Zvanična predizborna kampanja uoči lokalnih izbora koji će se u Bosni i Hercegovini održati 15. novembra počela je 16. oktobra, a već s prvim njenim danom liste prijatelja na Facebooku pretvorile su nam se u „liste kandidata“. 

foto: izbori.ba/unsplash

Uvjeti pandemije u kojima se kampanja ovog puta odvija uslovili su masovnije gravitiranje kandidatkinja i kandidata ka online prostoru, gdje obično biraju najjednostavniji i najjeftiniji put – adresiranje potencijalnih birača putem svojih privatnih Facebook profila, dok malobrojniji za to koriste zasebne Facebook stranice.

Politička analitičarka i voditeljica banjalučkog ureda Fondacije Friedrich Ebert Tanja Topić ocjenjuje da je došlo do seobe izborne kampanje iz javnog u online prostor, što je bilo za očekivati uzevši u obzir epidemiološku situaciju u kojoj dočekujemo ovogodišnje izbore, ali to ne znači da bh. političarke i političare nećemo viđati i u tradicionalnim medijima. Uostalom, neki su u kampanju ušli „tradicionalnim“ masovnim okupljanjima, u potpunosti ignorišući prijetnju zaraze.

„Pojedini politički akteri bili su se potpuno opustili i vodili kampanju na svoj 'tradicionalan' način. Išli su među ljude, organizovali javne događaje, ne poštujući ni distancu, niti su nosili maske. Sve dok vrag nije odnio šalu pa su shvatili da ne mogu kritikovati 'nedisciplinovane' građane zbog porasta broja zaraženih, a istovremeno davati veoma loš i neodgovoran model ponašanja. No, mislim da će politički subjekti iskoristiti pristup tradicionalnim medijima i da će kampanju voditi preko TV ekrana i radio stanica jer je njihovo glasačko tijelo više naklonjeno ovim medijima. Sa publikom na društvenim mrežama nikada niste sigurni da li će izaći na izbore ili ne“, mišljenja je Topić.

Profesorica na Odsjeku komunikologije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Belma Buljubašić podsjeća da korištenje Facebook profila u političke svrhe nije ništa novo, te da je ova društvena mreža i dalje najpopularnija u BiH, pa je pojavljivanje kandidatkinja i kandidata na toj platformi očekivano, naročito u situaciji u kojoj smo za gadgete prikovani više nego ikad prije.

„Facebook je prilično dobar kanal komunikacije, te je dio kandidata svoje profile pretvorio u Facebook stranice, a neki su odlučili ostati na privatnim profilima i promovisati svoj program. Pandemija nam je promijenila svakodnevicu, manje se družimo i izlazimo, pa više vremena provodimo na Facebooku i drugim društvenim mrežama. To nam je izgleda glavni oblik socijalizacije. Mislim da su kandidati i na to računali“, navodi Buljubašić.

Facebook poznanstvo umjesto političkog programa

Brojne kandidatkinje i kandidati na predstojećim izborima, ako je suditi po njihovim predstavljanjima putem privatnih Facebook profila, vjeruju da je ono što mogu ponuditi građanima – poznanstvo. Buljubašić je mišljenja da se privatnih Facebook profila drže one kandidatkinje i kandidati koji naprosto računaju da će njihova raja glasati za njih.

„Jer, uvijek imate onaj dio ljudi koji nemaju neko političko znanje, ne prate gotovo ništa i glasaju za svog prijatelja ili rođaka jer ga smatraju dragim. Ili one razočarane i neodlučne koji smatraju da je sve propalo, pa će glasati za nekoga koga smatraju dobrim čovjekom. Pritom zaboravljaju da je on tu da 'gura' stranačku politiku, a ne svoje lične stavove i interese koji su nekad potpuno oprečni stranačkim.“

Komunikologinja i trenerica komunikacijskih vještina Dijana Duvnjak podsjeća da je Facebook zgodan alat i platforma na kojoj još uvijek dijelom besplatno možemo doći do određene publike, pogotovo ako naš profil postoji duže vrijeme tokom kojeg smo „prikupili“ veći broj kontakata.

