Protesti SDP-a protiv Schmidtovog nametanja izmjena Izbornog zakona, protesti Derve Sejdića protiv odluke Schmidta da izmijeni Izborni zakon Bosne i Hercegovine (BiH), protesti za multinacionalnu i cjelovitu BiH, protesti protiv podjele BiH, protesti protiv aperthejda, protesti opozicije, protesti bošnjačkih političara i elita, protesti građana, samo su neki od termina kojim se opisuju jučerašnji i današnji protesti ispred zgrade OHR-a, a koji su se koristili u medijima i na društvenim mrežama. 

 

Bosanskohercegovački mediji, 25. i 26. jula, izvještavali su o protestima, ali većinom bez ozbiljnog pregleda šta bi navodne izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH zapravo donijele, te bez potvrđenih informacija da će Visoki predstavnik u BiH donijeti takvu odluku. Sve je krenulo i ostalo na spekulacijama o navodnim izmjenama i navodnom donošenju tih izmjena, a glavni izvor bh. medijima nije bio Ured visokog predstavnika (OHR) već bh. političari koji su iskoristili medijski prostor i za političku promociju pred izbore. Medijskim izvještajima, kao i obično, dominirali su oni, njihove izjave sa pres-konferencija, njihova tumačenja navodnih izmjena, prepričavanja šta su pričali sa Christianom Schmidtom i prepucavanja sa političkim oponentima. Takve izjave se prenose bez provjere, kritičkog uklona, više izvora i analize događaja. 

 

 

Profesor Fakulteta političkih nauka (FPN) u Sarajevu Dino Abazović za Mediacentar Sarajevo ocjenjuje da takav način izvještavanja o ovim temama svakako doprinosi matrici onoga što se naziva fenomenom širenja “moralne panike”, koja brzo nastaje i, eventualno brzo nestaje, do sljedeće prilike. Da li je odabir termina, kako kaže, ispravan ostaje da se vidi, primijetan je tek otklon od termina “balkanizacija” kao dominantno rezerviranog termina.

 

Problem je, prema mišljenju Jasmina Hasanovića, višeg asistenta Odsjeka za politologiju na FPN u Sarajevu, to što mediji u BiH, a stanje svakako nije bolje ni u susjednim državama – uz pokoji, rijetki izuzetak na svim stranama – jesu dio propagandne mašinerije, odnosno, ideološkog aparata moći, ne državnog već etnonacionalnog. 

 

Time se, kako kaže, pokazuje da zapravo ne postoji javni interes, kao što u BiH ne postoji jedna – bosansko-hercegovačka javnost. “Ukoliko postoji ona četvrta javnost, ona je tiha, ne zbog brojnosti (iako i zbog toga) već zbog činjenice da govori nepopularne stavove koji se ne mogu uklopiti u dominirajući narativ tri strane”, dodaje on. 

 

Dario Jovanović iz organizacije “Pod lupom” kaže da bi svako morao snositi odgovornost za izgovorenu javnu riječ, a to se odnosi i na medije. Svakako da korištenje težih kvalifikacija, izvlačenje iz konteksta, pretjerivanje, nebalansirano izvještavanje, te pokušaji diskreditacije neistomišljenika, kako dodaje, ne idu u prilog objektivnom novinarstvu. 

 

“Javna riječ ima posebnu težinu u postkonfliktnim, heterogenim i tranzicijskim društvima. Širenje panike i straha u takvim društvima je izrazito opasno, ali nažalost i recept opstanka diskriminacijskih i etnonacionalističkih narativa na vlasti”, kaže Jovanović.

 

 

Pred sam početak protesta u ponedjeljak 25. jula pljuštale su objave online portala sa pozivima političara na proteste, sa naslovima poput Izetbegović o protestima: Stvorit će se haos večeras u 19:00, te Arapović: Građani pružite otpor palestinizaciji BiH (N1). Večernji dnevnici N1, Al Jazeere Balkans, BHRT-a, Federalne televizije (FTV) i BN TV počeli su sa izvještajima o protestima. N1 je uživo prenijela govor Derve Sejdića sa protesta, a zatim i govor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, koji je, uprkos negodovanju jednog dijela prisutnih, uzeo mikrofon nakon Sejdića i obratio se građanima. Portal Klix je prenio govor Džaferovića, ali ne i Sejdića, koji je nedavno postao član SDP-a, o čemu je većina medija propustila izvijestiti. Večernji dnevnik Radio televizije Republike Srpske (RTRS), pak, nije počeo sa izvještajima s protesta već su prve minute dnevnika bile posvećene Željki Cvijanović, predsjednici bh. entiteta Republika Srpska, iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), i kandidatkinji za člana Predsjedništva BiH i njenoj posjeti Sjedinjenim Američkim Državama. Tek kasnije izvijestili su o protestima prikazujući ih kao pokušaje političkih stranaka iz Federacije BiH da dominiraju bonskim ovlastima. 

