Građani Sarajeva, odrasli i djeca, svakodnevno zlostavljaju nezbrinute životinje. Brojni su primjeri trovanja, udaranja, iživljavanja, eksperimentiranja i ostalih nehumanih radnji. Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja, koji je na snazi više od godine, nije pomogao u rješavanju trajnog problema zlostavljanja životinja.

Štene koje vidite na donjoj fotografiji pronađeno je bez njuške u sarajevskom naselju Velešići. Pronašli su ga aktivisti udruženja za zaštitu životinja AV-MAU, Dijana Topalović i  Aldin Pašić, i odveli veterinaru - „To je bilo mladunče, staro oko mjesec dana. Sinusi su mu bili potpuno otvoreni, vidio se jezik i dio zuba, a kada su počeli sa čišćenjem, zubi su počeli otpadati“, objašnjava Dijana Topalović i dodaje - „Veterinar se izjasnio da je povreda nastala od ljudi.“ Jedino rješenje bilo je da se pas uspava, što je veterinar, Andrej Krasni i učinio.

Nažalost, ovo nije prvi slučaj zlostavljanja životinja sa kojima se susreće dr. Krasni -  „Psima s Butmira su radili grozne stvari, bukvalno ih žive spaljivali. Prije tri mjeseca ovdje je doveden pas koji je najvjerojatnije bio posut nekom kiselinom,  komplet je ostao bez dlake, u živim ranama. Nažalost, krivca opet ne znamo, pas je sada dobro i udomljen je. Znate, na Butmiru živi velik broj pasa i stalno se kote. Ljudi se plaše jer im djeca idu u školu putem kraj tih pasa. Bojazan ljudi u zaštiti djece od lutalica može dovesti do tragedije“, objašnjava dr. Krasni. „To je jednostavno ljudska psiha i ne mogu to razumjeti. Uvijek tvrdim da je onaj tko je spreman ubiti životinju spreman ubiti i čovjeka.“

Nedavno usvojenim Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja zabranjeno je nasilno ubijanje životinja i rad kafilerija. Ipak, u nekim manjim mjestima se i dalje angažuju lokalna lovačka društva za odstrel pasa lutalica. Problem je i u tome što se sada sve više stvaraju čopori pasa na ulicama, a od propisane zakonske mjere – da svaka općina ima svoje sklonište za životinje – još uvijek smo jako daleko. Nadležno tijelo za provođenje ovog zakona je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, a nadležnost za izgradnju skloništa imaju načelnici općina. U zaključku sastanka koji je održan 19.05. povodom ovog problema, na kome su prisustvovali općinski funkcioneri (Vogošća, Novi Grad, Stari Grad, Centar), te predstavnici nadležnih ministarstava i institucija u kantonalnoj vladi, stoji da -
''Sklonište za životinje će se izgraditi u blizini JU Terapijska zajednica Kampus Kantona Sarajevo u Rakovici kao jedno sklonište za cijeli Kanton Sarajevo. Za projektnu dokumentaciju zadužuje se Hamdo Karić (pomoćnik gradonačelnika grada Sarajevo), obzirom da je grad Sarajevo već vodio aktivnosti po ovom pitanju. Zadužuje se Hamdo Karić da pripremi sporazum o participiranju Kantona, Grada i općina u finansiranju izgradnje skloništa.''

Do tada, briga o povrijeđenim i zlostavljanim životinjama je na grupama entuzijasta, koji se trude da do javnosti dođu informacije o pravima i potrebama nezbrinutih životinja. Organizuju akcije prikupljanja novca i hrane kako bi spriječili da te životinje umru od gladi i nebrige. U suradnji s veterinarskim stanicama, pomažu da se ozlijeđene, zlostavljane i zanemarivane životinje liječe i udomljavaju.

„Bez obzira da li je u pitanju privatni veterinar ili javna veterinarska stanica, veterinarski fakultet, imamo stvarno dobru saradnju, jer od onih veterinara koji su stvarni i istinski, svi imaju razumjevanja“, ističe Zoltan Milić, aktivist udruženja SOS Sarajevo.  „Financiranje je u suštini najzahtjevniji dio. To su, recimo, dobrovoljni prilozi. Naprosto ovisimo od ljudske dobrote i naših vlastitih sredstava. Mnogi od nas rade, oni koji ne rade imaju volju, imaju želju“, zadovoljno kaže Zoltan Milić.

No, svi se slažu da će zakon početi da djeluje tek kada se promjeni način razmišljanja i djelovanja građana Sarajeva u zajednici koja podrazumjeva i životinje. „Ja sam veliki optimista i u dvije godine rada smo zaista napravili mnogo za životinje, ali i za edukaciju najmlađih. Ipak, moramo imati čvrste temelje, jer ako nemamo osjećaja za slabije od nas kako ćemo imati prema nama jednakima“,  kaže Maida Šabeta, predsjednica „Udruženja prijatelji životinja u BiH“.

Slučaj šteneta bez njuške sa početka priče, upozorenje je da naše društvo pati od bolesne netrpeljivosti prema nama najbližim bićima, pored ljudi. Pas je prva životinja koju je čovjek pripitomio. Ta životinja nam je ostala vjerna do danas, i teško je pojmiti da im vraćamo na način kakav – sve češće -  vidimo na našim ulicama.