„Skandalozna odluka Zagreba: Ustaše Vučiću zabranile da ode u Jasenovac“, „Zbog Jasenovca ustaški režim Andreja Plenkovića udario na srpskog šefa države: Napad ustaša na Vučića“, „Hrvati definitivno nemaju stida: Ustaše – Plenkovićev režim ne da Vučiću da ode u Jasenovac“. Ovo su samo neki od naslova koji su osvanuli na naslovnicama srpskih tabloida zbog odluke Vlade Hrvatske da predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću ne dozvoli privatnu posjetu Jasenovcu i Pakracu.

 

Sve je počelo, bar što se medijskih napisa tiče, u nedelju, 17. jula 2022. godine, kada je hrvatski Jutarnji list objavio, ali sa senzacionalističkim prizvukom, da hrvatske vlasti Aleksandru Vučiću nisu dozvolile ulazak u zemlju. „Provokacija Beograda: Vučić danas planirao privatno doći u Jasenovac i izazvati kaos! Izvor iz Vlade: ‘To mu neće proći‘“, glasio je naslov teksta objavljenog u rano nedeljno jutro na sajtu Jutarnjeg lista. Ne ulazeći u raspravu da li su predsjednik Srbije i ljudi oko njega sve pripremali i znali kakva će biti reakcija hrvatskih vlasti, ali su ipak insistirali na privatnoj posjeti, zanemarujući diplomatske protokole, nakon informacije da Vučiću nije dozvoljen ulazak u Hrvatsku počinje „kanonada“ srpskih tabloida.

 

 

Tabloidi u Srbiji su, inače, više puta bili predmet analiza u kojima je redovno utvrđivano da koriste manipulaciju, propagandu, spin, govor mržnje, kao i ostale aspekte koji upućuju na neprofesionalno, neodgovorno i neobjektivno novinarstvo.

 

U našoj analizi, koja je obavljena u periodu 17-19. jul, odnosno na dan kada je objavljena informacija da su hrvatske vlasti zabranile Aleksandru Vučiću privatnu posjetu Jasenovcu, kao i dva dana poslije, koristili smo MekManusov SMELL test (McManus, 2012), analizu novinarnosti i analizu propagande u napisu (Bogdanić, 2016), na osnovu kojih smo nastojali ustanoviti da li i u kojoj mjeri sadržaj u predmetnim medijima odgovara principima odgovornog i ozbiljnog novinarstva.

 

Primjenjujući neprimjerenu generalizaciju, uz obilje logičkih grešaka, kao i senzacionalizma, trivijalnosti i govora mržnje, srpski tabloidi Alo, Kurir, Srpski telegraf, Informer i Objektiv oživjeli su diskurs koji je obilježio devedesete godine prošlog vijeka. 

 

Tako Alo objavljuje tekstove sa naslovima: Vučić: Pretvorili su Jasenovac u „Zabranjeni grad“,  Srbi su tamo bili dobrodošli samo između 41. i 45, Predsjednik Vučić odbrusio Hrvatima: Ne želim ja da idem na more, hoću u Jasenovac, Đukanović brutalno odbrusio ustašama: “Nisu vam smetali Vučići kad ste ih dovodili u Jasenovac na klanje!”. U većini naslova dominira govor mržnje i uvrede poput: Ustaški idiote, pa naravno da to nije more! Vučić neće na more, Vučić hoće u Jasenovac da oda počast Srbima stradalim u teroru krvave ustaške države!, Ustaša Plenković nahuškao svoje medije: Lažovi pokrenuli seriju napada na Vučića po komandi, evo ko je generator krize, ali i oni koji „igraju“ na nacionalne osjećaje: Vučić se oglasio fotografijom Jasenovca! Samo vi radite svoj posao! Živeće srpski narod i nikada neće zaboraviti! , Aleksandar Vučić: Da li sam kriv što je moj otac kao posmrtče ustaške žrtve, moj otac?, Ustaše se plaše istine o srpskim žrtvama: Otkriven pravi razlog zabrane dolaska Vučića u Jasenovac.

