Francesca Albanese: Zapadni mediji šire dehumanizaciju Palestinaca

Francesca Albanese: Zapadni mediji šire dehumanizaciju Palestinaca
Specijalna izvjestiteljica UN-a govorila je za Mediacentar o lažnom balansu i izostanku solidarnosti s palestinskim novinarima.
Foto: Jasmin Brutus
Francesca Albanese, specijalna izvjestiteljica UN-a za okupirane palestinske teritorije, održala je na WARM festivalu u Sarajevu prošle subote završni govor, koji nosi naziv njene knjige Kada svijet spava. Albanese, poznata po svojoj oštroj kritici Izraela i Sjedinjenih Američkih Država, te ulozi privatnih kompanija za koje tvrdi da profitiraju od genocida u Gazi, jasno je poručila da genocid nije stvar mišljenja, već jasno definisana pravna kategorija – te da, prema svim relevantnim pravnim standardima, Izrael čini genocid nad Palestincima.
Nedugo prije njenog dolaska u Sarajevo, Sjedinjene Američke Države uvele su sankcije protiv Albanese, optužujući je za pristranost prema Izraelu i za korištenje međunarodnog prava kako bi ciljala američke i izraelske zvaničnike.
Albanese je u Sarajevu pozvala “moralne ratnike” na “laboratoriju otpora”, kako bi se jasno i glasno govorilo protiv genocida u Gazi i dvostrukih standarda zapadnih sila. Za Mediacentar je govorila o izvještavanju korporativnih zapadnih medija o Gazi i o izostanku solidarnosti prema novinarima u Palestini.
Tokom WARM Festivala čuli smo brojne kritike na račun načina na koji zapadni mediji izvještavaju o genocidu u Gazi i o Izraelu. Pozivaju se na “ravnotežu” i “neutralnost”. Kakav je vaš komentar na to i zašto mislite da se to zapravo dešava?
Postoji nekoliko problema opće prirode na koje bih željela ukazati. Prvo, smatram da zapadni korporativni mediji imaju duboko ukorijenjen problem u tome što diskusiju gotovo uvijek fokusiraju isključivo ili prvenstveno na ono što se dešava na Zapadu, ili je posmatraju iz zapadne perspektive. Postoji jako ograničeno razumijevanje onoga što se događa u ostatku svijeta. To je povezano i s krizom u medijskoj industriji, kao i s činjenicom da novinari često ne izvještavaju direktno s terena – što je širi sistemski problem.
Druga stvar, koja je s tim povezana, jeste činjenica da zapadna perspektiva često nosi elemente orijentalizma – odnosno rasizma – u načinu na koji gledamo na Drugog. I to se u potpunosti odnosi na slučaj Palestine. Već gotovo dvije godine, a zapravo i mnogo duže, kroz ranije značajne primjere, zapadni mediji uglavnom preuzimaju narativ koji dolazi od izraelske vlade, izraelske vojske, i ostavljaju vrlo malo vremena i prostora da se fokus prebaci na one koji su danas očigledno žrtve. Ne kažem to kako bih opravdala bilo kakve činove nasilja koje su Palestinci možda počinili prema Izraelu, ali ovdje ne govorimo o sukobu. Ovdje nema simetrije. Mediji stalno nameću lažni balans – iznova i iznova.
Još jedna stvar je ta da, u svakom genocidu, lokalni mediji često igraju prljavu ulogu. Tako je bilo u bivšoj Jugoslaviji, tako je bilo u Bosni, u Ruandi, u Njemačkoj i drugim državama pod nacifašističkom kontrolom tokom Holokausta. Ono što je danas posebno šokantno jeste činjenica da dehumanizacija Palestinaca nije samo proizvod izraelskih medija, već je prenose i zapadni.
