Naši leševi vrijede više nego njihovi

Naši leševi vrijede više nego njihovi

Zijah Gafić, poznati bh. fotograf komentira slučaj objavljivanja fotografije čovjeka kojeg će za nekoliko trenutaka usmrtiti brzi voz na naslovnici američkih novina.

 
MC: Šta misliš o objavljivanju fotografije čovjeka kojeg će za koji trenutak usmrtiti voz?  
 
ZG: New York Post je uglavnom pornografski uradak, ponekad su na naslovnoj pijane zvijezde, a ponekad mrtvi ljudi. Zaista nije ni prvi ni posljedni put da se patnja i bol drugih tretira pornografski. Zapravo je sva polemika nastala samo zato što je na slici stanovnik New Yorka, a ne Aleppa.
 
MC: Da li bi ti napravio takvu fotografiju da si se našao u sličnoj situaciji? 
 
ZG: Mislim da je po zakonu bivše Jugoslavije bilo kažnjivo NE-POMOĆI ljudima u nevolji sve dok vlastiti život nije ugrožen. Ja zaista vjerujem da bih pokušao pomoći ugroženom, ali fotografski instinkt je čudo.
 
MC: Da li ovakve fotografije treba objavljivati na naslovnicama novina? Postoje li etičke dileme oko dokumentovanja brutalnih scena smrti?
 
ZG: Problem prikazivanje patnje i smrti drugih je precizan lakmus test na kojem se očitava odnos između zapadnih medija i sviju ostalih. Postoji radikalna razlika u prikazivanju mrtvih i umirućih ljudi koji su sa "Zapada" i sviju ostalih. Već odavno je jasna polarizacija između NAS i DRUGIH  (Bosanci i Hercegovci tradicionalno spadaju pod druge). Većina medija će bez velike zadrške objaviti fotografije mrtvih i umirućih Iračana, Afganistanaca, Sirijaca ili Bosanca bez obzira na dob žrtve, istovremeno aplicirajući temeljitu autocenzuru kada su u pitanju "njihove" vlastite žrtve. U pitanju je prosti rasizam gdje naši leševi vrijede više nego njihovi.