Film Junk Folder - o fabrikovanom sadržaju bez granica

Film Junk Folder - o fabrikovanom sadržaju bez granica
11/08/2022
O dezinformacijama na internetu se malo ili nedovoljno govori, što je bio povod za produkciju dokumentarnog filma koji pokazuje da takav štetni, fabrikovani sadržaj nema granica.
foto: Privatna arhiva
Junk Folder, novi film režisera Alena Šimića koji je nastao u produkciji Mediacentra Sarajevo, govori o tome koliko dezinformacije štete profesionalnom novinarstvu i s čime se sve ono posljedično suočava, kako se protiv dezinformacija bore profesionalni istraživački novinari, a kako fact-checkeri, kako izgledaju „lažne vijesti“ i ko stoji iza njih. Publika koja pogleda Junk Folder, sigurno će biti za „mrvu više“ informisana o stvarima o kojima je znala malo ili nikako, kaže Šimić u razgovoru za Mediacentar Sarajevo.
Dezinformacije nemaju granice, a tema filma Junk Folder - Širenje dezinformacija u Zapadnom Balkanu upravo to pokazuje, ali i govori kako je nedovoljna medijska pismenost uzrok njihovog širenja. Dešava se da visokoobrazovani ljudi ne prepoznaju satirične portale. Ističe kako su dezinformacije globalni fenomen o kojem se malo govori na našem području, a na koji se treba ukazati.
„Podaci iz filma, i mnoge druge tragikomične situacije, saznao sam tokom istraživanja. Film je nastao u trenutku kada je generalno količina informacija koje su kružile na dnevnoj osnovi bila nepodnošljiva, a kamoli lažnih. Mi internet još uvijek shvatamo kao neku pijacu u Marakeshu gdje je sve dozvoljeno i gdje baš zato što nije u pitanju fizički prisutno mjesto, nećemo imati posljedice“, ističe Šimić i dodaje da bi stvarnost trebala biti drugačija.
U filmu o štetnom sadržaju na internetu govore i fact-checkeri, čija profesija je, prema Šimićevom mišljenju, bitna, ali isto tako, kako kaže, ima dvostruku interpretaciju. „S jedne strane su shvaćeni ozbiljnim i bitnim, a s druge strane ih se nipodaštava time da ‚kvare posao‘ drugima. Ja naginjem ka ovom prvom“, poručuje on.
Kroz cijeli film se prožimaju scene sa deponije, a Šimić kaže da su te scene ustvari metafora. „Film tematizira internet, nešto što ne postoji u fizičkoj formi osim možda kablova i servera. Generalno je problematično kako predstaviti taj svijet, a da to nije generičan prikaz. Mi smo se odlučili za metaforu, pošto se film bavi dezinformacijama koje su smeće interneta, mi smo snimali na deponiji koja ima konkretno smeće“, ističe Šimić.


Smatra da se u javnosti ne govori dovoljno o dezinformacijama i o tome koliko pojava lažnih vijesti može loše uticati na cjelokupno društvo.
“Moj doživljaj je da se o tome apsolutno nikako ne govori, štaviše, u pitanju je tema koju svi koriste kako mogu. Tako da zašto bi iko skretao pažnju na to kada iza sebe ima ‚armiju trollova‘ koji stvaraju lažne sadržaje i samim tim uništavao svoj ‚biznis‘ ili dovodio svoj položaj u pitanje“, dodaje Šimić.
Istraživanje za ovaj film je trajalo više od mjesec, a pripreme za snimanje dvije sedmice i mnogo sastanaka, priča Šimić. Kaže i da je ova tema naročito bitna za države Zapadnog Balkana, jer se o medijskoj pismenosti nedovoljno govori, dok ga neke razvijene evropske zemlje uvode u redovne nastavne procese.
Poseban izazov tokom rada na filmu za Šimića je taj što je obrađivao temu koja se tiče kolektiva, a ne temu koja je njemu na prvu privlačna.
„Inače sam obrađivao teme koje su meni privlačne i na način koji je meni zanimljiv. Ovaj put sam morao to gurnuti u stranu i više razmišljati o publici i kako da to njima predstavim na zanimljiv način“, navodi Šimić.
On kaže i da je mnogo novog o dezinformacijama naučio radeći na filmu. Takođe je, kako ističe, u isto vrijeme shvatio da je to samo mali dio i da bi volio u skorijoj budućnosti na neki način nastaviti da radi nešto vezano za tu temu.
Režiser kaže i da film Junk Folder može razviti svijest o fabrikovanom sadržaju kod šire publike i o tome kolika je opasnost koju takav sadržaj donosi. Dodaje da je kroz probne projekcije i slanje filma prijateljima koji su različitih afiniteta ili obrazovanja dobijao uvijek identičan odgovor. „Oni, kao i ja prije njih, nisu znali koliki je obim svega toga, a isto do kakve štetnosti može doći širenjem takvih vijesti“, govori.
Film Junk Folder producirao je Mediacentar Sarajevo, u saradnji sa South East European Network for Professionalization of Media (SEENPM), u sklopu regionalnog programa “SNAŽNI”.
Film je produciran u okviru projekta: SNAŽNI: aktivnost civilnog društva u osnaživanju slobode medija i borbi protiv dezinformacija i mrzilačke propagande na Zapadom Balkanu i Turskoj. Projekat implementiraju partnerske organizacije: SEENPM, Albanski medijski institut, Mediacentar Sarajevo, Kosovo 2.0, Institut za medije Crne Gore, Makedonski institut za medije, Novosadska novinarska škola, Mirovni inštitut Ljubljana i agencija Bianet iz Turske, uz finansijsku podršku Evropske unije.
___
Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.