Zato sam pozvala na istragu, na ozbiljno preispitivanje uloge zapadnih medija u stvaranju konsenzusa, kako bi javnost prvo čula izraelski narativ i onda ga podržala. I na kraju, smatram da je ovo kraj novinarstva. Novinarstvo bi moralo uključivati barem osnovni etički minimum, oslanjanje na činjenice, ponudu analize, a ne samo davanje mikrofona moći. A upravo to se dešavalo posljednjih mjeseci.
Palestinski novinari svakodnevno dokumentuju užase koji se događaju u Gazi, svi mi vidimo njihove fotografije i njihove priče. Ipak, uprkos tome, svijet i dalje spava. Može li novinarstvo uticati na ono što se dešava?
Mislim da smo na prekretnici i ne znam kako ćemo izaći iz ovog trenutka, iz ovog mjesta, ali ako ne bude mnogo bolje, bit će mnogo gore. Jer ono što se dogodilo novinarstvu, naročito iz perspektive Gaze, je šokantno. Nema stranih dopisnika, što ne znači da nema novinara. Naprotiv, 220 novinara je ubijeno. Samo zbog toga što su koristili i oslanjali se na slike i informacije koje su im dostavljali novinari koji su masakrirani, oni u glavnim gradovima Evrope i drugih zapadnih zemalja morali bi imati mnogo više poštovanja. Umjesto toga, izostala je solidarnost, što je zapanjujuće. Vrlo malo je bilo osuda. I opet, vidi se to arogantno držanje s visine prema Drugom. Istina i oni koji je iznose postali su jasna meta.
Ja sam sprovela neka svoja istraživanja, a vidjela sam i istraživanja moje kolegice, specijalne izvjestiteljice za slobodu izražavanja, koja jasno pokazuju da su određene osobe bile ciljane zbog izvještavanja, i to nije samo u Gazi. Represija novinarstva, etičkog novinarstva, dešava se i na Zapadu. Ali ono što je još gore od cenzure jeste autocenzura – činjenica da su novinari, posebno oni sa jasnim stavovima, izgrađenim karijerama, čak i u svojim šezdesetim godinama, u velikim medijskim kućama odlučili da ne govore istinu zbog udobnosti ili straha. I to je zaista skandalozno. To je prava izdaja.
Vi ste hrabra žena. Govorite i kritikujete Izrael i zapadne vlade, uprkos sankcijama i prijetnjama. Ali s druge strane, vi jednostavno govorite istinu. Kako to da je tako postalo teško govoriti istinu?
Ne mislim da sam ja posebno hrabra, već su drugi kukavice.
I sami izvještavate, dokumentujete, pokušavate doći do informacija i izvora. Takođe ste se dotakli uloge privatnih kompanija i kako one profitiraju od genocida. Šta je to što bi novinari trebalo da još istražuju?
Želim biti jasna da je moja kritika prvenstveno usmjerena na korporativne medije. Drago mi je što ste postavili ovo pitanje jer izgleda kao da je sve izgubljeno, ali to nije tačno, jer postoji mnogo nezavisnih medija, nezavisnih novinara, pa čak i novinara unutar samog sistema koji su se angažovali, izložili sebe riziku i preuzeli rizike. I stvar je u tome – šta god da radite u životu, bilo da ste advokat ili novinar, morate djelovati s integritetom. Ako imate ogromnu odgovornost, a vaš stav je da ćete praviti kompromise iz straha, iz udobnosti ili, još gore, zbog lične koristi, onda se ne biste trebali zvati novinarom.
Al Jazeera Balkans je zvanično ugašena, a uglavnom je izvještavala o događajima u Gazi. Imate li komentar na to? Šta mislite o ovom gašenju?
Zaista nisam znala. Al Jazeera je bila ugašena u Izraelu i na Zapadnoj obali. Ne znam da li je ponovo pokrenuta. To je veoma loš znak. Bila sam izuzetno kritična prema tome. Nikada nije dobar znak kada se medijski emiter, posebno poput Al Jazeere, ugasi. Ne znam razloge iza toga, ali je zabrinjavajuće. Uvijek se nadam da će ovakve odluke povući.
___
Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.