 

“Ovim protestima, kao i porukama koje su se slale, ne samo od političara koji su bili na skupu, već i od građana, u potpunosti su ogoljene dvije stvari: prva – da su se bošnjački i tzv. građanski, probosanski narativ u potpunosti izjednačili i zauzeli gotovo iste političke i ideološke pozicije. Time dolazimo do druge stvari, a to je da – koliko nema koncenzusa oko modela kojeg traže i favoriziraju Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) – jednako nema, niti će biti koncezusa oko modela koji se nameće kao građanski”, ocjenjuje Jasmin Hasanović. 

 

Izjednačavajući se sa narodom, dodaje on, političke stranke koje se predstavljaju kao legitimni predstavnici ovog ili onog naroda, pod tim izgovorom samo nastoje sebi osigurati političku zastupljenost, sigurnost i legitimitet u sistemu. HDZ je, kaže, tome najbolji primjer. A oni koji nakon izbora budu formirali vlast, svakako će je morati formirati sa tom strankom.

 

 

Kontradiktorne i nejasne su bile medijske objave oko toga kada će se donijeti odluka kojom će navodno biti nametnute izmjene Izbornog zakona i da li će se to uopće desiti. Klix.ba je objavio da je Nermin Nikšić, predsjednik  SDP-a, pozvao na proteste građane i da je SDP prva politička stranka koja je to učinila, a zatim i izjavu Nikšića da mu je Visoki predstavnik nagovijestio da odustaje od izmjena. Hrvatski javni medijski servis je, pak, sinoć, na osnovu, kako tvrde, pouzdanih izvora, objavio kako će Visoki predstavnik u utorak objaviti odluku o izmjenama Izbornog zakona, te da ga prijetnje nisu pokolebale. 

 

Dario Jovanović iz Koalicije “Pod lupom” za Mediacentar Sarajevo napominje da još uvijek ne postoji zvanični dokument OHR-a, a kamoli da su izmjene zakona već nametnute. “Za sada, imamo nezvaničan dokument u formi radnog materijala koji je procurio u javnost. S tim u vezi, prenaglašeno djeluju i reakcije na dio jednog takvog dokumenta” , ocjenjuje on.

 

U dokumentu koji su mediji objavili, Schmidtov paket se navodno, između ostalog, sastoji od dvije odluke, donošenje amandmana na Ustav Federacije BiH i amandmana na Izborni zakon Bosne i Hercegovine. U smislu promjene Ustava Federacije BiH uvodi se cenzus od tri posto za delegiranje zastupnika u Dom naroda FBiH. Prema istom dokumentu iz Ustava FBiH se briše popis stanovništva iz 1991.

 

U prijedlogu koji je “procurio u medije” se navodi da kandidate za predsjednika i dva potpredsjednika FBiH predlaže najmanje osam delegata u klubovima delegata iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda, te da bi se njim utvrdilo da je broj delegata iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih koji se biraju u Dom naroda FBiH iz zakonodavnog tijela svakog kantona proporcionalan stanovništvu kantona kako je prikazano na posljednjem popisu stanovništva.

 

Visoki predstavnik u BiH, kako kaže Dario Jovanović, dolazi u situaciju da mora nametati zakone zbog toga što političari u BiH ne rade svoj posao. 

 

“Pojedine obavezujuće presude Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH nisu implementirane već 12 godina. Ljudi koji su plaćeni novcem građana i obnašaju funkcije u tijelima vlasti nisu odustali od zacementiranih stavova o izbornoj reformi, što djeluje kao nerješiv problem koji nas vodi u još zategnutije odnose. U takvom odnosu snaga rijetko ko razmišlja o interesu građana na čiji kvalitet života rad i nerad političara direktno utiče”, objašnjava on.

 

Kontekstualizacije i pravog objašnjenja u medijima o onome šta su izborne reforme i promjene Izbornog zakona, i šta bi njima tačno bilo promijenjeno ukoliko ih Schmidt donese, prema mišljenju Dine Abazovića, nema, jer već više decenijama živimo u atmosferi izrazitog antiintelektualizma, negativne selekcije kadrova u svim područjima institucionalnog života, tako da ni mediji nisu izuzetak. 

 

“Konkretnije, dobar dio medijskog prostora, ne želim generalizirati ali je tako, ispunjen je izjavama tzv. 'političkih analitičara' koji sa strukom imaju malo ili nimalo doticaja. Očigledno je da je jedan od rezultata takve medijske prezentacije da oni, čije bi mišljenje trebalo biti izneseno u javnost, nerijetko oklijevaju, ili su bespovratno obeshrabreni biti dijelom takvog 'medijskog spektakla'. Konačno, već odavno je javnost 'izgubila' sposobnost da razlikuje stučno mišljenje iza kojeg stoji argumentacija i logika, i koje eventulano može biti osnova za 'javno mišljenje', od pukog mišljenja pojedinaca koje je izneseno u javnost, i nipošto ne zadovoljava kriterije 'javnog mišljenja', ali se uporno tako prezentira, i konsekventno tome, i nameće”, dodaje on.

