Od prvog Weekend Media Festivala organizovanog 2008. do danas, festival je bitno narastao: teme o kojima se govori znatno su šire, broj predavanja  i panela daleko je veći, a broj učesnika raste. Govorilo se o mnogo čemu; stanju medijskog tržišta, trendovima na društvenim mrežama, izazovima digitalne ere, budućnosti printanih medija, pa i o obrazovanju novinara. Raznolike teme privukle su i raznolike učesnike; predstavnike agencija, PR-ovce, urednike, novinare, političare, aktiviste, profesore komunikacija,  predstavnike nevladinih organizacija.  

 

Očekivano, „digital“ je riječ koja se najčešće mogla čuti u halama stare tvornice u Rovinju. Za nas koji se stalno bavimo medijima, neke od tema naizgled su poprilično iscprljene. Da, znamo da je print u krizi, znamo da svi tragaju za formulom koja na digitalnim platformama donosi novce, znamo da društvene mreže mijenjaju nepovratno odnose između proizvođača i krajnjih korisnika. No, ima o svemu tome ima još dosta toga da se kaže, a bit će i u godinama koje dolaze. 

 

Unatoč općoj finansijskoj krizi, PwC Hrvatska prognozira rast medijske industrije od 24% do 2017. Uporište ovako svijetle prognoze je ubrzan razvoj upravo digitalnih medija. Stoga nije bilo nezanimljivo iznova slušati kako se u regiji nosimo sa ovim promjenama, jer njihov tempo je tako brz, da bi svi vjerovatno već sutra imali nesto novo za reći. 

 

Iako je, kako je kratka anketa na početku panela pokazala, broj onih koji su to jutro čitali vijesti u novinama znatno manji od onih koji su vijesti čitali na nekog digitalnoj platformi, iz printanih medija kažu kako njihovo vrijeme još nije „otprintano“. Boris Trupčević, direktor Styria Media International AG za Hrvatsku (izdavač 24 sata i Večernjeg lista) čak se opkladio sa prisutnima da će sljedeće godine doći sa irokezom ako Styria ne ostvari rast od 20%. 

 

Velike medijske grupacije unazad godinama razvijaju modele poslovanja koji im dozvoljavaju da se ne oslanjaju na dobit isključivo od prodaje novina ili oglašavanja. Modeli poslovanja se mijenjaju, a šta to znači za novinare koji rade u printu, pitala je moderatorica paneliste. „Norme su  sve veće, a redakcije će biti sve manje“, realistično je odgovorio gospodin Trupčević.

 

 

Ima li onda uopće smisla redakcijama ulagati  u specijalizaciju novinara za specifične oblasti kao što je poslovno novinarstvo? To je jedno od zanimljivih pitanja postavljenih na panelu Yesterday's papers. Odgovor je ostao nedorečen, kao i onaj na pitanje koliko poslovno novinarstvo doprinosi demistifikaciji zamršenih ekonomskih kretanja kod čitalaca i koliko pomaže građanima u donošenju bitnih odluka, kao što je za Hrvate nedavno bilo ući ili ne u EU. Bilo tiskano ili u elektronskoj formi, kvalitetno novinarstvo je kvalitetno novinarstvo, složni su učesnici panela, među kojima i urednik, bivši doduše, Finacial Timesa UK, Sir Geoffrey Owen. 

 

 

Posebno zanimljiv nam je bio panel o formalnom obrazovanju budućih novinara. Odveć su lahko urednici  RTL-a i 24 sata odgovorili na pitanje da li bi prije zaposlili visoko obrazovanog a neiskusnog, ili novinara sa bogatim iskustvom? Želimo iskustvo, radoznalost i znatiželju, vele urednici u Hrvatskoj. Formalna edukacija je, kako shvatamo, added value, ali ne presudna. Zašto se događa da mladi ljudi sa diplomom iz komunikologije ne znaju ko je aktualni predsjednik SAD-a ili Hrvatskog sabora, pitanje je na koje profesorica FPZ-a, Marijana Grbeša nije imala, a možda nije ni trebala imati odgovor. Reagujući na digitalnu eru Fakultet političkih znanosti u Hrvatskoj uveo je modul nazvan Novi mediji, a učesnici koji su pratili panel na Twitteru pitali su se, uz hashtag #oldnews, koliko ćemo još dugo govoriti „novi“ za digitalne medije. I u Hrvatskoj, privatni fakulteti ulaze u utakmicu sa programima za koje tvrde da će bolje pripremiti studente za ono što ih očekuje. Simptomatičan za regiju je potpuni nesklad obrazovanog sistema sa potrebama tržišta i nedostatak praktičnog rada koji studenti novinarsta imaju priliku proći na fakultetima.

