BBC na udaru neoliberalizma

BBC na udaru neoliberalizma

Ove mjere nezaustavljivo vode prema novom totalitarizmu u kojem konzumerizam i kič televizija u potpunosti dominiraju javnim prostorom, a kritička misao je u potpunosti eliminisana.

Posljednjih dana Veliku Britaniju potresa skandal vezan za medijskog giganta BBC, najveću korporaciju za emitiranje radijskog i televizijskog programa na svijetu. Skandal je počeo otkrićem medijske kuće ITV da je ekscentrični Jimmy Savile, DJ, voditelj i dugogodišnja ikona BBC-ja seksualno zlostavljao veći broj maloljetnika, navodno čak i u prostorijama samog BBC-ja. U javnost je izašla i činjenica da je ova, inače, respektabilna medijska kuća, tačnije redakcija njenog poznatog političkog magazina Newsnight - britanskog ekvivalenta 60 minuta, posjedovala indicije o indiskrecijama nedavno preminulog Savilea, ali je propustila da ih objavi zbog, kako se navodi, nedovoljnih dokaza, umjesto toga emitirajući tri emisije njemu u čast. 

Foto: Jimmy Savile

Dok je prašina oko ovog incidenta još uvijek bila na vrhuncu, a BBC-jevi kritičari glasniji no ikad, novi novinarski propust u emisiji Newsnight rezultovao je pogrešnom optužbom značajnog konzervativnog političara Mc. Alpinea, iz ere Margareth Thatcher, za pedofiliju. Iako dotični nije zapravo imenovan u programu, već ga se okarakterisalo isključivo kao “političara bliskog samom političkom vrhu”, na internet forumima i socijalnim mrežama istina je raskrinkana u roku od nekoliko minuta. Usprkos činjenici da se BBC javno izvinuo za oba propusta, te organizovao detaljnu sopstvenu istragu, posljedice su ubrzo dosegle nivo javnog linča i masovne histerije zahvaljujući čemu je otkaze podnijela čitava garnitura BBC novinara i urednika na čelu sa izvršnim direktorom Georgeom Entwistleom koji je poziciju napustio nakon samo 54 dana službe. 

Foto: George Entwistle, bivši direktor BBC-a

 

Šta stoji iza optužbi BBC-a?

 
Koje problematike nalazimo u optužbama sa kojima se danas suočava BBC? Prije svega interesantno je upitati se u kojoj mjeri se čitava jedna medijska korporacija, sa svih svojih dvadeset i tri hiljade uposlenika, može smatrati odgovornom za tajne, u vrijeme dešavanja nepoznate, te  još uvijek nedokazane postupke sada preminulog Savile-a, koji, ne samo da je bio jedna od najomiljenijih britanskih ličnosti, već i vlasnik brojnih nagrada za humanitarni rad, dva počasna doktorata sa britanskih univerziteta, te je odlikovan kraljičinim ordenom viteza,  te ordenom viteza predvodnika reda Svetog Gregorija, od strane Pape Ivana Pavla II-og. 
Nije li i BBC kao matična kuća optuženog Savilea, mogao biti jednako iznenađen i šokiran tajnim životom jedne ovako naširoko obožavane i priznate ličnosti, kao i šira javnost i da li je odgovornost zaista pravilno locirana, kada se zna da se, tradicionalno, kao i u drugim velikim medijima, politički programi prave bez konsultacija sa samim korporacijskim vrhom? Također, a vezano za pogrešno inkriminiranje jednog od eksponiranih konzervativnih političara, bitno je zapitati se kolika je odgovornost medijske kuće koja niti u jednom trenutku nije dotičnog McAlpinea imenovala niti bez sumnje označila, te generalno, da li su ova dva slučaja u toj mjeri odrazi novinarske  nesposobnosti i mizernih standarda BBC-ja da je potrebno riješiti se čitavog njenog vođstva, trajno joj narušavajući reputaciju?
 
