Novinari pod prijetnjom i zaštitom

Novinari pod prijetnjom i zaštitom

Postoji uzrečica koja kaže kako istraživački novinar koji "kopa" po vrućim temama i žali se na opasnosti koje ga zbog toga mogu snaći, liči na mornara kad se žali na nemirno more. Istraživačko novinarstvo doista zna biti opasno i nezgodno, no onaj tko se opredijeli za takav posao mora biti svjestan da zbog otkrića do kojih dođe i koja će biti neugodna za onog na koga se odnose, može biti izložen prijetnjama, fizičkim nasrtajima, pa i pokušajima likvidacije.

Svaku prijetnju valja shvatiti ozbiljno i prijaviti je policiji, a kada ona procjeni da je novinaru nužno pružiti zaštitu, tome se treba pokoriti. Iako je policijska zaštita teško spojiva s normalnim obavljanjem novinarskog posla, u interesu vlastite sigurnosti dobro ju je prihvatiti i nastojati se podvrgnuti novom režimu rada i života dok ona traje. Ni jedno ni drugo neće biti lako.

Znam to iz vlastitog iskustva jer sam tjedan dana, 24 sata dnevno – dok policija nije otkrila identitet osobe koja mi je sms-porukom poslala prijetnju smrću - bio pod policijskom zaštitom. Mnogi kolege takvu su, ili nešto blažu mjeru zaštite, imali mjesecima.

Lišeni privatnosti

Zamislite situaciju u kojoj, odlazeći na dogovoreni sastanak s nekim sugovornikom, prvo telefonski obavještavate policajce u civilu, koji stoji pred ulaznim vratima zgrade u kojoj živite, kamo namjeravate ići, kojim putem se kretati i u kojem ćete se kafiću naći s vašim sugovornikom. Zatim sjedate u automobil i vozite se prema odredištu, dok vas civilni automobil s policajcima prati u stopu. Parkirate na točno dogovorenom mjestu. Jedan policajac ostaje u vozilu kako bi motrio na vaš automobil a drugi ide nekoliko koraka iza vas i sjeda u blizini vašeg stola u kafiću, gdje vas stalno ima na oku.

Kad ste završili razgovor, odlazite do svog automobila, ali prije toga obavještavate policajce da ćete na povratku kući zastati u samoposluživanju kako biste kupili neophodne namirnice. Naravno, ponovno im kažete kojim ćete ulicama ići, a oni vas slijede do parkinga gdje ponovno jedan od policajaca ostaje uz vaš automobil, a drugi, nekoliko koraka iza, prati vas u stopu. Pred ulazom u zgradu u kojoj živite, jedan od dvojice, ući će s vama u lift i otpratiti vas do ulaznih vrata stana. Tek u stanu moći ćete opet imati svoju privatnost.

Prije nego što pristanete na policijsku zaštitu bit će vam iscrpno objašnjeno što sve ona podrazumijeva. Morat ćete policajcima detaljno opisati vaše navike, kamo obično odlazite, s kim se susrećete, koja su mjesta na koja često svraćate. Morat ćete navesti imena vaših susjeda, adrese rođaka i prijatelja koje posjećujete i koliko učestalo to činite. Isto važi i za članove vaše obitelji, a ako imate djecu, policija će vam ponuditi i njihovu zaštitu. Morat ćete locirati i moguće izvore prijetnji, ako o tome imate spoznaja.

Dok budu dežurali ispred vaše kuće, policajci će vas redovito obavještavati o novoj smjeni koju preuzimaju njihove kolege, kao i o tipu automobila u kojem se nalaze. Na vašoj zaštiti, u četiri smjene po šest sati, bit će svakoga dana angažirano osmero ljudi. Ubrzo ćete se s njima sprijateljiti i bit će vam žao što oni provode noć u automobilu pred vašom kućom, čuvajući vas, dok vi udobno sjedite u fotelji ili spavate u toploj bijeloj postelji. Taj osjećaj, da zbog vaše sigurnosti drugi provode noć na sjedalu automobila, motreći na ulazna vrata vaše zgrade i automobil parkiran u blizini, bit će prilično nelagodan, mada će vam policajci – kad im to kažete – uvijek odgovoriti da oni samo rade svoj posao.

