Istraživački novinar David E. Kaplan komentariše novonastalu popularnost data novinarstva i otvorenih podataka i šta ono znači za istraživačko novinarstvo i novinarstvo uopšte.

Hakatoni, inicijative za otvorenost vladinih podataka, sastanci novinara i programera, festivali data novinarstva. Finansijeri medijskog razvoja su otkrili svijet tzv. big data, korištenja velikih setova podataka za pronalaženje i potkrepljivanje novinarskih priča. Donatori poput Fondacije Knight i Omidyar se sada skoro sasvim fokusiraju na tehnološka rješenja problema novinarstva. Kako kaže jedan prominentni donator: "Više ne finansiramo sadržaj". 

Među entuzijastima se javilo mišljenje da digitalna tehnologija može sve, da je revolucija na polju informacija i komunikacija toliko temeljito promijenila način na koji ljudi prikupljaju i konzumiraju informacije da su iscrpno istraživanje i izvještavanje postali nepotrebni. „Novinarstvo samo po sebi postaje suvišno“, kaže poznati programer i bloger Dave Winer, „Sada možemo direktno pristupiti izvorima i sami izgraditi svoje mreže informacija.“ Otvoreni podaci, građansko novinarstvo i crowdsourcing će nekako digitalnim putem osigurati odgovornost moćnih i korumpiranih. Veterani istraživačkog novinarstva, grupe koja je jedna od prvih prihvatila nove tehnologije, ipak ne vjeruju u ovo.

Istraživački novinari nemaju strah od tehnologije. „Istraživačko novinarstvo je testna laboratorija novinarstva“, smatra Brant Houston, čija se knjiga o CAR (Computer-Assisted Reporting) novinarstvu koristi za trening mladih novinara. „Istraživački novinari su analizu i vzualizaciju podataka počeli koristiti davno prije porasta popularnosti pokreta otvorene vlasti i oni su upravo ti koji pokazuju kako se ove tehnike mogu najefikasnije koristiti.“

Ali Houston i drugi su skeptični prema programima koji se fokusiraju samo na baze podataka i programiranje, nauštrb izvještavanja. Širenje tehnika data novinarstva poticaj je za istraživačko novinarstvo ali one same po sebi ne mogu biti dovoljne za obavljanje detektivskog posla kakvo zahtijeva istraživačko novinarstvo. Ključne vještine istraživačkog novinara su slične onima koje posjeduju iskusni policijski detektivi i tužioci, antropolozi i privatni istražitelji: korištenje primarnih izvora, prikupljanje dokaza, intervjuisanje očevidaca i praćenje tragova – ljudi, dokumenata i novca. 

Ove se vještine nisu značajno promijenile više od stoljeća. Nellie Bly, čiji je klasik „Deset dana u ludnici“ javnosti iznio srednjovjekovne uslove života u njujorškoj mentalnoj instituciji 1887., bi imala koristi od digitalnih alata, ali bi osnove njene istrage ostale iste i danas. Zapravo, njen ekspoze je ponovio Anas Aremeyaw Anas, novinar iz Gane koji je 2009. tajno boravio u mentalnoj instituciji u Akri i otkrio užasne uslove. 

Pogledajte priče koje su osvojile Pulitzera za istraživačko novinarstvo posljednjih godina: priča iz 10 dijelova Associated Pressa o tajnom programu špijuniranja 250 džamija koji je provodila njujorška policija, jednogodišnja istraga Herald Tribune-a o slabostima osiguranja nekretnina koja je pratila preko 70 kompanija kroz fiktivne kompanije, te ekspoze koji je Philadelphia Daily News napravio o korumpiranom policijskom odjelu za narkotike, baziran na intervjuima sa njihovim preplašenim žrtvama.

Otvoreni podaci i pametne aplikacije svakako mogu pomoći u ovakvim istragama ali nema zamjene za terenski rad, intervjue i detektivski posao koje su ovi projekti zahtijevali.

„Povećani pristup podacima kreira, više nego ikada, potrebu da se istraže nelogičnosti u podacima“, kaže Paul Radu, direktor programa OCCRP (Organized Crime and Corruption Reporting Project), ali i upozorava da je tajna formula zapravo kombinovanje tehnologije sa terenskim istragama: „Miks globalnih i lokalnih informacija, kombinacija lokalnog terenskog izvještavanja i skokova preko granica kroz baze podataka, to će na kraju uroditi plodom.“ 

„Data novinarstvo novinarima daje više alata za pričanje boljih priča ali ne zamjenjuje najbolje prakse novinarstva, niti čini izvještavanje sa terena suvišnim“, smatra Giannina Segnini, nagrađivana novinarka La Naciona iz Kostarike. „Prikupljanje podataka bez provođenja duboke i rigorozne analize ili verifikacije svakog pojedinog podatka nije novinarstvo. Alati i vještine korištenja tehnologije ne mogu zamijeniti esencijalne korake istraživačkog novinarstva.“

Stručnjaci za medijski razvoj se slažu sa ovakvim ocjenama. Joyce Barnathan iz Međunarodnog centra za novinarstvo kaže „Tehnologija mora biti u službi novinarstva. Cilj je da se izvještavanje poboljša i proširi i da se građani uključe u taj proces.“ 

No, problem nije ograničen na debatu tehnologija - izvještavanje. Radi se o utvrđivanju prioriteta u polju kojem svakako nedostaje resursa. Sve veća pažnja koju donatori poklanjaju digitalnim alatima prijeti smanjenjem postojećih fondova za istraživačko novinarstvo. Istraživački novinari smatraju da kreiranje pokreta za društvene promjene zahtjeva više od tvitova i YouTube videa – sistematska dokumentacija korupcije, kršenja ljudskih prava, nepravde i neodgovornosti je ključni korak i to je posao kojim se bave istraživači iz medija i nevladinih organizacija. Kako kaže Gordana Janković, direktor medijskog programa Fondacije otvoreno društvo u Londonu: „Tehnologija je veoma privlačan alat za uključivanje ljudi, način da oni izraze svoje mišljenje i probleme. No, ona nije nužno najbolji alat za poticanje razumijevanja određenih pitanja – njoj nedostaju dubina i kontekst, razumijevanje opšte slike.“

Izvorni članak pod nazivom "Why Open Data Isn't Enough" (David E. Kaplan, 2/4/2013) dostupan je na web sajtu Globalne mreže istraživačkih novinara.

Ovaj tekst je objavljen u sklopu projekta 'Public Data Now' podržanog od strane Holandske ambasade u BiH'. Tekstove vezane za pristup podacima i data novinarstvo možete čitati u našem serijalu ovdje.