Od 17 nacionalnih manjina u BiH, sedam ih izdaje ili su izdavale listove o svojim aktivnostima i temama od interesa

Foto: Új Dobos, časopis Mađarskog građanskog udruženja Hum

Mediji imaju važnu ulogu u očuvanju jezika, baštine, kulture i tradicije nacionalnih manjina.

U bh. zakonodavstvu nacionalne manjine prepoznate su kao dio stanovništva koji ne pripada ni jednom od tri konstitutivna naroda, a koji imaju isto ili slično etničko porijeklo, istu ili sličnu tradiciju, običaje, vjerovanja, jezik, kulturu i duhovnost, blisku historiju i druga obilježja.

Nacionalne manjine prepoznate zakonom u BiH su: Albanci, Crnogorci, Česi, Italijani, Jevreji, Mađari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumuni, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Turci i Ukrajinci. Država je obavezna da im osigura ostvarivanje prava u skladu s evropskim standardima te da radi na očuvanju njihovog jezika, baštine, kulture i tradicije.

Prema Zakona o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina, manjine imaju pravo na osnivanje radio i televizijskih stanica, izdavanje novina i drugih štampanih publikacija na svojim jezicima. Obaveza javnih servisa je da u svojim programskim šemama imaju posebne emisije za pripadnike nacionalnih manjina, te da najmanje jednom sedmično osiguraju posebnu informativnu emisiju za pripadnike nacionalnih manjina na njihovom jeziku.

Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) je u aprilu 2020. godine, u novim dozvolama za RTV servise, navela obavezu emitovanja programa namijenjenih nacionalnim manjinama u trajanju od najmanje jednog sata sedmično, a planira propisati obavezu emitovanja takvih programa i za ostale radio i televizijske stanice.

RAK je 2008. godine omogućio izdavanje posebnih dozvola neprofitnim organizacijama ili udruženjima građana “u svrhu zadovoljavanja specifičnih potreba određene društvene grupe”, međutim, nije bilo zahtjeva nacionalnih manjina za izdavanje ovih dozvola.

Osigurati da javne televizijske i radio stanice ispune svoje obaveze u pogledu emitiranja programa namijenjenih pripadnicima nacionalnih manjina i poduzeti odlučne mjere kako bi se podstaklo emitiranje i štampanje na manjinskim jezicima – preporuke su koje je Savjetodavni komitet Vijeća Evrope uputio BiH u Četvrtom mišljenju o provođenju Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, usvojenom u novembru 2017. godine.

Slične preporuke dao je i Komitet eksperata Evropske povelje za regionalne ili manjinske jezike u Trećem izvještaju za BiH (2022). Potrebno je osigurati emitovanje programa na jezicima manjina na javnim emiterima, podsticati otvaranje privatnih radio stanica i objavljivanje novinskih sadržaja, omogućiti slobodan prijem emisija iz susjednih zemalja te garantovati slobodu izražavanja i protok informacija na manjinskim jezicima.

Od 17 nacionalnih manjina u BiH, sedam ih izdaje ili su izdavale listove o svojim aktivnostima i temama od interesa – Albanci, Česi, Mađari, Italijani, Jevreji, Romi i Slovenci.

Új Dobos

Na popisu stanovništva 2013. godine, 350 građana BiH izjasnilo se kao Mađari. U državi trenutno djeluju dva mađarska udruženja – u Sarajevu i Banjoj Luci.

Mađarsko građansko udruženje HUM iz Sarajeva 2005. godine pokrenulo je list Dobos. Međutim, pod tim nazivom list je ugašen već sljedeće godine, nakon čega je Udruženje HUM, u saradnji s Udruženjem Mađara Republike Srpske, započelo izdavanje lista pod novim nazivom Új Dobos. U početku je list izlazio više puta godišnje, dok danas, u štampanom izdanju, izlazi jednom godišnje s pregledom dešavanja u prethodnoj godini. Izdanja su dostupna i online.

“Prve dvije godine izlazio je i četiri puta, pa je sljedeće godine izašao dva puta, a zatim smo ga sveli na jednom godišnje i tako izlazi već godinama”, kaže Irma Muratović, predsjednica Udruženja HUM.

Osim pregleda dešavanja, kako kaže Muratović, prenose i vijesti iz drugih medija koje su interesantne za Mađare. List je pisan dvojezično, a tekstove pišu i prevode članovi oba udruženja. U stručnom dijelu, napominje Muratović, pomažu im i dva novinara iz Vojvodine. Izdavanje časopisa finansira se putem projekata. Ovisno o tome koliko uspiju dobiti sredstava za štampanje, godišnje se štampa između 100 i 200 primjeraka, navodi ona.

Muratović nije zadovoljna zastupljenošću manjina u javnim sredstvima informisanja u Federaciji BiH. Kako kaže, na pozive da proprate projekte, programe i manifestacije Udruženja najčešće se odazivaju BHRT i BHR1, dok je odziv ostalih medija “relativno slab, odnosno nikakav”.