Napad na posljednje ostatke socijalne države
 
Odgovor je ne! Ovaj uvelike preuveličani incident sa pogrešno plasiranom odgovornošću i itekako pretjeranim brojem žrtvene jagnjadi, politički je motiviran atentat koji je samo jedan u dugom nizu napada koji ova medijska kuća trpi još od osamdesetih, ali izrazito i intenzivno u posljednjih desetak godina. Evo i razloga:
 
BBC, kao javna medijska korporacija koja se finansira iz licence, zajedno sa besplatnim zdrastvenim sistemom-NHS, jedna je od posljednjih zaostavština socijalne države kojima Britanija jos uvijek može da se pohvali. Kroz svoju historiju, BBC je zadovoljavao najviše nivoe novinarstva, a posebno istraživačkog novinarstva, kontinuirano dokazujući da posjeduje hrabrost da se suoči i da izvještava i o mračnim aspektima britanskog društva i politike vladajućih elita. Kao takav, bio je česta meta nezadovoljstva onih na vlasti, a posebno u vrijeme Margareth Thatcher, koja je objektivno izvještavanje o Falklandskom ratu i konfliktima u Sjevernoj Irskoj nagradila 1987-e, odstranjivanjem izvršnog direktora BBC-a Alasdair Milne-a s vlasti optužujući ga za pretjerano lijevo orijentisane stavove. Uvođenjem liberalnog kapitalizma u Reagan-Thatcher eri i početkom procesa privatizacije, BBC, kao javno finansirano tijelo, nalazi se na stalnoj meti napada i reformi koje ga kontinuirano slabe, smanjujući njegov budžet i broj uposlenika.
2003-e, nova afera potresa ovu medijsku kuću, nakon objavljivanja ključnih podataka koje vladu Tonyja Blaira optužuju za lažiranje podataka o prisutstvu nuklearnog naoružanja u Iraku. Ozloglašeni “Hutton izvještaj”, poznat po  korištenju sumnjivih metodologija i namjernom previđanju ključnih činjenica, naknadno je očistio vladu od inkriminirajućih optužbi, prebacujući krivnju na sam BBC, što je ponovo rezultiralo ostavkom izvršnog direktora Grega Dykea kao i masovnim neodobravanjem javnog mnijenja. Nakon Hutton izvještaja: rezovi koji smanjuju budžet za gotovo dvadeset posto, nove reorganizacije, zamrzavanje licence i druge mjere koje smanjuju broj uposlenika za sveukupno sedam hiljada, istovremeno povećavajući broj nekorisne birokracije na nivou menadžmenta, što otežava donošenje odluka i povećava neefikasnost, te sveukupno dovodi do slabijeg kvaliteta i manjeg broja originalnih emisija.
 
Grijesi “komunističkog” BBC-a
 
Ipak, kao javno finansiran medij, BBC nije samo trn u oku britanskih neo-liberalnih vlada, već, logično, i rivalskih medija, pretežno u rukama globalnog medijskog mogula Ruperta Murdocha u čijim rukama su između ostalog i desni The Sun i The Times. Murdoch, koji je tradicionalno svesrdni pomagač vladajućih kapitalističkih elita u borbi za privatizaciju, ima i dodatnih razloga za bespoštednu borbu protiv BBC-ja, a posebno Newsnighta koji je odigrao glavnu ulogu u raskrinkavanju nedozvoljenih novinarskih praksi: prisluškivanja i špijuniranja čitavog niza ličnosti, od vojske i aristokracije, do drugih medija, pa čak i žrtava londonskih napada, koji se vežu za Murdochove novinare. 
 
