Iskustva fact-checkere iz Ukrajine i borba protiv psihološkog zastrašivanja.

foto: Pixabay/Markarita Marushevska

Prije nešto više od dvije sedmice navršilo se dvije godine otkako je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu.

Uporedo sa bitkama na bojnom polju, Rusija i Ukrajina vode i žestok informacijski rat, gdje se obilato koriste propagandna sredstva da bi se dobila široka podrška domaće, ali i međunarodne javnosti.

Još prije 2.500 godina grčki pjesnik Eshil je zapisao da u ratu prvo strada istina. Rat u Ukrajini samo potvrđuje da se uz tehnike konvencionalnog ratovanja dodatno razvila i ratna propaganda, odnosno alati i kanali komunikacije u cilju da se utiče na moral stanovništva.

"Kako bi porazila Ukrajinu na bojnom polju, Rusija je takođe morala ugušiti sve simpatije i podršku Ukrajini", napisali su analitičari Digitalnog forenzičkog istraživačkog laboratorija Atlanskog savjeta, koji su u protekle dvije godine više puta analizirali informacijske operacije Rusije u Ukrajini.

Budući da su mnoge zemlje Evropske unije, Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija uveli sankcije ruskim medijskim kanalima, a najveće društvene mreže smanjile i ograničile doseg ruskih službenih i neslužbenih kanala koji su imali propagandno djelovanje u pogledu rata, Rusija je pokrenula nove kanale komunikacije. Taktike Rusije su posebno bazirane na društvenim mrežama, poput Telegrama i TikToka, a sve s ciljem da diskredituje Ukrajinu u međunarodnim krugovima i da djeluje na lokalno stanovništvo.

Propagandno djelovanje još od 2014.

Novinari i fact-checkeri iz Ukrajine kažu da su pod konstantnom ruskom propagandom još od 2014. godine, a koja je dodatno pojačana nakon pune invazije na njihovu zemlju.

Viktoriia Romaniuk, zamjenica urednika StopFake, za Media.ba kaže da među Ukrajincima postoji velika otpornost na ruske dezinformacije, te da postoji visok nivo povjerenja u organizacije za provjeru činjenica.

Godišnje istraživanje USAID/Internewsa o navikama konzumacije medija u Ukrajini pokazalo je da 18 posto Ukrajinaca redovno koristi njihovu web stranicu. Jedan od šest Ukrajinaca čita StopFake kako bi provjerili istinitost vijesti, govori Romaniuk.

“To znači visok nivo povjerenja i posebnu važnost za ukrajinsku publiku koju naš projekt ima. Rusiji niko ne vjeruje... Ipak, Rusija pokreće mehanizme psihološkog uticaja, iscrpljuje ljude i stvara osjećaj globalnog umora. To očito utiče na percepciju vijesti”, kaže Romaniuk, zamjenica urednika StopFake i gostujuća profesorica na Odsjeku za komunikacijske i medijske studije Univerziteta Carlos III u Madridu.

Organizacija StopFake je do sada razotkrila više od hiljadu priča kao lažne, a kako navode, među njima su i tvrdnje da su Ukrajina i zapadni saveznici inscenirali masakr civila u Buči.

Viktoriia Romaniuk

Ruska strana je tokom dosadašnjeg rata koristila sve moguće alate: deep fake, lažne glasove političara snimljene na audio zapisima, psihološko zastrašivanje i pritisak na Ukrajince, posebno one koji žive na okupiranim područjima, objašnjava Romaniuk.

“Brutalne video snimke mučenja ukrajinskih vojnika distribuirane su kako bi se potkopao moral kompletnog ukrajinskog društva i vojnika ukrajinskih oružanih snaga. Međutim, budući da smo tokom godina proučavali različite moguće tehnike dezinformisanja, poznavali smo sve glavne narative i platforme za njihovu distribuciju, pa smo mogli brzo reagovati i upozoriti publiku”, dodala je Romaniuk.

Zajedno sa drugim fact-checkerima i novinarima iz Ukrajine, Romaniuk je krajem februara podijelila svoja iskustva na konferenciji o dezinformacijama i stranom uticaju, koju je organizovala Balkanska straživačka mreža u Sarajevu.

Izvještavanje i fact-checking u ratu

I novinari iz Ukrajine napominju da je veoma teško da rade svoj posao u ovim uslovima, posebno kada je riječ o izvještavanju iz ratom pogođenih područja.

Prvih dana rata pojavio se i veliki broj informacija koje su demantovane kasnije i u stranim medijima, kao što je korištenje kadrova rušenja aviona iz video igrice, a koji su poslužili za vijest da je ukrajinska protivvazdušna odbrana srušila ruski avion, kao i kasnija dezinformacija da su ruski vojnici ubili Ukrajince zarobljene na Zmijskom ostrvu.

Uz ove probleme, medijski radnici i fact-checkeri u Ukrajini se susreću i sa nedostatkom elementarnih uslova za rad.

