Iako tokom izborne kampanje nisu zabilježeni ozbiljniji prekršaji, niti je, po mišljenju eksperata, bilo eklatantnih primjera govora mržnje, može se zaključiti da su netom održani lokalni izbori imali najgoru i najbezidejniju izbornu kampanju otkada se u Bosni i Hercegovini održavaju višestranački izbori.

Foto: Jim Marshall

Broj glasača koji svake druge godine naizmjenično izlaze na opće i lokalne izbore, sudeći prema preliminarnim rezultatima izlaznosti, u padu je od izbora 1998, kada je Centralna izborna komisija BiH (CIK) zabilježila najveću izlaznost od 70,74 posto. Dvije godine prije toga, 1996, izlaznost je bila najmanja - tek nešto malo iznad 46 posto.

U posljednjih deset godina, od izbora 2002, u BiH svoje biračko pravo u pravilu koristi oko 55 posto građanki i građana sa pravom glasa.

Prema podacima koje je objavio CIK nakon jučer održanih izbora, na birališta je izašlo 56,36 posto birača - 54,79 u Federaciji BiH, 59,18 u Republici Srpskoj i 51,57 posto u Distriktu Brčko.

Izborni zakon u BiH ne propisuje prag izlaznosti potreban za legitimitet izbora, a i sama pobjeda u kompliciranom političkom sistemu poput bosanskohercegovačkog uvijek je relativna, osim ako se ne bi dogodilo da neka politička opcija samostalno osvoji većinu, po mogućstvu u svim dijelovima zemlje. Imajući u vidu domaće prilike, jasno je da je takvo što u domenu fantastičnog - tako su i ovi izbori zaobišli Mostar, jer nije bilo političkog dogovora o izmjenama izbornih odredbi koje se odnose na izbor vijećnika u Gradsko vijeće tog grada.

Iz krize u kampanju

Razloge nešto manje izlaznosti birača u odnosu na prethodne godine treba tražiti u krizama koje na smjenu produciraju sad vlast, sad opozicija. Posljednju, od koje se još nismo oporavili, je u aprilu ove godine izazvala Socijaldemokratska partija BiH (SDP) pokušajem “rekonstrukcije” na jedvite jade sastavljene vlasti, tj. pokušajem izbacivanja Stranke demokratske akcije (SDA) iz vladajuće koalicije i uvođenja Saveza za bolju budućnost BiH (SBBBiH) medijskog tajkuna Fahrudina Radončića, jer se iz zapjenjene i rovovske borbe do posljednjeg direktora javnih preduzeća direktno ušlo u kampanju za lokalne izbore.

Kako Bosni i Hercegovini predstoji izuzetno turbulentan period i redefinicija postojećih političkih odnosa u zemlji, za očekivati je zaoštravanje retorike koja će zemlju uvesti u kampanju za Opće izbore 2014.

Po već oprobanom receptu proizvođenja političkih kriza u izbornim godinama, mediji su stavljeni u službu promocije određenih političkih opcija ili grupacija, a teme koje su dominirale javnim prostorom imale su malo ili nimalo veze sa problematikom lokalnih izbora: u Republici Srpskoj je vladajući Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika (SNSD) insistirao na rušenju i minimiziranju državnosti BiH, a za samo finale kampanje ostavljena je inicijativa za ukidanjem Oružanih snaga BiH; u Federaciji se glavna politička borba vodila između koalicije SDP-SBB i SDA, gdje je prva grupacija imala podršku svih Radončićevih medija, u prvom redu Dnevnog avaza, koji se objavljivanjem pogromaških pamfleta o konkurenciji u dlaku slagao sa izbornim sloganom SBB-a o “17 godina loše vlasti” - iste one vlasti koje je Dnevni avaz sve vrijeme podržavao; na “hrvatskoj” političkoj sceni glavnu riječ u kampanji je vodila Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH), čiji su udarni slogani bili “Zajedno možemo više” i “Snaga kojoj vjerujem”, dok su kandidati sestrinske HDZ 1990 jednostavno poručivali da su “s narodom”; Narodna stranka Radom za boljitak u kampanju je ušla sa sloganom “Slušaj srce, spasi svoje”, koja se sasvim prirodno naslonila na višemjesečnu kampanju koju o trošku poreskih obveznika mjesecima vodi jedan od lidera te stranke i aktualni ministar poljoprivrede Federacije BiH Jerko Ivanković-Lijanović i čiji je slogan “kupuj domaće, kupuj srcem”...

