Kako smanjiti opasnost koja prijeti novinaru
Kako smanjiti opasnost koja prijeti novinaru
Želite obraditi priču zbog koje biste mogli biti povrijeđeni ili nešto još gore. Kako ćete se zaštititi?
Jedini način da se ikad uistinu zaštitite jeste da ne napišete priču. Međutim, mnogi od nas to ne mogu učiniti, prema tome moramo na to gledati kao na vještinu baratanja s rizikom. Kako da smanjim mogućnost da postanem žrtva napada?
Vaša najbolja zaštita su integritet i drugi novinari
Ono što slijedi ne zvuči kao neka zaštita ali spašava živote mnogim novinarima u raznim zemljama već dugi niz godina.
Tačno je da zakon ne može spriječiti napad u svim dijelovima svijeta. On bolje kažnjava nego što sprječava i može se desiti da su ljudi iz vlade ili zakona upravo ti koji napadaju.
Također ne možete dovijeka živjeti pod zaštitom ili skrivajući se.
Prema tome, novinari koji izvještavaju o organizovanom kriminalu, o kolumbijskoj karteli droge i ostalim područjima visokog rizika, koristili su sljedeće metode smanjivanja rizika.
Faza izvještavanja
Vaša zaštita počinje sa fazom izvještavanja:
1. Budite profesionalni, svjesno iskreni, potpuno pošteni i savršeno precizni u svakom slučaju. Ako svaka strana razumije da činite sve u svojoj moći da pokažete istinu, iako im se možda ona ne sviđa, poštovat će ono što pišete.
2. Dajte priliku svakoj strani iz te priče da odgovori. Iako je organizacija mutna, još uvijek možete tražiti izvore s kojima biste mogli pokušati da popričate. Ljudi će s vremenom razumjeti da samo radite svoj posao i da nije lično. Ako uradite negativnu priču o nekome, bolje vam je da imate hrabrosti da ih nazovete i saznate njihovu stranu priče.
3. Zahtijevajte profesionalan odnos sa ljudima o kojima pišete. Ima jedan citat iz filma “Kum” koji kaže: “držite prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže.” Što više budete s njima razgovarali, i što više razumiju kako mediji funkcionišu i kako vi radite, to bolje po vas.
4. Zahtijevajte poštovanje i budite jaki. Većina kriminalaca imaju svoja pravila koja se zasnivaju na poštovanju i hrabrosti. Kada se suočite s njima, bolje vam je da ne izgledate kao mlakonja ili slabić. Neće vas onda poštovati, a ako vas ne poštuju onda ste u opasnosti.
5. Ni pod kojim uslovima ne smijete dozvoliti da uđete u lični odnos s njima. Nemojte ići na njihove zabave, nemojte se družiti s njima, nemojte im davati poklone. Trebate s njima uspostaviti poslovan odnos i nemojte prelaziti granicu. Ako imate lični odnos, prvi put kad napišete negativnu priču, osjećat će da ste ih lično izdali zbog čega ćete SIGURNO upasti u nevolju. "Ako ne žele svoja imena u novinama, neće s vama razgovarati. Sve dok odnos nije lični, postoji veoma mala opasnost” – Američki novinar koji je izvještavao o mafiji.
6. Nemojte pisati ni sa kakvim predznakom. Ako pišete za medijsku organizaciju sa političkim sponzorom (državni mediji, mediji u vlasništvu političke partije ili politički motivisanih izdavača), nemojte raditi opasne priče, čak i ako su istinite. Neće vas više smatrati novinarom, nego propagandistom koji se se bori za moć. Pišite za nezavisnu novinarsku organizaciju koja se takvom smatra.
7. Budite svjesni onoga o čemu izvještavate i pišete. Ono što novinari smatraju neznatnim je često razlog zbog kojeg budu ubijeni. Shvatite s kim imate posla i šta misle o nečemu kako biste izbjegli osjetljive teme koje se ne odnose na vašu priču. Izbjegavajte članove porodice ili lična pitanja ako se ne odnose na priču.
8. Štitite svoje izvore svojim životom i slobodom. Ako ikoga ugrozite, vi postajete meta. Nemojte se nikome povjeravati, jer će onda morati nositi isto breme kao i vi.
9. Nekada je prikladno da ne potpisujete članke. Ovo obično ne funkcioniše i povređuje kredibilitet članka, ali sprječava direktan napad.
10. Stavite priču u drugo izdavaštvo ili u međunarodnu medijsku organizaciju. Kada priča bude objavljena, može izgledati kao da pratite rad drugih ljudi.
11. Budite veoma pažljivi sa smicalicama kao što je skrivena kamera. To se često smatra podmuklim. Novinari koji su bili uhvaćeni sa skrivenim kamerama su bili istog trenutka ubijeni u drugim zemljama.
12. Praktikujte dobre zaštitne navike:
a. Nemojte ići nigdje s ljudima koje ne poznajete.
b. Budite sigurni da vaš urednik i prijatelji znaju gdje ste u svakom trenutku. Ako odete na sastanak, čak i ako mislite da je bezazlen, budite sigurni da neko zna s kim ste se sastali i gdje.
c. Ako se sastajete s nekim opasnim, prethodno odredite vrijeme za provjeru. Ako vaš urednik ne dobije poziv od vas do podne, trebao bi nazvati policiju.
d. Ponesite mobilni telefon i budite u stalnom kontaktu sa vašim urednikom.
e. Sastajte se na prometnim mjestima kad god je to moguće.
f. Izbjegavajte rutinu. Mijenjajte svoje puteve i navike.
