Oglašivači neprofitne online medije zaobilaze, a sustavno uništavanje medija u proteklih dvadesetak godina već dugo daje „rezultate“.

Pobjeda Hrvatske demokratske zajednice na parlamentarnim izborima održanim u novembru prošle godine za Hrvatsku je značila početak svjetonazorskog obračuna sa svima koji nisu u istoj ravni političkog mišljenja s demokršćanskom političkom opcijom. U pitanju nije, važno je napomenuti, demokršćanska opcija kakvu imamo u razvijenim europskim zemljama, nego demokršćanska opcija koja podrazumijeva puzajuću rehabilitaciju najmračnijeg političkog pokreta novije hrvatske povijesti, onog koji je predvodio poglavnik Nezavisne države Hrvatske Ante Pavelić.

Mete rečenog svjetonazorskog obračuna odavno je markirala ekstremna desnica, koja je, pod imenom Domoljubna koalicija, na izborima nastupala zajedno s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Na tom poslu markiranja nepoćudnih elemenata društva, dakako, nisu izostali niti čelni ljudi Hrvatske demokratske zajednice tog vremena. Obračun je najavljen davno prije izbora; tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko otvoreno je najavljivao da u Hrvatskoj neće moći govoriti tko što hoće, odnosno da će sloboda govora za hrvatske građane važiti samo unutar njihova četiri zida.

Politički analitičari te najave shvatili su kao dio predizbornog folklora, ali Tomislav Karamarko, koji je političke bodove zarađivao na borbi protiv imaginarnih komunističkih aveti, mislio je vrlo ozbiljno. Po osvajanju vlasti to je i pokazao imenujući povjesničara Zlatka Hasanbegovića na dužnost ministra kulture. Na toj poziciji, Zlatko je Hasanbegović imao biti udarna pesnica Karamarkovog povijesnog revizionizma i utjerivanja "domoljublja" u kosti hrvatskih građana. Spomenuti povjesničar, inače, u mladosti je bio pristalica ustaštva, kojem je u svojim dvadesetima pisao pohvale na stranicama opskurnih desničarskih novina. Jedno vrijeme bio je predsjednik mladeži proustaške Hrvatske čiste stranke prava, da bi ga u vrh hrvatske politike Karamarko lansirao s pozicije znanstvenika u institutu Ivo Pilar. Hasanbegovića je Karamarko smatrao idealnim izborom za obračune koje je planirao. Mladi političar nije iznevjerio ta očekivanja.

Jedan od prvih Hasanbegovićevih poteza na poziciji ministra kulture bio je obračun s neprofitnim medijima, neovisnom novinarskom scenom koja se razvijala kroz minule četiri godine. Jednim potezom pera, Hasanbegović je najprije srušio institucionalnu infrastrukturu, koju su njegovi prethodnici u Ministarstvu kulture izgradili uz fond za potporu neprofitnim medijima. Većinski dio hrvatske javnosti te Hasanbegovićeve poteze dočekao je gromoglasnim pljeskom. Desničarski ekstremisti radovali su se obračunu sa "ljevičarskim medijima", dok su se takozvani "umjerenjaci" radovali obračunu s uhljebima i parazitima, što je javni diskurs koji su, kad su neprofitni mediji u pitanju, u javnost plasirali komercijalni mediji, čija je udarna pesnica u ovom smislu bio portal Index.hr. Komercijalnim medijima, novinama prije svega, činjenice pritom nisu smetale.

A činjenice kažu da je nižom stopom poreza na dodanu vrijednost država "pogurala" hrvatsku dnevnu štampu iznosom od najmanje 130 milijuna kuna. Spomenuti portal Index, predvodnik u lovu na "parazite" i "uhljebe",  u svom "pravedničkom pohodu" izazvanom činjenicom sudskog progona zbog neplaćenog poreza, nije našao za shodno javnost izvijestiti da je i sam dobio stotine tisuća kuna na netransparentnim javnim natječajima, što ih je, kupujući medijsku milost, raspisivao zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. U odnosu na potpore koje su država i lokalne vlasti osigurale mainstream medijima - a u pitanju je, ponavljamo, iznos od najmanje 130 milijuna kuna - iznos od tri milijuna kuna za dvadeset neprofitnih medija u 2015. godini predstavljao je zanemarivu sitnicu. Međutim, dobroj hajci i javnom linču činjenice nikad nisu stajale na putu.