 
Foto: Rupert Murdoch
 
Obzirom da je Leveson istraga kulminirala zatvaranjem jedne od Murdochovih novina (News of the World), trenutni BBC skandal poslužio je, zaista, kao dobrodošlo olakšanje desnim medijima koji se, shvatljivo, maksimalno trude da dodatno uveličaju odgovornost BBC-ja, te da se fokusiraju na što je moguće strašnije detalje Savileovih nedjela, odvraćajući time pažnju sa sopstvene odgovornosti. Čak šta više, ni konzervativni političari se nimalo nisu libili da u javnosti naglase kako grjesi “komunističkog” BBC-ja uvelike nadilaze skandal vezan za Murdochove medije. 
Ne samo da je konzervativni gradonačelnik Londona, Boris Johnson, u javnosti poznat kao Murdochov potrčko, neslavno izjavio, kako je skandal BBC-jevog Newsnighta mnogo okrutniji i prljaviji od bilo čega što su počinile Murdochove “News of the World”, nego je i sam Cameron naglasio mogućnost uspostavljanja sudski vođene istrage, identične Levesonovoj, izjednačavajući tako BBC-jev propust da blagovremeno optuži Savilea sa dugogodišnjim teškim kršenjem osnovnih novinarskih etičkih kodeksa Murdochove “elite”. Desni glasovi zahtijevaju i potpunu čistku BBC-ja.
 
Na udaru perjanice istraživačkog novinarstva
 
Kao što vidimo, BBC je ovdje na udaru iz dva razloga. Prvo, u samom žarištu skandala je Newsnight, program čiji je trenutno opstanak u pitanju, ali koji se direktno i nepogrešivo nalazio u centru  svakog velikog BBC-jevog dostignuća, od sjajnog izvještavanja o Falklandskom ratu i konfliktima u sjevernoj Irskoj, do iznošenja u javnost globalno značajnih informacija o falsificiranju dokaza o postojanju nuklearnog naoružanja u Iraku.  Drugo, napad na BBC nije isključivo vezan za konflikt između desno orijentisane vlade i lijevo orijentisanih medija, već je dio šire, globalne tendencije, koja je u bliskoj relaciji sa napretkom liberalnog kapitalizma i koja, u suštini ide ka apsolutnoj privatizaciji svih javnih tijela. Kao niz koraka na putu do ovog cilja, Cameronova vlada najavljuje suštinsku reorganizaciju stotine javnih institucija, između ostalog otklanjanje i modificiranje brojnih dužnosti Ofcom-a, regulatorne agencije za komunikacije, zadužene za licenciranje i zaštitu javnog RTV prostora, uvođenje zakona koji omogućuju napredovanje manjih, komercijalnih privatnih televizija, nove budžetske rezove za BBC, te potpuno ukidanje BBC3 i BBC4 kanala.
 
 
Foto: Jeremy Paxman u programu Newsnight
 
Ne može se dovoljno naglastiti koliko je ovaj scenarij zabrinjavajući. Uvođenjem predloženih reformi, Velika Britanija se, nezaustavljivo kreće prema sistemu novog totalitarizma u kojem konzumerizam i kič televizija u potpunosti dominiraju javnim prostorom te predstavljaju osnovni vid socijalne kontrole, dok je postojanje kritičke misli u javnosti prigušeno i na kraju, u potpunosti eliminisano. Vlade novog totalitarizma, bazirane su na socijalnoj represiji, ali ne nužno uz pomoć fizičkog nasilja, kao što je to bio slučaj u staljinističkim ili nacističkim društvima, već uz pomoć brojnih sredstava mentalne paralize: od televizije koja kreira stereotipne, poslušne identitete, preko hrane prezasićene šećerima i mastima koja ubija u čovjeku sposobnost i želju da koristi mentalne kapacitete, do “šopinga” kao ultimativne zamjene za sreću. Tako oživljava zapravo Marcuseov jednodimenzionalni čovjek, infantilizirano ljudsko biće, ovisno o svojim “lažnim potrebama” do te mjere da i sama ideja o promjeni ili revoluciji postaje potpuna iluzija, a društvo predstavljeno kao demokratsko zapravo prerasta u svoju suštu suprotnost: autoritarno robovlasništvo u kojem pojedinac vrijedi samo i isključivo onoliko koliko njegova kupovna moć.