. Međutim, dionice Croatia Airlinesa su kasnije nestale iz Coning holdinga, ali zbog nedostatka dokumentacije nije jasno je li Coning holding primio ikakvu protuvrijednost. Prema Popisu imovine načinjenom unutar stečajnog postupka (vidi dokumente 076-078 na dnu teksta), u vlasništvu Coning holdinga/Ingprojekta do 2005. godine ostao je zanemariv broj dionica tvrtki kćeri, ispod 0,2 posto udjela u njihovom temeljnom kapitalu, što znači da su Coning holdingu ostavljena samo velika dugovanja (Ovo i iz sljedećeg odlomka sve u dokumentima 006-019 na dnu teksta - Nalaz i mišljenje o činjenicama vezanim na imovinu stečajnog dužnika Ingprojekt d.d. u stečaju).

Međutim, Coning holding je stigla naplata dugovanja nekadašnjeg slovenskog Elana 1994. godine. Budući da je Međimurska banka izdala garanciju za to dugovanje, Sud je odredio da ta banka mora platiti devet milijuna njemačkih maraka Coning holdingu. Sudeći prema informacijama iz Izvješća o reviziji pretvorbe i privatizacije, problem je „riješen“ tako da je dugovanje prodano za 18 puta manji iznos, 500.000 maraka, drugim tvrtkama pod kontrolom Čačića i njegovih suradnika, a nakon nekoliko selidbi po različitim računima novac je stigao u Coning inženjering. Ta je tvrtka, naime, preuzela većinu poslova nekadašnjeg Coning holdinga, a Čačić ju je kao direktor vodio do listopada 1998. godine.

Nakon što su sva imovina, zaposleni i poslovanje Coning holdinga prebačeni na druge tvrtke, u ožujku 1995. godine Radimir Čačić povlači se s mjesta direktora i prepušta tvrtku bez zaposlenih i bez poslovanja svom suradniku Frani Mesiću. Kako bi i simbolično Coning holding otišao u prošlost, preimenovan je u Ingprojekt, a drugo novoosnovano poduzeće, Condelta, preimenovano je u Coning (vidi dokumente 046-051 na dnu teksta). Dragutin Lovrenčić, jedan od čelnih ljudi Coninga, ovu promjenu opravdava zaštitom tvrtke, budući da je 1996. godine stiglo poništenje privatizacije koje je na nekoliko godina vratilo Coning holding u vlasništvo Hrvatskog fonda za privatizaciju.

Privatizacijom izbjegnuto plaćanje dugova

Upravo zbog najavljenih te kasnije doista i realiziranih aktivnosti oko otimanja tvrtke njihovim pravim vlasnicima, ugledno ime Coning je zadržano i dano privatnoj tvrtki utemeljenoj privatnim uplatama stotinjak malih dioničara, koji su i stvorili ime Coning, te se kao takvo i danas s ponosom legitimno koristi – objašnjava Lovrenčić.

Pravna borba Coning holdinga/Ingprojekta uključivala je angažmane jakih odvjetničkih imena kojima su isplaćivane visoke nagrade (Usp. dokument 080), a oni su uzvraćali stručnim i spretnim postavljanjem bezbrojnih prepreka tužiteljima - protutužbi, žalbi, prigovora - zbog čega su postupci trajali godinama. Neki od postupaka su završili i nepovoljno po vjerovnike.

Tako su primjerice likvidatori DP Coninga u Izraelu odvjetnici Izraelu Avraham Yaron i Doron Tishman zatražili su u Hrvatskoj priznanje i izvršenje presude izraelskog suda prema kojoj je ta tvrtka dužna prema 70 izraelskih tvrtki iznos od 13,7 milijuna novih izraelskih šekela (Dokumenti 100-102 na dnu teksta). Unatoč tome što je pravomoćna presuda izraelskog suda bila sažeta na tek dvije stranice i popis vjerovnika, hrvatski sudovi su o njoj ispisali stotine i stotine novih stranica, da bi nakon dugog i složenog postupka izraelsku presudu - odbili. Razlog je bio proceduralne naravi, odnosno sve je zapelo na pitanju koji je sud nadležan te je li postupak vođen u Izraelu bio stečajni ili parnični (vidi dokumente 052-056 na dnu teksta).