O toj fazi ubijanja neprofitne medijske scene za Media.ba govori Ivica Đikić, jedan od najcjenjenijih hrvatskih novinara i pisaca.

„U vrijeme dok su neprofitni mediji primali potporu od ministarstva kulture, u javnosti je stvorena fama da je riječ o medijima koji su isključivo ljevičarski, koji podržavaju SDP-ovu Vladu, jer im je dala mogućnost financiranja. Bila je to potpuno pogrešna percepcija, ali kad je na poziciju ministra kulture došao čovjek koji je bio spreman iskoristiti takvu percepciju i obračunati se s neprofitnim medijima – posjekao ih je s lakoćom. Taj obračun popraćen je javnim odobravanjem, što nije nelogično imamo li na umu da je u javnost prije toga plasirana teza da SDP i Vlada plaćaju te medije kako bi ih podržavali. Naprosto, radilo se o obračunu s medijima koji se Hasanbegoviću i HDZ-u nisu sviđali“, kaže Đikić.

Na ovom mjestu valjalo bi reći nešto o nastanku neprofitne medijske scene u Hrvatskoj, kako bi se ukazalo na sumanutost argumenta, odnosno javne percepcije prema kojoj su u pitanju mediji osnovani da bi podržavali minulu Vladu Zorana Milanovića. Prvi neprofitni mediji u Hrvatskoj, Lupiga.com i Halter.org, nastali su oko 2005. godine, prvi iz hobija nekolicine entuzijasta, a drugi iz potrebe da se medijski prate zapostavljene društvene teme. Vremenom ta scena raste zahvaljujući medijima koji izrastaju iz aktivističkih pokreta za jednakost spolova, promicanje LGBT prava i slično, da bi se zaokružila u vrijeme kad brojni hrvatski novinari ostaju bez posla u matičnim redakcijama. Tako je, primjerice, nastao portal Forum.tm, o čemu za Media.ba govori jedan od njegovih utemeljitelja, glavni urednik Goran Borković.

„S ovakvim portalom Forum.tm krenuo je 2013. nakon što je Styria, inače izdavač dnevnih listova Večernji list i 24 sata, odlučila ugasiti tjednik Forum koji je točno godinu dana izlazio u tiskanom izdanju. Nije to bila posebno iznenađujuća vijest za urednike i novinare Foruma, budući da se još prilikom njegovog pokretanja ispod glasa govorilo da će trajati točno toliko, obzirom da je osmišljen s ciljem da se riješe novinara koji su nedugo prije štrajkom u Večernjem listu pokazali da neće bespogovorno plesati onako kako gazde sviraju. I bi tako. Premda je Forum imao veću tiražu nego što je, primjerice, danas ima najtiražniji tjednik Globus, vlasnici su ustvrdili da nije isplativ. Zaposlenima je ponuđen povratak u Večernji list uz degradirajuće ponude ili sporazumni raskid radnog ugovora, kaže Borković.

Neki su se, nastavlja, vratili, "a neki su digli sidro".

„Dio od ovih koji su digli sidro pronašao je novi posao, a dio se bacio u honorarno preživljavanje koje ponekad zna dovesti i do dokolice. E, upravo nas je takav manjak posla doveo do ideje da osnujemo neprofitnu organizaciju u kojoj smo svi ravnopravni i otkupimo domenu upokojenog Foruma i napravimo blog na kojem ćemo pisati po svom guštu. Tako je i krenulo. Najprije je to bilo mjesto na kojem je pisalo nas četvrto-petero, a onda su se počele javljati kolege koje su bile u sličnoj situaciji kao i mi. Bilo je važno pisati, na pare nitko nije ni pomišljao. Uglavnom, tekstova je bilo sve više i blog je počeo poprimati obrise nečega što bi možda jednog dana mogao postati i nekakav ozbiljni portal, a to nam je davalo nadu da u hrvatskom medijskom prostoru ipak ima mjesta za novinarstvo kakvo bi novinarstvo trebalo biti, prisjeća se glavni urednik portala Forum.tm.

Potkapacitirani i pogonjeni samo entuzijazmom, neprofitni mediji radili su godinama. Portal Lupiga.com, primjerice, na volonterskoj bazi radio je punih deset godina. Srozavanje kvalitete dnevnog tiska, čemu su obilato doprinijeli portali koji čitanost dižu prezentacijom atraktivnih sisa i guzica, odnosno "klikabilnim", zagonetnim naslovima, doprinijelo je rastu čitanosti neprofitnih portala. Urednici dnevnih listova, naime, vjerovali su da pad tiraže mogu spriječiti prateći uredničku politiku internet portala, ali bila je to pogrešna računica, koja je rezultirala katastrofom. Prostor za neprofitne medije otvarao se sam od sebe.  