Kada primite prijetnje
Čak i kada sve uradite onako kako to treba, još uvijek postoji mogućnost da ste meta. Morate agresivno reagovati na prijetnje, ne mlako. Što više rasvjetlite temu, teže će biti ljudima da je prikrivaju.
• Sastanite se sa zakonskim službenicima i političarima i recite im da su odgovorni za vašu sigurnost. Prijetnje novinarima se trebaju tretirati kao prijetnje sudijama ili policiji.
• Objavite sve prijetnje u svojim izvještajima, u drugim medijima i na međunarodnom nivou u Komisiji za zaštitu novinara. Prijetnje bi trebale biti vijest na naslovnoj strani. Primorajte one koji vam prijete da shvate da bi privukli veliku količinu javne pažnje na sebe u slučaju da djeluju. Što je više vaša priča javna i što je više poznata prijetnja, manje su prilike da će neko pokušati da vas ubije.
• Nastavite izvještavati svoju priču o prijetnjama i zahtijevati da razgovarate sa ljudima za koje mislite da vam prijete (u sigurnoj okolini) da saznate koji su njihovi motivi.
U slučaju da se napad desi - Istražite i izvijestite o bilo kojem napadu na vašeg novinara ili bilo kojeg novinara u vašoj zemlji. Trebala bi to biti vijest na naslovnoj strani koja se agresivno prati. - Sarađujte sa drugim medijima. Dogovorite se da svi napravite od nje glavnu priču. Veća je sigurnost u velikom broju. Morate se solidarisati da odvratite buduće napade.
Šta biste još trebali učiniti
• Radite sa lokalnim organizacijama da formirate Ekipu za Brzu Reakciju koja bi se sastojala od novinara, pravnika i zakonika koji će se agresivno baviti sa smrću ili povredom novinara. Kada se desi incident, ekipa će se formirati i početi sa istragom. Oni prate i ohrabruju policiju i sudski sistem da rade svoj posao i izvještavaju o tome kad ga ne obavljaju. Nastavljaju rad novinara i pokušavaju identificirati ko je njemu ili njoj prijetio. Solidarnost je od najveće važnosti.
• Javno protestujte.
• Zapamtite, niste sami. Desetine novinara su bili ubijeni u zemljama kao što je Kolumbija, a ipak još uvijek obavljaju veoma hrabar posao.
Iz Komisije za zaštitu novinara:
Nekažnjeno ubistvo
U zadnjem desetljeću, 366 novinara je ubijeno dok su obavljali svoj posao. Dok konflikti i rat daju opravdanje za veliki dio nasilja prema novinarima, CPJ istraživanje pokazuje da veliki dio novinara ubijenih od 1993. g. nisu poginuli u pucnjavi. Umjesto toga, bili su uhvaćeni i ubijeni, često u direktnoj povezanosti sa pričom o kojoj su izvještavali. Ustvari, prema statistici CPK, samo 60 (16 posto) novinara je ubijeno u pucnjavi, dok 277 (76 posto) je ubijeno u direktnoj povezanosti sa pričom koju su izvještavali. Ostali dio novinara je ubijen u konfliktnim situacijama koje se ne mogu opisati kao borba – dok su, na primjer, pokrivali nasilne ulične demostracije.
Od 1993. g. CPJ je zabilježio samo 21 slučaj u kojima su osoba ili osobe koje su naručile ubistvo novinara bili uhapšeni i krivično gonjeni. To znači da u 94 posto od svih slučajeva, oni koji ubijaju novinare to čine nekažnjeno. Koji su motivi za ta ubistava? U mnogim slučajevina, novinari su ubijeni bilo da ih se spriječi od izvještavanja o korupciji ili povredi ljudskih prava, ili da ih se kazni zbog toga što su to učinili. Odvažnost ubica se očituje i činjenicom da je 50 od 277 novinara koji su bili ubijeni u zadnjem desetljeću primilo prijetnje prije nego što su ih ubili.
U 23 slučaja od 1993. g., novinari su bili oteti – uhvaćeni živi od strane militanata, kriminalaca, gerilaca ili vladinih snaga - a nakon toga ubijeni. Otmica i ubistvo novinara Wall Street Journala, Daniela Pearla početkom 2002. g. su naglasili ovaj strašni fenomen. U nekoliko slučajeva, primjerice u Alžiru i Turskoj, novinari su jednostavno “nestali” nakon što su odvedeni u vladin pritvor.
Tim Lopes je bio ubijen dok je izvještavao o kartelu droge u Rio di Žaneiru. Brazilski novinari sada pokušavaju formirati organizaciju koja promoviše istraživačko izvještavanje i štiti novinare.
Izvori:
Komisija za zaštitu novinara (Committee to protect journalists)
Međunarodna federacija novinara (International Federation of Journalists)
Svjetsko novinsko udruženje (World Association of Newspapers)
Novinari bez granica (Reporters Without Borders)
Svjetska komisija za novinsku slobodu (World Press Freedom Committee)