JMBG protesti: Dnevnik aktiviste
JMBG protesti: Dnevnik aktiviste
09/06/2013
Jedan od pokretača JMBG protesta u Sarajevu prisjeća se kako je sve počelo.
Prvo je bio novinar.
Ne znam koji novinar ili urednik, to se može lako ustanoviti, pa dodajte u komentarima ili pošaljite na media.ba da se tekst obogati i sa tom informacijom. Neki novinar ili urednik je iskopao informaciju, ili mu se neko obratio, da se tromjesečna beba Belmina Ibrišević iz Gračanice nalazi u jako teškom položaju. Osim lošeg zdravstvenog stanja, za koje je potrebno liječenje (a možda i dijagnostika) u inozemstvu, ona nema ni JMBG pa ne može dobiti putovnicu da otputuje vani. Njeni mladi roditelji, Fatima i Edmir su izvan sebe jer ne mogu pomoći svom prvorođenom djetetu. Ranije tog dana na radiju u kolima čujem izjavu Sredoja Novića da nema ništa od JMBGa do daljnjeg jer nema političkog dogovora oko nekih članova predloženih zakona. Te dvije vijesti nisu još povezane. Pred spavanje chetam sa novinarom Almirom Panjetom s kojim već neko vrijeme planiram produkciju dokumentarca o sudbini teško bolesnih ljudi u BiH i ljuti smo na sebe i na čitav svijet.
Ova vijest se proširila u utorak (4. juni) navečer, a u srijedu ujutro Aleksandar Trifunović sa Buke piše na svom FB statusu:
„I naravno desilo se očekivano, zbog neizdavanja JMBG poslednjih mjeseci sada je i život bebe u pitanju, a ti narode masovno šeruj i psuj po Fb, dijeli pisma o samopoći, statuse o ljudskosti, Andrića masovno, Mešu još masovnije, vadi istoriju koja ti zatreba, ali nemoj ni slučajno da se nekom direktno zamjeriš ili pogledaš u ogledalo u čemu je problem, jebo ti nas, vjerujem da su to Ćopiću bile zadnje riječi ...“
Ima on taj običaj, iako nije Kožo, da provocira svojim statusima ono ljudsko u čovjeku. Ja prelomim i napišem:
„ ok, ja sam spreman sa svojim kolima blokirat prilaz zgradi na Marindvoru. ali ne mogu sam. sa desetak kola bi se moglo blokirat oba prilaza. a ko nema kola da drži transparent vozačima na glavnoj cesti da trube protiv vlasti. plan je rudimentaran ali boljeg nemam“
Uskoro se javlja neki prijatelj Belmininog oca iz Gračanice da će i on doći sa svojim kolima. To me uvjerilo da sam u pravu. Javlja se i Ahmed Burić, kaže brže bi bilo da se nekoliko parlamentaraca stave u karantenu. Ja mu odgovaram da je njegova ideja bolja od moje i da kako ćemo to. Ali Bure je negdje u inozemstvu i ne moze sudjelovati.
Radni je dan i ja odlazim na neke sastanke. Kad sam se vratio na Fejs, vidim da je već sve dogovoreno! Ovaj put na posebnoj grupi koja se osnovala za ovo, javilo se nekoliko ljudi sa autima, neke znam neke ne znam, i dolazimo do parlamenta i parkiramo se pred ulaz u garažu. Vijest o tome širi se na Fejsu, kažu mi i na Twitteru iako ja sam nisam korisnik, tj. otvorio sam account ali ne stignem da se još i time bavim. Ubrzo dolaze portali, Radio Sarajevo, Slobodna Bosna, pa onda i ostali online i offline mediji.
Vijeće Ministara stavlja JMBG na dnevni red iako nije bilo planirano i donosi privremeno rješenje o izdavanju JMBGa u roku od 180 dana. Novinari pitaju portparolku da li to znači da Belmina može već danas dobiti JMBG, da li će se morati čekati da se doluka objavi u Službenim listu, ona potvrđuje da odluka stupa na snagu danom donošenja tj. odmah.
Dio okupljenih ljudi govori „ako su nas prevarili i ovo nije istina i ako se sad raziđemo, nećemo se nikad više skupit’. Šta ćemo za 181 dan? Izofirat ćemo se ako sad odemo kao levati.“ Donosi se odluka da ostajemo. Šemso i ja odnosimo zahtjev u zgradu parlamenta na kojem piše da privremeno rješenje nije dovoljno nego da tražimo da se donese zakon. Mediji cijelo vrijeme prate priču, do kasno u noć.
Ujutro je u 10 sati zakazan protestni skup koji su zakazali roditelji čije bebe ne mogu dobiti JMBG. Majki s bebama je bilo već prvi dan ali sad ih ima baš puno. Voze ih u kolicima, nose na rukama, nose u onim maramama. Dolazi i tristotinjak građana, puno više nego prvi dan. Počinje zasjedanje parlamenta, ujutro izlazi grupa parlamentarki s kojima žene, djevojke i majke pričaju i artikuliraju svoje zahtjeve a jedan primjerak zahtjeva se odnosi i unutra na protokol.
Tada nekog novinara naziva Fatima Ibrišević koja je u Gračanici krenula da izvadi JMBG za Belminu. Plače, teško joj je, rekli su joj da ide u Tuzlu na kantnonalni nivo, tamo joj kažu da treba saglasnost iz Sarajeva, neki ured za centralnu evidenciju je u Banjaluci...
Znači nakon što je cijela zemlja saznala za ovaj slučaj, nakon što je Vijeće Ministara donijelo odluku, nakon što su došli sa kamerama da ostvare svoja prava, opet su se suočili sa bosanskohercegovačkom nakaradom od države. Klasična priča ničije odgovornosti u ovoj nefunkcionalnoj zemlji. Okupljeni su ljuti jer se osjećaju prevarenim nakon jučerašnje informacije, kreću statusi, tweetovi, počinje zviždanje, parole „Ubice beba!“ i slično. Svi mediji su već ovdje i priča se munjevito širi. Prosvjed više nije ničiji. Dolaze pojedinci, grupe, grupice, mladji, stariji, dogovaraju se između sebe šta i kako. Počinju medijski spinovi političih stranaka, i nemam ni vremena ni mjesta to elaborirati. Mi ne znamo baš šta se dešava jer je sve teže uspostaviti vezu telefonom, poslati poruku, spojiti se na internet, valjda su preopterećene bazne stanice zbog mnoštva.
Sva naknadna dešavanja su opće poznata i svima dostupna i nemam sad vremena oko njih razglabati, vidimo se u Mediacentru na nekoj diskusiji, siguran sam da će se ovaj slučaj još multidisciplinarno analizirati. Ali uglavnom, počelo je sa novinarom, pa društvenim mrežama, prešlo u direktnu akciju a ispod svega stoji empatija, frustracija i bijes.
Autor fotografija korištenih u ovom tekstu je Srđan Vuletić. Cjelokupne fotogalerije sa protesta možete pogledati na njegovom FB profilu: 1, 2, 3.
Akcija građana se nastavlja. Pridružite se.