“Mi smo redovno za sve te manifestacije slali mejlove, obavještavali sve medije i tražili od njih da proprate te događaje. Osim BH televizije, odziv je bio prilično slab, odnosno skoro nikakav.”

Zora Cankarjeva

Prilikom sređivanja i popisa arhivske građe u Odjeljenju specijalnih zbirki Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH, 2004. godine pronađen je list Naša misal Delavskega kulturnog društva Cankar. List je izlazio tokom 1935. godine u Sarajevu, dva puta mjesečno, na slovenačkom jeziku. Prema javno dostupnim podacima, 1937. godine pokrenut je novi list Zora, čiji je tiraž dostizao do 800 primjeraka, a do 1940. godine izašlo je ukupno 26 brojeva.

Delavsko kulturno društvo Cankar zabranjeno je 1941. godine, a nakon rata obnovljeno je pod imenom Radničko kulturno društvo Cankar, ali bez nacionalnog prefiksa, što je bilo u skladu s tadašnjom politikom. Posljednja skupština održana je 1950. godine.

U ratnom Sarajevu, 1993. godine, društvo je obnovljeno kao Slovensko kulturno društvo, a s njim i publikacija pod nazivom ZORA Cankarjeva. Dvojezična štampana publikacija izlazila je kvartalno, a prvi broj izašao je 1994. godine. Ukupno je objavljeno 27 brojeva.

“U nedostatku sredstava, jenjavao je i interes urednika i saradnika, tako da je izdavanje Zore zamrlo”, kaže Ljiljana Testen, nekadašnja predsjednica društva. Ona dodaje da je odlučila preuzeti uređivanje i volonterski pokrenuti novi koncept: “Smatrala sam da se moramo fokusirati na ono ostvarivo – a to je da sadržaj naše publikacije bude baziran na našim, u to vrijeme veoma obimnim aktivnostima.“

Prvi broj obnovljene ZORE Cankarjeve kao almanaha izašao je 2004. godine u tiražu od 1000 primjeraka, a publikacija je nastavila da izlazi do 2015. godine. “Jedino što je tada bilo plaćeno bilo je prijelom, štampanje i lektura. Prilozi naših gostiju i saradnika bili su gratis, kao i fotografije, prijevod sa i na slovenski jezik”, naglasila je Testen. Na internetu se mogu pronaći online izdanja do 2015. godine.

Prema podacima popisa iz 2013. godine, 937 stanovnika u BiH izjasnilo se kao Slovenci.

Crno bijeli svijet, Udar i Newipe

Romi su najbrojnija nacionalna manjina u BiH. Na popisu iz 2013. godine, 12.583 stanovnika izjasnilo se kao Romi.

U cilju “razbijanja predrasuda i stereotipa koji se obično vežu za romsku populaciju”, u maju 2008. godine objavljen je prvi broj časopisa Crno-bijeli svijet, u izdanju Romskog informativnog centra. Časopis je izlazio kvartalno, dvojezično, u tiražu od 2.500 primjeraka, a prestao je izlaziti 2009. godine, jer su, kako objašnjava Dervo Sejdić, predsjednik Romskog informativnog centra “Kali Sara”, po završetku projekta kojim je bio finansiran, izostala sredstva za nastavak rada.

Posljednjih godina u BiH djeluju dva portala koja se bave temama vezanim za romsku zajednicu – Udar i Newipe. Portal Udar, prema informacijama sa njihove stranice, pokrenut je 2017. godine i u početku se bavio isključivo romskim pitanjima, dok danas pokriva širi spektar društvenih tema, ostajući otvoren za pitanja manjina. Portal Newipe pokrenut je 2022. godine, a kako se navodi na stranici, nastao je iz potrebe da romska zajednica ima svoj medij – “glas Roma i glas za Rome”. Osim tema koje se tiču romske zajednice, portal obrađuje i druge društvene teme i promoviše ljudska prava.

U februaru 2025. godine, urednik portala Newipe Dalibor Tanić saopštio je da medij prestaje s radom zbog “donatorske ravnodušnosti” i nedostatka podrške za rad manjinskih medija u našoj zemlji.

Sejdić ističe da, nažalost, i ovi mediji uglavnom zavise od sredstava donatora, te podsjeća da su, prema zakonu, javni servisi dužni da u svojim programskim šemama obezbijede emisije za nacionalne manjine i na jezicima nacionalnih manjina. “Nažalost, nijedan javni servis nije uveo praksu izvještavanja o nacionalnim manjinama na jezicima nacionalnih manjina, niti je u svoju programsku šemu uvrstio određene emisije ili programe na tim jezicima”, objašnjava Sejdić.

Jevrejski glas

U digitalnom arhivu štampe Infobiro nalazi se tekst iz januara 1927. godine koji najavljuje pokretanje lista Jevrejski glas.

