Izrael je jučer ubio pet zaposlenika Al Jazeere, među njima i poznatog novinara Anasa Al Šarifa

Foto: Sreenshot/Al Jazeera

Tačno je mjesec od mog posljednjeg radnog dana na Al Jazeeri Balkans. Trinaest godina sjajnog posla, obezbijeđene egzistencije, saradnje sa vrhunskim profesionalcima i još boljim ljudima. Trinaest godina proživljene novinarske utopije. Da se nakon 13 godina zatvori kafić u mahali, čovjeku bi bilo teško, a kamoli ovo.

Nakon prvobitnog šoka, poslije gubitka posla, osjetio sam skoro neko mini olakšanje. Ako ništa, mislio sam, moći ću se mentalno odmoriti. Neću više svakog dana pregledati svaki video sa svakog ratišta na dunjaluku. Odmoriću se od naizgled besmislenog posla hroničara ljudskog zla. Neću morati lično pregledati svaki snimak uništene bolnice, uplakane djece u Siriji, Sudanu, Ukrajini… Gazi.

“Pređi brigo na drugoga”, mislio sam.

Ali sinoć, nakon predvečernje frtutme (valja troje djece spremiti za spavanje), kada se sve smirilo, dok sam gledao kako se i najmlađa, nakon ispričane tri poduže priče (moje priče, ali uz njene nepresušne komentare i upadice), isključuje i konačno predaje snu, pročačkao sam mobitel.

Hrabar, prkosan, odmjeren

Ubijen je Anas Al Šarif. Izraelski vojni dron u ciljanom napadu pogodio je šator u dvorištu bolnice Al Šifa na sjeveru Pojasa Gaze, u kojem je bio Anas zajedno s još četiri uposlenika Al Jazeere (novinarom, dvojicom kamermana i vozačem).

Izraelska vojska u Pojasu Gaze od oktobra 2023. godine ubila je više od 230 novinara. Koliko je ovo strašan podatak, govori i činjenica da je u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, koja je trajala skoro četiri godine i koja je u novinarskom esnafu slovila kao jedno od opasnijih mjesta za izvještavanje, ubijeno 19 novinara.

Ali ove ubijene kolege nisu samo brojke.

Anasa nisam lično poznavao, ali sam u zadnje skoro dvije godine, kao asistent, a zatim urednik na Al Jazeeri Balkans, preslušao toliko njegovih javljanja s terena, njegovih priloga sa sjevera Gaze, izvještavanja o svakodnevnim masakrima izraelske vojske, o izgladnjivanju civilnog stanovništva, o napadima na bolnice, izbjegličke kampove, ljude koji su tražili hranu, da sam ga počeo doživljavati kao najrođenijeg. Kao mlađeg brata, ali i novinara kakav sam ja uvijek želio biti. Hrabar, prkosan, brz, ali i odmjeren, hladan i informativan.

“Ne znam više šta da kažem ili osjećam. Svaki put kad pomisliš da ne može biti gore, ovako nešto se desi. Cijelu noć plačem. Ni kćerkice ne mogu da prestanu plakati”, prva je reakcija Youmne Al Sajed, Anasove bivše kolegice, reporterke Al Jazeere iz Gaze. Youmna, kao vlasnica stranog pasoša, nakon skoro godinu izvještavanja napustila je Gazu 2024.

“Mislila sam da će postati malo lakše, ali sad se pitam da li će ikad prestati da boli. Cijelu noć slušam glasovne poruke koje sam razmjenjivala s Anasom. Ja se sekiram i molim ga da se čuva, a on mene, mene koja više nisam u Gazi, tješi. Smije se i tješi me”, kazala je Youmna.

Novinarstvo kao čin otpora

Anas Al Šarif rođen je u Gazi 1996. godine, u izbjegličkom kampu Jabalia na sjeveru opkoljene enklave. Završio je Univerzitet Al Aksa u Gazi, diplomiravši na odsjeku za novinarstvo i komunikacije.

“Oduvijek mu je san bio da radi za Al Jazeeru. Kad je završio fakultet, radio je kao freelancer za razne kanale. Snimao filmove, pomagao u produkciji, snalazio se kako je znao”, priča Youmna.

Kada su počeli izraelski napadi na Gazu, Al Šarif je postao jedno od najprepoznatljivijih lica Al Jazeere. Radeći za arapski kanal, često u izuzetno opasnim uslovima i uz hronični nedostatak osnovnih sredstava, njegovi izvještaji pružili su ključne snimke i svjedočenja iz jedne od globalno najnedostupnijih ratnih zona, sa sjevera Pojasa Gaze.

“Anas je bio ljubazan i pristojan mladić. Svoju popularnost među stanovnicima Gaze stekao je zahvaljujući svojoj dobroti i skromnosti. Bio je vrlo jednostavna osoba i, čak kad je postao poznati novinar Al Jazeere, to ga nije promijenilo. Bio je mnogo voljen među svojim kolegama. Kad god bi se Anasovo ime spomenulo u nekom razgovoru, niko nikada nije imao ništa loše da kaže o njemu”, sjeća se Youmna svog ubijenog kolege.

