Prvi čin novogodišnjeg političkog performansa poznatog pod imenom “Fiskalna Litica”(Fiscal Cliff), američki zakonodavci su okončali dogovorom koji je, makar privremeno, odgodio novu ekonomsku recesiju. Veći porezi za one najbogatije moraju biti dopunjeni budućom redukcijom nacionalnog budžeta a sve da bi se mogli ostvariti neophodni uslovi za stabilnost ekonomije. Već sada se zna da dramaturgija političkog nadigravanja podrazumijeva odugovlačenje do posljednjeg raspoloživog datuma, da bi se, onda, kao u nekoj modernoj verziji nogometnog “Catenaccia”, čekala greška protivnika.

 

U dubokoj sjeni ovog međupartijskog nadmetanja na prelazu godina, ostala su dva događaja što zavređuju pažnju kao nagovještaji, ili već jasni znaci, promjena na šarolikom medijskom prostoru SAD-a.

 

&

 

Iako posljednje štampano izdanje nedeljnika “Newsweek” ima datum 31. decembra 2012. njegova agonija i eutanazija su započeli onda kada je vrijednost ovog magazina, sa respektabilnog nivoa od četiri miliona prodanih primjeraka  pala na simbolični jedan dolar, za koliko ga je  izdavač “Washington Post” prodao 2010. godine. Ma koliko  definicija pojma “liberalni mediji” bila široka, njene određujuće tačke su  bili sredina i blizina centru magazina “Time” te neskriveno naginjanje na lijevu stranu “Newsweeka”. Otuda ne čudi da će on svoj novi medijski život imati u okviru internetske stranice sličnih političkih pogleda – “The Daily Beast”. Tina Brown, osnivač ovog portala i urednik “Newsweeka” u prelaznom periodu, obećava da će novi, digitalni magazin “slijediti osamdesetogodišnju tradiciju vrhunskog žurnalizma kao i hrabrost da se bude ispred vremena.”

 

 

Tvorci novog “Newsweeka” trebaju da računaju na očiglednu činjenicu da se, promjenom forme, promijenio i onaj krajnji konzument – čitalac. To više nije liberal iz redova intelektualne, srednje klase što  omiljeni  nedjeljnik nalazi u svom poštanskom sandučiću ili na stolu, dok čeka prijem, u ljekarskoj ordinaciji. Novi čitalac nema vremena ni strpljenja za desetak strana “udarne teme”, ali zato ima gotovo neograničene  mogućnosti izbora digitalnih medija. Kraj štampanog izdanja “Newsweeka”, kao i brojnih drugih dnevnih novina ili periodičnih izdanja, ostavlja otvorena  pitanja: kako će se “istraživačko novinarstvo” oduprijeti površnost digitalnih medija, da li će legendarne novine biti samo jedna od sličica internetskog vašara ili “stari mediji” doživjeti reinkarnaciju pa će, u novom vremenu i novom obliku, pronaći način da stignu do nekadašnjeg, milionskog kruga čitalaca?

 

&

 

Druga priča o američkim medijima u Novoj godini originalno spade u rubriku “prodaja – potražnja”. 2. januara je objavljeno da je “Al Jazeera Media Network” otkupila kanal “Current TV” te da će, uskoro, početi emitovanje vlastitog informativnog programa namjenjenog isključivo američkom tržištu. Malo ko je na ovu vijest ostao ravnodušan, malo ko je sa simpatijama popratio ovaj poslovni potez vlasnika “Currenta”, bivšeg potpredsjednika Al Gorea. Čak su i njegove najodanije pristalice, oni koji su u Goreu vidjeli svjetskog lidera u zaštiti ljudske okoline, bili ogorčeni što će jedan američki tv kanal biti plaćen “prljavim, naftnim dolarima” katarske dinastije Al-Thani. Oni drugi, Goreovi politički protivnici još od njegovih senatorskih dana, podigli su nacionalnu uzbunu jer su, prema njima, “direktnim neprijateljima Amerike, sponzorima Džihada, otvorena medijska vrata za slobodnu propaganda”. Zbog toga je bilo teško čuti bilo kakvu suvislu, objektivnu analizu mogućih dometa novog televizijskog kanala.

 

Oficijelana internet stranica još uvijek živog “Current TV” vjerovatno pretjeruje kada tvrdi da je ovaj program dostupan u 60 miliona američkih domaćinstava.  Njegova svakodnevna gledanost jedva da se može mjeriti u desetinama hiljada a njegova citiranost i uticaj su  gotovo beznačajani. Kada bi se prenio na bosansko-hercegovačke prostore, uticaj “Currenta” bi bio sličan onome TV Igmana ili TV Kemixa iz Đurđevika. Osim gromoglasno najavljenog prelaska voditelja Keitha Olbermana s konkurentskog MSNBC-ja kao i njegovog još gromoglasnijeg otpuštanja te sudskog procesa, “Current TV” nije nikada bila prepoznatljiva destinacija na daljinskom upravljaču prosječnog američkog tv gledaoca.

 

Što se tiče onih žestokih kritičara sa konzervativnog “Fox News” kanala oni bi, ponajprije, trebali informirati svoje gledaoce da ono što će imati priliku da gledaju nije originalna “Al Jazeera” na arapskom jeziku, nego  američka verzija  “Al Jazeera English”, sa redakcijama u Dohi i Londonu,  koja se već godinama satelitski emituje širom svijeta. A da stvar sa “osvjedočenim neprijateljima Amerike” nije baš tako crno-bijela, pokazuje  otkriće da je suvlasnik medijske grupe Rotana te kanala “Al Risala”, (što se nikada nije ni trudio  da prikrije širenje mržnje prema Jevrejima i svim onima koje oni vide kao neprijatelje islama), nije niko drugi do “Foxov” vrhovni šef, Rupert Murdoch.

 

&

 

"Slijedi trag novca” znao je reći  Deep Throat (“Duboko grlo”), ključna karika u aferi Watergate, novinaru Bobu Woodwardu. Trag novca će pokazati da su katarska dinastija i njena medijska ispostava Al Jazeera već uveliko na američkom  tržištu. Malo je poznato da je njihova sportska ekspozitura svojom financijskom ponudom potpuno nadigrala  konkurente pa je stigla na američki televizijski prostor pod imenom “beIN Sport”. Za englesko i špansko govorno područje ovaj kanal ima ekskluzivne  prenose španske, talijanske i francuske nogometne lige.

 

Što nas dovodi do osnovnog problema s kojim će se suočiti američka “Al Jazeera”: kako se izboriti za gledanost i uticaj? A za to će trebati nešto trajnije od trenutne političke kontraverze. Kolege iz njihove sportske redakcije im mogu potvrditi da su prenosi Svjetskog prvenstva u rukometu ili talijanske odbojke tek kapi u okeanu medijske ponude. Krenu li dalje, pa konsultuju svoje istinske uzore iz Svjetskog Servisa BBC-ja, shvatiće da ni vrhunski žurnalizam, sam po sebi, nije garancija gledanosti u Americi.