“On je djelo sporazuma, postignutog između grupa oko 'Jevrejskog Života' i 'Narodne Židovske Svijesti', koje su godinama podvojene i u borbenom stavu vojevale jedne protiv druge za svoja načela i stanovišta“, navedeno je, između ostalog, u tekstu.

Izdavač Jevrejskog glasa je Jevrejska zajednica BiH, a posljednji broj dostupan online je iz juna prošle godine. U aprilu 1993. godine, list je upisan u evidenciju javnih glasila. Ima stalne dopisnike iz Srbije, Italije, Banje Luke, Španije, Kanade i Makedonije.

Prema popisu iz 2013. godine, 262 stanovnika BiH izjasnila su se kao Jevreji.

Izvještavanje državnog RTV servisa o nacionalnim manjinama

Informativni program BHRT-a, uprkos zakonskoj obavezi, nema posebne emisije na jezicima manjina. Teme od značaja za nacionalne manjine obrađuju se u redovnim informativnim sadržajima.

Da je teško realizirati program na jezicima manjina “s obzirom na kapacitete BHT1, tehničku izvodivost i činjenicu da postoji malo govornika jezika nacionalnih manjina u BiH”, navodi se u Petom izvještaju BiH o zakonodavnim i drugim mjerama za provođenje načela utvrđenih u Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina iz 2020. godine.

“Prema dosadašnjem iskustvu, s izuzetkom albanske nacionalne manjine, pokazalo se nemogućim pronaći dovoljan broj gostiju koji bi za vrijeme jedne emisije govorili isključivo na maternjem jeziku“, navodi se u Izvještaju.

U Izvještaju iz BHRT-a izražavaju nadu da će biti u prilici finansijski i kadrovski započeti realizaciju programa za nacionalne manjine na njihovim jezicima.

“Također smo svjesni koliko je edukacija važan segment našeg djelovanja i misije, i zato proizvodnja programa namijenjenih djeci, pripadnicima nacionalnih manjina, na njihovom maternjem jeziku ostaje naša dugoročna obaveza”, naveli su iz BHRT-a.

Posljednjih godina na televiziji i radiju postoji po jedna emisija koja se bavi pitanjima manjina.

BHT1 je 2018. godine započeo emitovanje emisije Identiteti, namijenjene nacionalnim manjinama. Emisija se emituje jednom sedmično i traje 25 minuta.

Dženita Zirdum, urednica i voditeljica emisije, kaže da nije jednostavno realizirati emisiju na sedmičnom nivou jer se mali broj pripadnika nacionalnih manjina odaziva.

 “Čak iz Vijeća nacionalnih manjina na državnom nivou nisu svi bili gosti iako su bili pozvani. Imamo i taj problem da oni medijski ne istupaju”, objašnjava Zirdum.

Jedina opcija je da ponavlja sagovornike, što, kako kaže, “nije u redu, jer emisija ima svoj koncept u kojem ljudi ispričaju svoj život, i da ih ponovo zovem da sve to… jednostavno nema smisla“, navodi Zirdum.

Posebno je zabrinjava činjenica da jezici manjina izumiru. “Imamo Rome kao najbrojniju nacionalnu manjinu, ali romski jezik je, mislim, najviše ugrožen. Elokventni predstavnici udruženja koji dolaze, vrlo rijetko govore romski jezik”, objašnjava Zirdum.

Od 2018. godine na BHR1 emituje se emisija Među nama o nama, koja se bavi marginaliziranim i ranjivim skupinama bh. društva, uključujući i nacionalne manjine.

Emisija se emituje svake druge sedmice, dva do tri puta mjesečno. Mirela Huković-Hodžić, urednica emisije, kaže da je u početku trajala pola sata, a zatim je produžena na oko pedeset minuta, bez fiksne dužine – trajanje zavisi od sadržaja.

Kako navodi, udruženja osiguravaju sagovornike, ali je prisutan problem pronalaženja novih lica, što iziskuje dosta napora i truda. “Ideja je da teme i sagovornici budu što raznovrsniji, ali realizaciju ponekad otežava i činjenica da se broj sagovornika sužava”, ističe Huković-Hodžić.

Među temama koje su obrađivane u emisiji su njegovanje jezika, tradicije i kulture, doprinos nacionalnih manjina razvoju BiH, znamenite ličnosti, politička participacija manjina, ekonomsko osnaživanje Romkinja, borba protiv rodno zasnovanog nasilja nad Romkinjama, obrazovanje i stambeno zbrinjavanje Roma, te primjeri dobre prakse iz lokalnih zajednica.

Huković-Hodžić dodaje da je saradnja s udruženjima nacionalnih manjina generalno dobra i da se rado odazivaju pozivima za učešće u emisiji, ali mali broj njih rijetko šalje najave događaja koje organizuju povodom jubileja, promocija, izložbi i sličnog.

___