„Upravo zato, ljudi koriste privatne profile jer tu već imaju postojeće prijatelje i/ili pratitelje koji su im kao potencijalni glasači dragocjeni, ali i tehnički je lakše nego da se upuštaju u izradu zasebne Facebook stranice – uz to da neki i ne poznaju opciju izrade stranice, odnosno stranice povezane s postojećim profilom.“

Kampanja na Facebooku nam se može činiti neumjesnom jer zahvaljujući njoj od politike, ili, radije, politikanstva, trenutno ne možemo pobjeći ni na ličnom Facebook profilu, ali negodovanju nema mjesta jer većina nas koristi društvene mreže za promovisanje svog rada, u kojoj god se on sferi odvijao. Profesorica Buljubašić podsjeća i da svi koji koristimo društvene mreže, bili kandidatkinje i kandidati na izborima ili ne, barem nekad promovišemo svoje političke stavove i ideologiju kroz objave i komentare.

„U korištenju Facebooka u političke svrhe nije ništa sporno. Svi kojima to smeta imaju opcije block, unfriend i unfollow“, navodi ona.

Promocija kandidature na Facebooku problematična je samo ukoliko kandidatkinje i kandidati mrežu koriste za širenje govora mržnje, što smo također imali priliku vidjeti u slučaju kandidatkinje za načelnicu Općine Novo Sarajevo koju je, kao i koaliciju Demokratske fronte i Građanskog saveza ispred koje se kandiduje, Centralna izborna komisija kaznila zbog širenja homofobije u online prostoru. Ni korištenje privatnih Facebook profila nije pogrešno per se, jer u kontekstu društvenih mreža, kao ni interneta uopšte, ne postoji „privatno“. A ako poruka stigne do prave publike, cilj je ispunjen.

„U ovisnosti o tome ko je naša ciljana publika, privatni profil – sada kao politički poster, može da pomogne ili odmogne. Za publiku koja to smatra uznemirujućim ili neprofesionalnim, nije dobro. Ali ako smo došli do publike kojoj ne smeta to što vidi i koja razumije naše političke poruke, kojoj će naše fotografije s porodicom i prijateljima, koje nazivamo privatnima, pomoći da se poistovjeti s nama i baš zato nam odluči povjeriti glas, onda je cilj postignut. Istovremeno, ovisi i kako izgleda taj naš privatni profil – šanse su i da nam odmogne u utrci za glasove“, naglašava Duvnjak.

Društvene mreže omogućuju veći doseg ali samo ako se pravilno koriste

Mnogi od kandidatkinja i kandidata svjesni su da prostor društvenih mreža moraju maksimalno iskoristiti, te to i rade, dodaje Tanja Topić.

„U ovoj kampanji, kao i u svim drugima, jednostavno se ide na sve ili ništa. Naš javni prostor, a sada i prostor društvenih mreža, prezasićen je političkim porukama i sadržajima. Puno je aktera koji sudjeluju u političkom procesu, odnosno izbornom, i svako pokušava osvojiti djelić tog prostora, te doprijeti do podrške što većeg broja osoba koje će glasati upravo za njih.“

Veliki broj kandidatkinja i kandidata koji se jagme za komadić prostora na društvenim mrežama dovodi i do opasnosti da u njemu ostanu nevidljivi, upozorava Dijana Duvnjak.

„Upravo zato jer je taj kanal pristupačan, kandidatkinjama i kandidatima prijeti opasnost nevidljivosti ili neprepoznatljivosti, što je okolnost koju bi dobro pozicioniran bilbord mogao iskoristiti. Društvene mreže omogućuju veći doseg, no samo ako se koriste pravilno u digitalno-marketinškom smislu.“

Stranke su vođenje dijela predizborne kampanje na društvenim mrežama u potpunosti prepustile kandidatima ponaosob, pa oni u kampanju ulažu i sopstvena sredstva, a taj vid kampanje jeftiniji je za pojedince nego neki drugi formati, poput pojavljivanja na bilbordima koje naprosto nije moguće za sve kandidatkinje i kandidate.

„Za stranku je to odlično jer ne mora snositi troškove kampanje za svakog pojedinačno“, pojašnjava Topić.

Facebook kampanja u prvom je redu izbor novajlija na političkoj sceni, dok onim velikima ni ne treba, uvjerena je Buljubašić.