U sinoćnjem napadu na šator u kojem su bili smješteni novinari Al Jazeere, u dvorištu bolnice Al Šifa na sjeveru Gaze, ubijeno je sedam osoba. Osim Anasa Al Šarifa, ubijen je i novinar Muhamed Qreiqeh, te snimatelji Ibrahim Zaher i Muhamed Noufal, i vozač Moamen Aliwa.

“Cijela ekipa Al Jazeere u gradu Gazi je ubijena: dva dopisnika, dva snimatelja i vozač. To su naše kolege koji su neumorno i predano radili. Dan za danom izvještavali su o zločinima i strahotama koje se dešavaju širom Pojasa Gaze. Radili su to gladni, iscrpljeni i neuhranjeni”, napisao je Hani Mahmud, reporter Al Jazeere koji se javlja iz Khan Younisa, u južnom dijelu Pojasa.

Izrael, koji ne dozvoljava ulazak stranim novinarima u Gazu, prema podacima vladinog medijskog ureda u Gazi, od 7. oktobra 2023. ubio je 237 novinara. Komitet za zaštitu novinara navodi da je najmanje 186 novinara ubijeno u Gazi.

Al Šarif je u novembru 2023. godine primio telefonske pozive od izraelske vojske u kojima su mu naredili da napusti sjevernu Gazu. Odbio je naređenja i prijetnje i nastavio izvještavati.

Kemal Šerić je gotovo dvije godine u redakciji Al Jazeere Balkans imao zadatak da prati događaje iz Palestine, preuzima i prevodi vijesti i izvještaje reportera Al Jazeere Arabic i Al Jazeere English iz Gaze i s okupirane Zapadne obale.

“Među palestinskim novinarima iz Gaze posebno se isticao Anas Al Šarif. Svojom životnošću, entuzijazmom, vedrinom. Stizao je na mjesta najstrašnijih izraelskih napada, izvještavajući o masakrima bez presedana počinjenim nad palestinskim civilima u sjevernom dijelu Pojasa. Upravo ta beskrajna snaga i volja da se kroz neumorni novinarski posao pruža neprestani otpor izraelskoj okupaciji i zločinima bila je zadivljujuća stvar kod Anasa. Njegova odlučnost da najizravnije upozna svijet s onim što se događa u paklu Gaze ostavljala je nas u ugodnoj sarajevskoj redakciji bez riječi“, rekao je Šerić.

Mjesec dana nakon prijetnje da napusti sjever Gaze, izraelska vojska je u zračnom napadu pogodila Anasovu porodičnu kuću u Jabaliji. Ubijen je njegov otac, koji zbog lošeg zdravstvenog stanja nije bio u mogućnosti da se zajedno s ostatkom porodice iseli.

“Svaki put kad bih mu poslala glasovnu poruku na Instagramu da provjerim kako je, rekao bi mi: 'Inša'Allah, kad ovaj genocid završi, želim da se vidimo ovdje u Gazi.' Tješio je mene zbog mojih strahova da se, ne daj Bože, nikad neću više vratiti u Gazu. Uvijek sam mu govorila: 'Molim te, čuvaj se, Anase, molim se za tebe.' Nasmijao bi se u porukama i rekao: 'Pa i sama znaš da u Gazi nema sigurnog mjesta. Bog je jedini zaštitnik', uvijek je govorio“, kaže Youmna El Sayed.

Oproštajna poruka

Nakon što ga nisu uspjeli ušutkati i protjerati sa sjevera Pojasa Gaze, izraelska vojska je Anasa proglasila teroristom i saradnikom Hamasa, bez nuđenja dokaza.

“Najstrašnija stvar koja me intimno povezivala s tim mladim čovjekom kojeg nikada nisam upoznao, a čije sam brojne izvještaje preveo i učinio dostupnim gledateljima i slušateljima Al Jazeere Balkans – bilo je snažno, mračno uvjerenje da ga sigurno čeka nasilna smrt, ali da uprkos tome nije odustao od izvještavanja onoga što je vidio i čemu je svjedočio”, kazao je Kemal Šerić.

Anas je upozorio svijet da Izrael planira da ga ubije.

“Osjetio sam bol u svim njenim formama, iskusio tugu i gubitak više puta, ali nikada nisam oklijevao da prenesem istinu, onakvu kakva jeste, bez iskrivljivanja i laži, nadajući se da će Bog svjedočiti protiv onih koji su ostali nijemi”, napisao je Anas u svojoj oproštajnoj poruci, sluteći da bi mogao biti ubijen.

Iza Al Šarifa su ostali supruga, četverogodišnja kćerka Šam i sin Salah, koji ima samo jednu godinu.

“Povjeravam vam zjenicu oka svoga, moju voljenu kćerku Šam – sudbina nije dala da gledam kako raste, iako sam o tome sanjao. Povjeravam vam svog dragog sina Salaha, kojem sam trebao biti podrška i biti uz njega dok ne ojača, da ponese moj teret i nastavi misiju. Ako umrem, umrijet ću odan svojim principima, svjedočeći pred Bogom da sam zadovoljan Njegovom odlukom, vjerujući u susret s Njim i da je ono što je kod Boga bolje i vječno...

Oprostite mi ako sam podbacio i molite za mene milost, jer sam ostao vjeran zavjetu – nikada ga nisam mijenjao ili izdao”, napisao je Anas Al Šarif u oproštajnoj poruci.

___