 

Komunikacija u politici, sa silnim „svijetlim“ primjerima iz naše regije tema je toliko zanimljiva da bi joj se mogao posvetiti i zaseban festival, stoga nas nije iznenadio veliki interes publike za panel Polički dos & don'ts. Sat vremena panela bilo je dostatno tek za postaviti neka bitna pitanja, a teško je bilo  i u tih sat vremena odvući politički panel od politike i zapravo usmjeriti razgovor na komunikacije. U Hrvatskoj, ali i većem ostatku regije, društvene mreže su tek jedan od kamenčića u još neizgrađenim komunikacijskim strategijama. Može i mora bolje u političkoj komunikaciji slažu se svi učesnici panela; Čedomir Jovanović, predsjednik LDS-a, Srbija, Marijana Grbeša, FPZ, Hrvatska,  Aleksandra Kolarić HUOJ, i Ivan Vrdoljak, ministar gospodarstva.

 

 

Dosta površno govorilo se i na panelu o hejtanju. Ko su hejteri, zašto hejtaju i šta raditi sa hejtovima pričalo se u također prepunoj sali. Nekih posebno zanimljivih rješenja koje smo se nadali čuti na ovom panelu, zapravo i nema. Ignorišite ih, kažu panelisti među kojima su bili aktivisti, voditelji, urednici te kreativni menadžeri.  

 

 

Među posljednjim panelima na WMF-u bio je  Pogled preko plota. Panel je donio presjek stanja na medijskim tržištima iz regije. Poznavaoci stanja u medijima, uz mnogo humora, predstavili su trendove i najzanimljivije medijske događaje u Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori, Makedoniji, Hrvatskoj i BiH. Kako su zvučale njihove prezentacije najbolje ilustruje jedino pitanje upućeno panelistima nakon njihovih izlaganja: „Ima li iko od vas išta pozitivno za reći?“. Digitalni mediji uzimaju maha, zakoni koji regulišu medije ili nisu adekvatni ili se ne primjenjuju, novaca u oglašavanju je sve manje, države su među najvećim oglašivačima.  

 

Situacija nije blistava nigdje u regionu, no to nije spriječilo paneliste da razgovor završe pričanjem viceva, što ne čudi. Smisao za humor morate imati da biste zarađivali hljeb radeći u medijima na ovim prostorima. 

 

 

Ovo je samo mali dio svega o čemu se na šestom WMF-u moglo slušati i razgovarati. Izdvojili smo tek detalje. Premalo je prostora da bismo pisali o panelima posvećenim marketingu, najboljim online kampanjama (ali evo link), mobilnom oglašavanju, prezentacijama velikih kompanija. 

 

Pa i unatoč raznovrsnosti tema, među posjetiocima Festivala se moglo načuti da je ovogodišnji  WMF „slabiji“ nego inače. Kažu, ranije su na WMF dolazila vrlo „zvučna“  imena, predstavnici Google-a, Facebook-a, a i ponuda „vannastavnih“ aktivnosti bila je raznovrsnija. Mnogi će reći i da je budžet festivala dokačila kriza, informacija za koju doduše nismo tražili zvaničnu potvrdu. 

 

Mi smo tu bili prvi put, pa ne možemo dati vlastiti osvrt na poredbe. Kvalitetnih izlagača, dobro odabranih tema i sjajnih sagovornika među posjetiocima Festivala (njih 4000, plus 500 akreditovanih novinara) nije nam nedostajalo. Primijetili smo i dobru organizaciju i domaćinski odnos prema gostima. Rovinj, čudesni mali gradić, nalik kakvom lijepo osmišljenom i stiliziranom filmskom setu, također nas nije razočarao svojom ponudom. Sve u svemu, radujemo se Weekend Media Festivalu 2014.