Paralelno s ovom parnicom, najveći vjerovnik Lime & Stone Industries odlučio je i sam potražiti pravdu u Hrvatskoj, ali je odbijen jer je hrvatski sud zaključio da se paralelno vodi postupak za priznanje presude izraelskog suda dio kojeg su i potraživanja prema toj tvrtki (vidi dokumente 057-063 na dnu teksta).

Hrvatski sudovi ne priznaju dokaze

Kad je započeo prvi sudski postupak u Varaždinu, naš odvjetnik u Hrvatskoj je rekao da ima mnogo problema na tamošnjem sudu. Mislio je da će u Zagrebu možda biti jednostavnije, ali niti to nije uspjelo. Drugi proces vodio je zasebno Lime and Stone Industries kojemu je Coning najviše ostao dužan. Oni su tužili Coning direktno u Hrvatskoj. Imali su sve dokumente - fakture, račune za prijevoz, sve potpisano i ovjereno, ali je i to bilo neuspješno – priča Doron Tishman, izraelski odvjetnik kojeg je tamošnji sud uz Avrahama Yarona imenovao za likvidatora tvrtke DP Coning, a s kojim smo razgovarali u Tel Avivu. Iako iznenađeni i ogorčeni takvom odlukom, izraelski pravnici nisu mogli puno učiniti.

Kad smo vidjeli da procedura ne ide onako kako smo mislili da bi trebala, dogovoriti smo krajem 90-tih sastanak s Radimirom Čačićem u Zagrebu da se pokušamo nagoditi. Međutim, Čačić nas je na tada potpuno odbio. Uporno je krivio Ben Yakar Gat, tvrtku investitora s kojom je Coning sklopio ugovore o izgradnji stanova u Izraelu 1991. godine. Rekli smo mu neka tuži Ben Yakar Gat, ali da mi zastupamo vjerovnike i da nema nikakve sumnje da je DP Coning njima ostao dužan, kao i da cijeli slučaj također ima loš efekt na ugled Hrvatske u poslovnom svijetu. Našli smo se i s dužnosnicima u Hrvatskoj vladi. Donijeli smo sa sobom pisma izraelskog Ministarstva pravosuđa i Ministarstva vanjskih poslova. Međutim, niti to nije pomoglo – priča Tishman koji se s Yaronom iz Hrvatske vratio praznih ruku.

Nakon pet godina parničenja, najuspješnija u pravnoj borbi bila je tvrtka Zagorje koja se izborila 1999. godine za pravomoćnu presudu da im Coning duguje ukupno 9,6 milijuna dolara (Riječ je o iznosu utvrđenom nakon žalbe na presudu u dokumentima 024-033 na dnu teksta). No, u ovršnom postupku koji je uslijedio Zagorje se nije moglo naplatiti jer je već godinama sva imovina Coning holdinga/Ingprojekta bila prebačena na tvrtke kćeri. Zagorje je, u postupku koji je trajao više od četiri godine, pokušalo provesti ovrhu nad osnivačkim udjelima Coning inženjeringa, Coning turizma i Coning ekologije (vidi dokumente 065-066 na dnu teksta), ali je naposljetku cijeli postupak prekinut jer je u međuvremenu proglašen stečaj te tvrtke (vidi dokument 064 na dnu teksta). Stoga niti do danas dug Coning holdinga/Ingprojekta prema tvrtki Zagorje nije naplaćen iako je prošlo 15 godina od "Posla stoljeća" u Izraelu.

D O D A C I

Radimir Čačić kao političar

Radimir Čačić bio je ministar javnih radova, obnove i graditeljstva od 2000. do 2004. godine, a danas je župan Varaždinske županije te zastupnik u Hrvatskom saboru. Jedan je od osnivača je Hrvatske narodne stranke, a danas je predsjednik njezinog Središnjeg odbora. Svoju predizbornu kampanju za izbore koji će biti održani krajem ove godine započeo je gotovo dvije godine ranije ne skrivajući ambicije da postane premijer Republike Hrvatske.