 

Tabloid Kurir, se u ime predsjednika Srbije na naslovnicama pita: Da li sam kriv što je moj otac kao posmrtče ustaške žrtve, moj otac?! Predsednik Srbije o neodlasku u Jasenovac, prenosi njegove poruke i naslovima ih podcrtava: Predsednik Vučić se oglasio posle skandalozne odluke Hrvatske da mu zabrani privatnu posetu Jasenovcu: Poslao jaku poruku, te konsultuje „eksperte“ koji govore na fonu onoga što tabloidi objavljuju: Vujičić : Ustaštvo kao pokret nikada nije umrlo u Hrvatskoj:  Stručnjaci za Kurir TV: Odluka Zagreba međunarodni skandal. 

 

Srpski telegraf piše: "Samo vi radite svoj posao": Vučić se oglasio povodom zabrane dolaska u Jasenovac, Poslali oštre poruke susedima: Reakcije zvaničnika na odluku Hrvatske da zabrani Vučiću posetu Jasenovcu, "Hrvatska ne odustaje od retorike koje se moderna Evropa stidi": Vučević o zabrani posete Vučića Jasenovcu.

 

I u naslovima Objektiva fokus je na „ustašama“ i „napadima“ na predsjednika Srbije:  Napad ustaša na Vučića: Brane mu da ode u Jasenovac jer bi podsetio svet na sve zločine tamo počinjene, Ustaški režim Andreja Plenkovića sprečio Vučića da dođe u Jasenovac, Tajkunski mediji na strani ustaša! Napali Vučića jer je hteo da oda poštu jasenovačkim žrtvama, Ustaški idiote, naravno da nije more! Vučić neće na more, nego u Jasenovac da oda poštu stradalim Srbima!, Vučić će brutalnim činjenicama zabiti glogov kolac u sve ustaške izmišljotine!, Sve vesti hrvatskih medija puštene iz istog centra: Bolesna akcija ustaškog režima protiv Vučića i Srbije, Skandal! Ustaškim lažima nema kraja, pozivaju se na tajkunski “Danas” da bi udarili na Vučića. 

 

Što se SMELL testa tiče, od svih aspekata analize (izvor – Source, motivi – Motive, dokazi – Evidence, logika – Logic i isključenost – Left out), posebnu pažnju smo obratili na motive i isključenost, iako i na osnovu ostalih aspekata izvještavanje predmetnih medija u značajnoj mjeri ne odgovara principima odgovornog i ozbiljnog novinarstva.

 

Analizirajući motive nastojali smo otkriti ko su izvori i koji je njihov motiv da podijele informaciju, zatim koji je motiv medija da se informacije objave, kao i da li sadržaj prvenstveno informiše, ubjeđuje ili zabavlja. Na osnovu navedenog ustanovili smo da izvori koji su korišteni u analiziranim tekstovima nisu praktikovali pravednost, odnosno nepristrasno prezentovanje informacija i zastupanja svih strana koje su uključene u pitanje. Takođe, izvori su u značajnoj mjeri bili isključivi, odnosno problem su posmatrali u ekstremnim pozicijama (crno-bijelo), iznosili su pretjerane generalizacije, osuđivali i pozivali na akciju (Vulin javavio Hrvatima mere zbog zabrane Vučiću: Poseban režim kontrole za hrvatske funkcionere pri ulasku u Srbiju). Ustanovljeno je da sadržaj u predmetnim medijima odgovara sadržaju koji ubjeđuje, konkretno primjetno je neprincipijelno ubjeđivanje. Izostaje istinitost zasnovana na činjenicama, sa manipulacijom i izvrtanjem činjenica. Važno je napomenuti da pod ovim ne podrazumijevamo činjenicu da je Aleksandru Vučiću zabranjena privatna posjeta, nego konstrukcije nastale nakon toga. Tonalitet informacija je bio više emotivan nego logičan, rečenice su u bile obliku slogana i sa snažnim pozivima na akciju.

 

Što se aspekta isključenosti tiče, nastojali smo ustanoviti šta nedostaje u predmetnim tekstovima, odnosno koje su relevantne činjenice izostavljene i koji su izvori marginalizovani, kao i da li se mogu izvoditi alternativni zaključci. Na osnovu navedenog ustanovljeno je da u analiziranim tekstovima uglavnom nedostaje „druga strana“, što izvještavanje o ovom događaju čini u najmanju ruku nepotpunim. Inače, jednostran pristup ne zadovoljava ni osnovne kriterijume objektivnosti, dok o uravnoteženosti nema ni govora.