Biračima se, često i sa nelegalno postavljenih mega-plakata, poručivalo sve i svašta, a najčešće – ništa, dok se većini političkih subjekata kampanja svodila na dokazivanje kriminogenosti i korumpiranosti konkurencije.

Prikrivena mržnja

“Ova godina je nevjerovatno mirna i sa jako malim intervencijama u smislu profesionalnog odnosa novinara i medija prema zahtjevima medijske kampanje”, rekla je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa Borka Rudić, generalna tajnica BH Novinara, udruženja koje je sprovelo monitoring 25 medija u BiH. Rudićeva tvrdi da nema više otvorenog jezika mržnje i izazivanja netrpeljivosti, ako se izuzme nekoliko incidenata na internet-forumima, portalima i u on-line medijima.

“Nema više tako žestokog rječnika prema političkim protivnicima, ali postoji prikriveni jezik mržnje”, tvrdi Rudićeva, podsjećajući na slučaj predsjednika Republike Srpske i SNSD-a Milorada Dodika, koji je u toku kampanje na predizbornom skupu u Srebrenici negirao genocid. “To ne možemo direktno tumačiti kao jezik mržnje prema drugima, ali možemo rušenjem jednog pravnog poretka. Postoje presude koje govore o tome da je u Srebrenici počinjen genocid”, kaže Borka Rudić.

Helena Mandić, pomoćnica direktora za oblast emitiranja iz Regulatorne agencije za komunikacije BiH (RAK), u izjavi za Media.ba je rekla da je broj priprigovora koje je RAK primio tokom kampanje znatno manji u odnosu na prethodne izbore.

“Tokom prošlih lokalnih izbora 2008. primili smo i procesuirali ukupno 15 prigovora, dok smo tokom ovih izbora primili ukupno 6 prigovora. Prigovori koje su uputili politički subjekti odnosili su se na neobjavljivanje saopštenja, odnosno neravnopravnu zastupljenost u programima određenih stanica. Pored toga, Agencija je po službenoj dužnosti pokrenula tri slučaja mogućeg kršenja primjenjivih pravila i propisa protiv određenih stanica, a na osnovu izvještaja o realizovanim izbornim programima koje su isti dostavili i u kojima je uočeno prekoračenje dozvoljenog vremena za političko oglašavanje pojedinih subjekata", kaže Mandićeva.

Proteklu kampanju je sličnim riječima opisao i Vedran Hadžović, član Centralne izborne komisije. “Kampanja je protekla mirno, sa malo incidenata u odnosu na ranije. Žalbi i prigovora je također bilo manje”, rekao je Hadžović za Media.ba.

Zločin(c)i i pornografija

Ipak, u toku kampanje nije manjkalo bizarnosti. Jedan od kandidata za načelnika Zenice – Mirad Hadžiahmetović – dospio je u međunarodnu štampu kada je svoju kampanju “obogatio” pornografskim materijalom, koji je distribuirao putem svoje internetske stranice. Centralna izborna komisija je ocijenila da je Hadžiahmetović prekršio odredbe izbornog zakona BiH, koji zabranjuje korištenje materijala u kampanji koji prikazuju žene u stereotipnom ili podređenom položaju, pa je nesuđenom načelniku Zenice izrekao strogu zabranu kandidiranja.

Međutim, u isto vrijeme, izborni zakon u BiH, prema kojem se CIK upravlja, nema ništa protiv da se na izbornim listama nađu i osuđeni ratni zločinci, osim ako nisu fizički spriječeni izdržavanjem kazne. Tako je Srpska demokratska stranka za nositelja liste za Skupštinu opštine Šamac kandidirala ljekara Blagoja Simića, ratnog predsjednika šamačkog SDS-a, koji je u Haagu 2006. osuđen na 15 godina zatvora. Simo Zarić, također iz Šamca, ratni zločinac kojeg je MKSJ osudio na šest godina zatvora, pojavio se na listama kao kandidat Socijalističke partije za odbornika u Šamcu. Istina, on je još početkom 2010. imenovan za zamjenika načelnika Opštine Bosanski Šamac, a na tu ga je poziciju postavio aktualni načelnik Bosanskog Šamca Savo Minić iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika.

Vedran Hadžović iz CIK-a sliježe ramenima: “Istina, to je jako ružno, ali šta ćete, takav je zakon.”