“U zimu 2022. došlo je i do potpunog nestanka struje, a što su prouzrokovali ruski napadi na infrastrukturu i morali smo raditi iz kafića ili bilo kojeg drugog objekta gdje smo mogli naći struju”, govori Iryna Lopatina, koja skoro 20 godina radi kao reporterka u brojnim ukrajinskim medijima, a od početka ruske invazije se najviše bavi ratnim zločinima.

“Više od godinu dana sam radila na dokumentaciji ratnih zločina u Kijevskoj regiji, posebno na slučajevim deportacije ukrajinske djece u Rusiju, kao i prisilnog protjerivanja iz regije Zaporožje”, dodaje Lopatina.

Zločini nad civilnim stanovništvom u Ukrajini su predmet konstantnih optužbi i ruske i ukrajinske strane u ratu. Narativi o slici rata u Ukrajini su se iz dana u dan mijenjali, u skladu sa ratnim ciljevima zaraćenih strana.

“U prvim danima Rusija je uglavnom uložila mnogo napora da pokuša opravdati zašto je napala Ukrajinu koristeći narative koji su smiješni za Ukrajince o denacifikaciji, demilitarizaciji jer izuzetno mali postotak Ukrajinaca bi ikada mogao podržati neke nacističke ideje”, govori Myroslava Markova, analitičarka u ukrajinskom fact-checking projektu Voxcheck.

Zatim je, kaže, Rusija pokušala opravdati svoje ratne zločine kada su ruski vojnici napadali civilne objekte i infrastrukturu, te pokušali Ukrajince uvjeriti da se to događa zbog sistema protivvazdušne odbrane, te da su ukrajinska vlada i ukrajinski militanti za to krivi. 

Prema njenim riječima, širok je spektar poruka koje se šalju u vezi sa ratom u Ukrajini, a koji su ukrajinski fact-checkeri demantovali. Navodi da ruska strana pokušava kroz širenje straha na sve načine da utiče na građane, te da se koriste najosjetljivije teme, što dovodi do toga se se o njima raspravlja u društvu. Kao primjer navodi pitanje mobilizacije u Ukrajini, te da Rusija pokušava učiniti da izgleda kao da ukrajinska vlada tjera i prijeti stanovništvu.

“To je psihološka informacija. Dakle, u osnovi se napadaju ranjive teme u Ukrajini, pokušavajući uplašiti ljude... Sada pokušavaju pokrenuti raspravu o tome da je Ukrajina korumpirana zemlja da ne bi mogla dobiti pomoć, kao i narativ da pružanje te pomoći čini treće zemlje dijelom rata i širenje straha u Evropi da ulazimo u treći svjetski rat”, dodaje Markova.

Myroslava Markova

Kaže da je rezultat svega to da su ruski mediji izgubili kredibilitet u trećim zemljama, pa se sad pribjegava novim tehnikama.

“Shvatamo da je naš rad na provjeri činjenica ključan za pobjedu u ovom ratu, jer su dezinformacije jedno od glavnih oruđa ovog rata protiv Ukrajine. I u najbolnijim i psihički teškim trenucima nastojimo biti učinkoviti i korisni za svoju zemlju i ispričati svoju priču u inostranstvu”, kaže Viktoriia Romaniuk.

Društvene mreže kao glavno bojno polje

Ukrajinski fact-checkeri napominju da su u narativima o specijalnoj vojnoj operaciji, u kojem su posebno segmentirane informacije bile namijenjene stanovništvu u regiji Donbasa, korišteni razni analitičari koji su opravdavali ovu akciju, pozivali se na istorijske kontekste u odnosu NATO-a i Sovjetskog saveza.

Kažu da su bili spremni da takve informacije raskrinkaju kroz širenje mreže partnera – novinara, volontera u različitim regijama, predstavnika javnog sektora.

Markova govori da je bilo mnogo videozapisa koje je stvorila umjetna inteligencija, deep fake videa, ali da je sada sve lakše provjeriti putem otvorenih izvora, međunarodnih izvora i humanitarnih organizacija koje rade u Ukrajini i daju statističke i druge podatke.

“Dakle, trudimo se i mi da izjave koje ukrajinski zvaničnici daju takođe provjerimo jer na taj način dajemo objektivnu sliku i kolegama iz stranih medija”, napominje Markova.

Specifičnost ovog informacijskog rata je da su društvene mreže postale glavno bojno polje.

“Kada propagandisti budu blokirani na YouTubeu ili nekoj drugoj mreži, oni se presele na druge platforme. Uglavnom su to društvene mreže. Trenutno su najpopularniji Telegram kanali. Ovih dana smo razgovarali s kolegama s Balkana, ljudi su pričali o iskustvima Srbije i Hrvatske gdje se takođe stvaraju male zatvorene zajednice unutar Telegram aplikacije”, dadaje Markova.

Bez obzira na povezanost balkanskih zemalja i određene uticaje, projekt Voxcheck nije provjeravao dezinformacije koje su povezane sa područjem Balkana.

Viktoriia Romaniuk napominje da balkanske zemlje na različite načine emitiraju informacije vezane uz Rusiju i rat u Ukrajini, kao i da trendovi u zemljama poput Srbije pokazuju porast ruskog uticaja, što bi prema njenim riječima moglo biti opasno za cijelu regiju.

___