 

 

Način izvještavanja koji su mediji koristili za teme reforme Izbornog zakona svakako je, prema mišljenju profesora Dine Abazovića, pogodovao, ali ne, kako kaže, baš svim političkim partijama, pa čak ni svima u onim partijama i strankama kojima sve ovo eventulano pogoduje, prije svih onim vladajućim na najvišim nivoima vlasti svih ovih decenija. 

 

“Zapravo mislim da se radi uglavnom o, nazovimo ih manjinskim, ali na pozicijama moći oligarhijama unutar političkih partija koje čak ni dobar dio svog članstva i simpatizera ne uzimaju o obzir pri donošenju političkih odluka. Njih samo interesira dnevnopolitički interes i ostanak na pozicijama moći. Stoga se o merituumu problema ne razgovara, ne nude se rješenja, a povod za ovaj razgovor je mnogo značajniji, i sa, moguće je, mnogo bitnijim konekvencama nego što se to da iščitati u većini medija, odnosno čuti i iščitati u izjavama 'dežurnih' političara i 'političkih analitičara'”, dodaje on. 

 

Prema mišljenju političke analitičarke Tanje Topić, riječ je o sjajno nabačenoj loptici i velikom ustupku partijama na vlasti, oni su na, kako objašnjava, svom terenu i gotovo da su završili izbornu kampanju.

 

“Neko im je vješto pomogao da fokus sa velikog inflatornog soka, podivljalih cijena, lošeg životnog standarda prebace na teren na kojem suvereno vladaju decenijama. Vođenje dalje kampanje postaje besmisleno posebno za opoziciju koja je i sama podlegla povišenoj političkoj temperaturi, zaboravila sav nerad domaćih vlasti, njihovo nečinjenje i nesprovođenja prijeko potrebnih reformi ovom društvu”, dodaje ona.

 

Sve što se dešava u vremenu prije izbora je, prema riječima Darija Jovanovića, izborna kampanja. Sve drugo su, kako kaže, loši izgovori političkih stranaka i kandidata i kandidatkinja na izborima za njihove intenzivnije aktivnosti.  “Duboke društvene podjele na bazi etničke ili stranačke pripadnosti, diskriminacija građana i građanki zavisno od toga u kojem dijelu države žive, korupcija i prevare na izborima, govor mržnje kao dominantan politički narativ, te populizam, obilježja su izborne kampanje u BiH”, dodaje on.

 

 

S druge strane mediji u RS se temama izmjena Izbornog zakona i mogućem nametanju odluke Visokog predstavnika bave na marginama, što prema ocjeni Tanje Topić govori da su se političari iz tog bosanskohercegovačkog entiteta držali po strani i time prepustili da se stvari rješavaju u “tuđem dvortištu”.

 

“Drugi je prešutna podrška aktuelne vlasti rješenjima kojima bi se, vjerujući spekulacijama, učinio ustupak Hrvatskoj demokratskoj zajednici BiH, i time potvrdilo političko savezništvo. Rekla bih da je politika iz RS, koja nije sudjelovala u reformi Izbornog zakona bila u tom cijelom procesu uzdržana i tu uzdržanost je pokazala i sada. Mediji su je samo pratili u toj glasnoj šutnji”, kaže ona.

 

U većini medija u RS, pogotovo onih s najviše uticaja, prema mišljenju novinarke Gordane Katane, BiH se spominje samo onoliko koliko je nužno i kada se to ne može izbjeći. Dodaje da građani o dešavanjima u Federaciji BiH, jedva da išta i znaju. 

 

“A kako su se izmjene Izbornog zakona koje bi mogao da nametne Visoki predstavnik u ključnim pitanjima ticale FBiH onda i ne čudi što se o tome jedva izvijestilo. A zašto je to tako? Pa zbog godinama nametanog dominantnog političkog narativa srpskih stranaka koje RS tretiraju kao državu u državi od vremenske prognoze pa onda i do ovako krupnih pitanja kakve su izmjene izbornog zakonodavstva”, kaže Katana.

 

Način izvještavanja o izmjenama izbornog zakonodavstva i protestima potaknutim mogućnošću da Visoki predstavnik nametne odluku, pokazao je i duboko ukorijenjenu polarizaciju medija u BiH, koja je, kako ocjenjuje Tanja Topić, samo produbljena najnovijim dešavanjima. 

 

“Podjela na naše i njihove medije je zadnjim dešavanjima samo dodatno 'ovjerena',  čime su društva nastala da žive u paralelnim svjetovima po nalogu politike. Dobar dio medija je navijački, podiže političku temperaturu kad stigne politički mig, padaju krupne riječi, olako se postaje ostrašćen, i malo ko misli na posljedice. Politika je po ko zna koji put pokorila profesionalizam medija tražeći od njih da budu prije svega patriote i njihovi megafoni”, navodi Topić.