 

Kada je riječ o ostalim aspektima SMELL testa, ustanovljeno je da izvori nisu bili nezavisni, odnosno da su imali viši interes da se objave informacije, ukazujući na to da se radi o političkoj propagandi. Takođe, analizirani tekstovi su obilovali logičkim greškama, između ostalih logičkom greškom non sequiturs (ne slijedi), zatim pretjeranim uopštavanjem (lično iskustvo Aleksandra Vučića uzima kao dokaz netrpeljivosti i progona Srba), primjetna je i logička greška innuendo, odnosno prikriveno impliciranje tvrdnje da se Srbi progone koje se pokušava dokazati kao tačno, bez snažnih dokaza (sakrivena je frazama „puno“, „većina“, „nekoliko“, „donekle“ i slično), tu je i nedostatak konteksta kao i pretjerano poređenje (poređenje neodobravanja privatne posjete Aleksandra Vučića sa genocidom nad Srbima u Drugom svjetskom ratu). 

 

Što se analize novinarnosti tiče, razmatrali smo odnos prema stvarnosti, vjesnovrijednost i posebno novinarski jezik. Kao i sa SMELL testom, i u ovom slučaju je utvrđeno da izvještavanje srpskih tabloida o navedenoj temi nije bilo u skladu sa principima odgovornog, ozbiljnog i profesionalnog novinarstva. Što se vjerodostojnosti izvora i napisa tiče, kao mjerila odnosa prema stvarnosti, ustanovljeno je da izvori nisu bili neutralni ili nezavisni. Takođe, izostalo je i uravnoteženo i neutralno opisivanje događaja i pojave. Kada je u pitanju vjesnovrijednost, nije ispoštovan kriterijum posljedičnosti, odnosno praktične koristi za građane od informacije da je Vučiću zabranjena privatna posjeta Jasenovcu.

 

Analizom novinarskog jezika, koja je bila u posebnom fokusu, ustanovljeno je da su tabloidi najveće propuste pravili kada je u pitanju opis događaja. Iznosili su utiske i karakterizaciju događaja. Zatim, u opisu su bile prisutne metafore, kao i nepoznate, dvosmislene ili višeznačne riječi i izrazi. Uočene su i obojene, pogrdne i zapaljive riječi i izrazi, kao i etikete, stereotipi i klišei.

 

Naposlijetku, analizirajući propagandu u napisu, ustanovljeno je da su tekstovi u srpskim tabloidima obilovali spinovima i raznim tehnikama propagande. Što se spina tiče, uočeno je da su tabloidi probirali odgovarajuće podatke zanemarujući ostale. Ustanovljena je i logička greška petitio principii u slučaju kada su tabloidi tvrdnju da se hrvatske vlasti prema Srbima odnose kao ustaški režim u Drugom svjetskom ratu predstavljali kao dokaz da je hrvatska vlast ustaška. 

 

Kada je riječ o tehnikama propagande, između ostalih su izdvojene sljedeće: pretjerivanje i preuveličavanje (nedozvoljavanje privatne posjete Aleksandra Vučića Jasenovcu dovodi se u vezu sa ustaškim zločinima u Drugom svjetskom ratu i tezom da hrvatske vlasti prikrivaju zločine), „crno-bijeli svijet“ odnos podjela na „dobre i loše momke“, pogrešna analogija (Nisu vam smetali Vučići kada ste ih vodili na klanje! Predsednik Srbije ne može ni sveću da im zapali, brutalna hajka ustaške vlasti i medija), ad-hominem (ustaša Plenković), ulivanje straha, korištenje obojenih riječi, pristrasan diskurs. Navedene propagandne tehnike su prisutne u svim tabloidima, ali ipak prednjače Alo, Objektiv i Informer.

