Danski novinar i autor sinopsisa istraživačke priče daje kratke savjete za uspješan rad na istraživačkoj priči.

POKAŽI I RECI

- Ne bojte se ući u "sive zone". Nije sve jednostavno i ne prikazuj stvari samo crno-bijelo.

- Bilježi sve i ne bacaj zabilješke. Stalno se vraćaj na njih.

- Od početka prikupljaj fotografije, grafičke prikaze i ostalo što će koristiti vizualnoj dimenziji priče.

- Pisati jasno i jednostavno nikada ne znači pisati površno i neodgovorno

- Ako ne možeš sve ispričati u jednoj priči napiši ih više. Svaka priča mora imati novi, posve jasan fokus.

- U priču ne treba ugurati sve što znaš.

- Nikad ne stavljaj u priču ono što ne znaš.

PIŠI...ČITAJ...PIŠI

- Mnogi novinari dugo istražuju, a zatim brzo napišu priču. Pogrešno. Pisanju treba posvetiti dovoljno pažnje i vremena. Čitajte, dodajte, mijenjajte i ponovo pišite - sve dok ne budete sigurni da ste napravili najbolje što možete.

- Nikada ne zaboravite čitatelje. Pišite logično, jasno i razumljivo. Ispričajte priču onako jednostavno kako biste je ispričali majci, bratu ili prijatelju.

- Dobar novinar uvijek koristi radove svojih kolega, ali nikada ne prisvaja tuđe rezultate. Uvijek naznači što si sam pronašao, a što netko drugi.

- Istraživačke teme ne pišu se kratko i lako. Piši dugo, ali jasno.

- Priču počni pisati čim počnes sa istraživanjem i stalno je nadopunjuj.

- Nikada ne zaboravi što te je potaklo na priču i što s njom želiš reći.