Stalna policijska pratnja nužno će otežati vaš novinarski rad. Istraživačke teme zahtijevaju diskretni kontakt s velikim brojem ljudi. Mnogi od njih ne žele da drugi saznaju kako su vam oni izvor podataka. Korektno je reći sugovornicima da ste pod policijskom zaštitom i da će policija sigurno vidjeti s kim ste razgovarali, ili tko vas je posjećivao na vašem radnom mjestu, ili u vašem stanu. Važno je da to sugovornici znaju i sami donesu odluku žele li s vama kontaktirati u takvim uvjetima. Bilo bi krajnje nekorektno da ih o tome ne obavijestite.

Na putovanje - pod policijskom zaštitom

No, to nisu jedini problemi koji će se pojaviti u obavljanju novinarskog posla. Istraživanje često podrazumijeva kraća ili duža putovanja. Dok sam bio pod policijskom zaštitom, u dva sam navrata morao na kraći put, a jedan duži, koji je podrazumijevao i noćenje u hotelu, u gradu oko 300 kilometara udaljenom od mog prebivališta, odgodio sam. Procedura policijskog osiguranja prilikom onih kraćih putovanja bila je ista kao kad bih odlazio na posao u mjestu stanovanja.

Kako sam onaj duži put mogao odgoditi za neko vrijeme, jer podaci do kojih sam ondje mogao doći nisu bili hitne naravi, odluku o odgađanju donio sam kako bih policiji olakšao posao. Oni su doduše ponudili mogućnost da me u gradu u koji sam trebao putovati štite njihove kolege, no to sam odbio, ne želeći policiji praviti dodatne troškove. Bio sam svjestan da ih moja zaštita ionako dovoljno košta.

Život kao ''Big Brother''

Dok traje zaštita nemoguće je održavati sve one uobičajene kontakte koje kao novinar imate s velikim brojem ljudi. Vaše kretanje ipak je na određen način ograničeno. Ne samo što bi bilo nekorektno skrenuti s rute koju ste prethodno najavili policiji – jer ste se baš tog trenutka sjetili da ste nešto zaboravili pitati osobu s kojom ste maločas razgovarali u nekoj kavani – već i zbog toga što pratnja na nekoliko koraka izaziva sasvim normalnu reakciju da ne želite da vaš razgovor čuje još netko. Bez obzira što su policajci tu da bi vas štitili, a ne uhodili.

Od iznimne je važnosti da surađujete s policijom u okviru dogovora kojeg ste postigli suglasivši se s mjerama zaštite koje su oni smatrali nužnim za vašu sigurnost. Ti ljudi ne samo što su odgovorni za vaš život, već braneći vas, mogu ugroziti i vlastiti. Zato, ali i zbog činjenice da svaka profesija ima svoja pravila, treba poštivati mjere koje provode i pridržavati se načina na koji to čine. Nemojte si umisliti da ste pametniji od njih i sami početi postavljati pravila ponašanja.

Morate biti svjesni da će 24 satna policijska zaštita ostaviti traga na vašu osobnu stabilnost, ali nadasve na loš osjećaj zbog izgubljene privatnosti i promjene uobičajenog stila života i rada. Nije jednostavno živjeti s činjenicom da ste, dok zaštita traje, 24 sata izloženi neprekidnoj pasci i da je registriran svaki vaš korak, susret, razgovor. Život vam se, na stanovit način pretvara u televizijski "Big Brother" u kojem gotovo i nemate privatnosti.

Zato je nemoguće opisati osjećaj kad vas nazove policijski zapovjednik i priopći vam da su pronašli pošiljatelje prijetnje i da će mjere zaštite biti ubrzo ukinute. Pri tom, olakšanje koje ćete osjetiti bit će samo djelomično zbog činjenice da vam opasnost više ne prijeti, a puno više zbog toga što će se vaš život – čim policajci odu – vratiti u uobičajenu kolotečinu. Tek tada postat ćete svjesni koliku cijenu ima privatnost, ne samo u svakodnevnom životu, već i u poslu kojeg radite.

-------------------------------------------------------------

Objavljivanje ovog teksta na MC Online omogućeno je zahvaljujući projektu Veza za zajednički angažman (VEZZA) koji podržava Švicarski ured za razvoj i saradnju (SDC). Više informacija o projektu VEZZA možete dobiti ovdje: http://www.media.ba/mcsonline/bs/projekt/vezza