 

Naposlijetku, posebnu pažnju su nam privukle naslovnice tabloida, konkretno naslovi koji su, inače, najvažniji podsticaj za čitaoce i djeluju snažnije nego tekstovi, kako navode Rus-Mol i Zagorac Keršer (2005). Većina čitalaca ne čita sve nego na osnovu naslova bira šta će čitati. Naslov je najsažetija informacija i predstavlja poziv na čitanje, prema Đuriću (2000). Međutim, pored pružanja informacije i privlačenja pažnje mogu i izmanipulisati čitaoce, posebno one koji čitaju samo naslove. S tim u vezi, prejudicira se značaj informacije i stvara osjećaj straha kod čitaoca. Naslovi koji su se mogli vidjeti na naslovnicama srpskih tabloida („Ustaše Vučiću zabranile da ode u Jasenovac“; „Napad ustaša na Vučića“) mogu predstavljati veliki problem posebno za ljude koji čitaju samo naslove, ne ulazeći dublje u srž problema i na taj način kreiraju iskrivljenu sliku događaja. U tim situacijama može doći do stvaranja jednostranog i isključivog pogleda na svijet koji za posljedicu može izazvati strah iz koga se rađa mržnja, kao što je bio slučaj sa izvještavanjem srpskih tabloida o nedozvoljavanju privatne posjete Aleksandra Vučića Hrvatskoj.

 

 

Rezultati ove analize potvrđuju navode iz izvještaja organizacija kao što su Freedom House i Reporteri bez granica koji ukazuju na isprepletenost vlasti i medija u Srbiji. Ne samo da servilno podržavaju vlast, srpski tabloidi nerijetko predstavljaju i produženu ruku vlasti. Diskurs koji dominira, konkretno u navedenom slučaju, ne samo u srpskim tabloidima, nego i u zvaničnoj komunikaciji na državnom nivou, ne doprinosi izražavanju pijeteta i očuvanju kulture sjećanja za srpske žrtve ustaškog režima u Drugom svjetskom ratu, nego više odgovara narativu komemoracija koji prožima svojevrsna „nekrofilska kultura“, odnosno zloupotreba žrtava u dnevnopolitičke svrhe.

 

Vlast u Srbiji, koju predvodi Srpska napredna stranka (SNS) na čelu sa Aleksandrom Vučićem, već deceniju „uspješno“ koristi medije, tabloide prije svih, za promociju svoje ideologije. Širenjem straha, konstantnim podizanjem tenzija, nerijetko zloupotrebljavajući emocije građana, SNS uz pomoć tabloida održava stanje latentnog antagonizma prema svemu što je dominatna narativna matrica u Srbiji označila „neprijateljima srpskog naroda“, a to su svi „nesrbi“ u susjedstvu, evroatlatnske integracije, liberalizam, libertarijanizam, globalizacija, kosmopolitizam.

 

U eri postistine, koja predstavlja jedan od najvećih problema i izazova za modernu demokratiju, uzevši u obzir da se poluistine, čak i laži, pod plaštom prava na slobodu izražavanja predstavljaju kao nepobitne činjenice, Aleksandar Vučić i SNS svoje nedemokratske tendencije uspješno maskiraju i predstavljaju kao izraz demokratske volje građana, zanemarujući činjenicu da se istinska demokratija ne sprovodi nego živi. Vučiću slični premijer Mađarske Viktor Orban, predsjednik Rusije Vladimir Putin, predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan, bivši američki predsjednik Donald Tramp, koji su redom populisti, nacionalisti, šovinisti i slični “arhetipski neprijatelji” slobode, napadaju demokratiju iz dana u dan, sve pod maskom borbe za demokratska načela i principe. Mediji, konkretno Vučiću tabloidi u Srbiji, daju značajnu podršku u tome.

 

Sve navedeno se može podvesti pod Poperov „paradoks tolerancije“. Demokratija, kako u njihovim matičnim zemljama, tako i u zemljama u kojima je odavno konsolidovana, popuštajući, pružajući im šansu i prostor za političko i društveno izražavanje, postavila je populiste i suvereniste na tron, čime je ugrozila samu sebe. Doduše, današnje autokrate su naučile istorijske lekcije i ne dozvoljavaju sebi da na eksplicitan način ugrožavaju demokratska načela, nego implicitno, malo po malo, otkidaju komad po komad demokratskih vrijednosti i bacaju ih u „totalitarnu baru“ u kojoj najbolje funkcionišu. SNS je ništa drugo nego rebrendirana Srpska radikalna stranka, ali ovaj put sa radikalnim idejama zamotanim u šareni papir sa crvenom mašnicom. Međutim, retrogradne ideje kad-tad „iskoče“ iz šarenog paketića, otrkivajući svoje pravo lice, kao u slučaju „kanonade“ srpskih tabloida zbog neodobravanja hrvatskih vlasti Aleksandru Vučiću da obavi privatnu posjetu Jasenovcu.