Čačić odbio dati izjavu

Pokušali smo stupiti u kontakt s Radimirom Čačićem preko pročelnice kabineta župana Varaždinske županije, s obzirom da Čačić obavlja funkciju župana. Kako nam se Čačić nije odazvao, dostavili smo u Varaždinsku županiju dopis u kojem objašnjavamo o čemu i za koga pišemo (vidi dokument 130 na dnu teksta). Međutim, na naš dopis, Čačić, umjesto da se odazove, putem medija je unaprijed napao članak te pokušao demantirati još nenapisan tekst. Nakon što je ustvrdio da se pripremaju nove afere protiv njega, u Večernjem listu (vidi skenirani članak) je početkom siječnja ustvrdio:

Jedan novinar, koji inače radi u jednim regionalnim novinama, koje imaju nikakvu nakladu, a još manju prodaju, a sponzoriraju ih različiti ljudi koji rade s državom, odnosno vlasti, počeo se baviti istraživačkim novinarstvom. Navodno ne za svoje novine, nego iz vlastita poriva. I došao je do tzv. afere u Izraelu, koja se temelji na izmišljotini da protiv mene postoji pravomoćna presuda zbog gospodarskog kriminala, a svojedobno je Miroslav Rožić iz HSP-a čak tvrdio da mi je zbog toga zabranjen ulazak u Izrael. Iako je to sve skupa davno riješeno, o tome je već pisano, izraelska ambasada sve je demantirala, nekima je valjda još zanimljivo, a posljedica tog velikog skandala je da jedna izraelska poslovna grupa u Brezničkom Humu gradi slobodnu zonu, odnosno da će moja županija otvoriti nova radna mjesta. Ako je to posljedica napada, neka me napadaju - objasnio je Čačić.

Čačić je također izjavio da je o navodnoj pripremi medijske kampanje protiv njega saznao „od prijatelja“. Nakon tih izjava još jednom smo dostavili u Županiju molbu za razgovor o temi ovog teksta, ali niti nakon toga Čačić se nije odazvao.

Bezbroj Coninga

Društveno poduzeće Coning nastalo je iz bivše RO Coning i njezinih OOUR-a, a registrirano je 27. ožujka 1989. godine. Rješenjem Trgovačkog suda od 12. listopada 1992. godine DP Coning registriran je kao Coning holding d.d. Četiri tvrtke kćeri, Coning inženjering, Coning turizam, Coning ekologija i Coning informatika, osnovane su 29. prosinca 1992. godine, a jedini osnivač i vlasnik dionica bio je Coning holding. Coning holding je 1995. godine preimenovan u Ingprojekt.

Postoji još mnogo drugih poduzeća koja su osnovana uglavnom neovisno o DP Coningu iz 80-tih godina, a koje u imenu sadrže riječi Coning ili Con: Coning alfa, koji je prije bio Coning d.o.o., Congama i Condelta (postojanje Coning bete koja nedostaje u nizu nismo uspjeli provjeriti), Polifin, Coning projekt te još mnogo drugih Coninga. Neki su mijenjali nazive, pa je tako Condelta kasniji Coning d.d., Polifin kasniji Coning projekt, itd. (Postojanje nabrojenih poduzeća moguće je vidjeti primjerice u podacima Središnje depozitarne agencije www.sda.hr te u mnogo dokumenata, primjerice 006-019 na dnu teksta).

DOKUMENTI

001, 002, 003, 004, 005, 006, 007, 008, 009, 010, 011, 012, 013, 014, 015, 016, 017, 018, 019, 020, 021, 022, 023, 024, 025, 026, 027, 028, 029, 030, 031, 032, 033, 034, 036, 037, 038, 039, 040, 041, 042, 043, 044, 045, 046, 047, 048, 049, 050, 051, 052, 053, 054, 055, 056a, 056b, 057, 058, 059, 060, 061, 062, 063065, 066, 073, 074, 075, 076, 077, 078, 079, 080, 100, 101, 102, 130  

Autor Krešimir Kovač je slobodni novinar iz Varaždina koji je za potrebe priče istraživao šest mjeseci  u Hrvatskoj i Izraelu.

Priču je uredio Saša Leković.

Rad na priči je financijski pomogla mreža istraživačkih novinara istočne i jugoistočne Europe SCOOP sa sjedištem u Danskoj.   

POVEZANA PRIČA - Radimir Čačić: Krah izraelskog „posla stoljeća“

Osvrt Večernjeg lista (30.6.2007.) na istraživačke priče Krešimira Kovača koje su objavljene na NetNovinaru pogledajte ovdje.