„Čini mi se da je kod dijela kandidata stranka bila potrebna samo kao baza, odnosno organizacija koja će kandidatu dodijeliti mjesto na listi, a onda će on dalje reklamirati sebe. Stranke koje imaju ogromnu bazu birača, dakle one koje su godinama u vlasti i koje uvijek imaju, ako ne odličan, onda veoma dobar rezultat, opet bi osvojile ogroman procenat čak i da se nigdje ne reklamiraju. Facebook u tom smislu najviše koriste ljudi koji su anonimni široj zajednici ili oni koji su novi u politici, pa na taj način žele doći do birača jer je taj put najjeftiniji, a može dati solidne rezultate. To su uglavnom ljudi koji nisu pri vrhu liste.“

Hans Christian Andersen, tvorac braće Grimm

Prepuštanje kampanje svakom kandidatu ponaosob, te činjenica da kampanju na Facebooku vlastoručno vode neiskusni „novi kolači“ dovelo je i do komičnih situacija, te smo svjedočili identičnim, a tobože lično intoniranim tekstovima kandidatkinja i kandidata iz različitih političkih stranaka, kandidatima koje je Facebook blokirao na 30 dana pa su morali otvoriti novi profil, a neki napisi postali su pravi hit, poput objave SDP-ovog kandidata u kojoj navodi kako „nije Andersen, tvorac braće Grimm“ te stoga neće biračima pričati bajke. U Facebook pojavljivanjima, pojedini ranije anonimni kandidati i kandidatkinje „kite se“ fotografijama viđenijih stranačkih kadrova, u obraćanjima nerijetko koriste samo velika slova i općenito demonstriraju ne baš zavidnu pismenost, kao ni upućenost u probleme koji se tiču lokalnog nivoa vlasti.

„Generalno, kampanja je puna neinventivnosti, ponavljanja i paradoksa. Neki od slogana političkih subjekata postali su predmetom duhovitih dosjetki na Facebooku i Twitteru, kao što je recimo 'okupljanje za Srpsku' u gradu u kojem su okupljanja više od troje ljudi jedne omražene društvene grupe i pokreta već duže od godinu dana zabranjena. Mislim da je većina političkih aktera promašila temu, obasipaju nas visokom politikom i vrućim nacionalnim temama, bave se bajkama i braćom Grimm, dok se mi i dalje vozimo po cestama punim rupa, škole prokišnjavaju, a u vrtićima nema dovoljno mjesta za djecu. Političari očito žive virtuelnu stvarnost s kojom mi građani nemamo ama baš ništa“, ocjenjuje Topić.

Nemušte objave kandidatkinja i kandidata, ali i njihove fotografije, izgled, imena i prezimena postali su metom podsmijeha na društvenim mrežama, a satirične Facebook stranice kakva je Raja sa biroa s više od 20.000 pratilaca uložile su dodatni napor posežući za Photoshopom i praveći posao fact-checking timovima Facebooka koji su pojedine „dorađene“ objave zatamnili i ocijenili kao lažnu informaciju. Buljubašić upozorava da treba razlikovati duhovite objave na temu predizborne kampanje i uvrede koje pretenduju da budu duhovite.

„Tu prije svega mislim na fotošopiranje slika kandidata i ismijavanje fizičkog izgleda. To govori o tome koliko je niska politička svijest ljudi kod nas. Ogroman dio ih ne shvata da je riječ o fotomontaži i onda kreću salve uvreda, a pritom se rijetko ko bavi ozbiljnom analizom i kritikom političkih programa. Također, primjetno je da među kandidatima ima visoko obrazovanih, ali i onih čije je formalno obrazovanje skromno, što ostavlja prostor dijelu publike da ismijava obrazovanje kandidata koji nisu završili fakultete ili imaju završenu samo osnovnu školu. Podsjetila bih da smo mi u politici imali, a i dalje imamo, i doktore nauka, i ljude koji govore po nekoliko jezika, i one koji su bili vodeći u svojoj struci, pa su svejedno bili političke štetočine iza čijeg su angažmana ostale ljudske žrtve i nesagledive posljedice pogrešnih političkih odluka.“

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.