U isto vrijeme, u ministarstvu kulture u vrijeme SDP-ove Vlade javlja se ideja o financiranju neprofitne medijske scene, raspisuju se prvi natječaji, transparentniji nego bilo koji natječaj lokalnih samouprava koje su godinama kupovale naklonost radijskih postaja, internet portala i lokalnih televizija. Međutim, javlja se svjetonazorski problem. Neprofitni mediji, u koje ne računamo medijske projekte Katoličke crkve, ekstremne desnice i političkih stranaka poput HDZ-a (portal direktno.hr), svi odreda stoje pod zastavom antifašizma, protiv politike i svjetonazora kakav diktiraju Crkva, braniteljske udruge i novopečeni domoljubi. Vjerujući da Ustav nije mrtvo slovo na portalu, neprofitni mediji zalažu se za poštovanje vrijednosti proisteklih iz antifašizma, odnosno za jednakost društvenih skupina protiv čijih prava crkvene organizacije organiziraju referendume, koje država spremno raspisuje. U takvim okolnostima epitet jugonostalgičara, komunista, crvenih vragova za novinare i uredništva neprofitnih medija bio je neizbježan. Ekstremnoj desnici, rekosmo, u difamaciji sekundiraju utjecajni komercijalni portali, koji stoje na čelu hajke na "uhljebe" i "parazite". Financiranje neprofitnih medija potrajalo je tri godine i za to vrijeme oni postaju ozbiljan medijski igrač, točnije dovoljno ozbiljan da bi ih krokodili u hrvatskoj bari trpjeli. Pritom niti najmanje nije bilo važno što je urednička politika neprofitnih medija bazirana, između ostalog, na kritici vlasti koja ih je financirala. Naivno vjerujući da činjenice nešto vrijede, urednici i urednice neprofitnih portala na taj način, između ostalog, željeli su utjecati na promjenu percepcije o neprofitnima kao "Milanovićevim medijima". 

„Ključnu ulogu u razvoju portala Forum.tm odigralo je potkraj 2013. godine Ministarstvo kulture pokrenuvši projekt javnog financiranja neprofitnih medija, čime je prekinuto volontiranje i uvedeno plaćanje tekstova, uz najprije troje, a zadnje dvije godine dvoje zaposlenih, doduše na ispodprosječnim plaćama. Projekt je naprasno prekinut u veljači ove godine nakon dolaska na vlast rigidne desnice i Forum.tm, baš kao i drugih dvadesetak sličnih neprofitnih medija, ostao je bez sredstava, pa je vrlo izvjesno da ih većina neće preživjeti ili će ostati na medijskoj mapi samo hobistički. Upravo onako kako su i započeli“, kaže Goran Borković.

Kad je HDZ pobijedio na izborima, odnosno kad je na čelo ministarstva kulture stigao Hasanbegović, svima je bilo jasno da će se neprofitna medijska scena uskoro naći na udaru. Međutim, nitko nije očekivao da će Hasanbegović udariti već u prvih dvadesetak dana, odnosno da će udariti takvom silinom. Sramotno držanje mainstream medija, koji u godinu dana potroše više javnog novca nego što bi ih neprofitni vidjeli u 50 godina financiranja po postojećem modelu, moglo se očekivati. Ali, malo tko je očekivao da će pljesak linču biti tako jednodušan.

„Nismo se željeli predati odmah nakon što je prva puška zapucala. Proradio je i inat, budući da je mnogima srce zaigralo od sreće u nadi da ćemo se ugasiti jer smo bili „loš primjer“, „uhljebi“, „paraziti“… Znali smo da nismo baš „klikabilni“, obzirom da se ne bavimo onim što „ljudi žele čitati“, znali smo da nemamo razvijene veze među poduzetnicima i „poduzetnicima“, a znali smo i da smo tanki i s političarima. S obzirom na sve to, nije bilo druge nego se okrenuti jedinima od kojih smo mogli očekivati pomoć. Krenuli smo krajem studenoga u crowdfunding kampanju 'Neka vide da nas ima', koristeći stih iz Thompsonove pjesme 'Lijepa li si'. Ciljali smo iznos od 5000 dolara, a drhtali u strahu da se ne osramotimo. Nismo se osramotili, dapače, u mjesec dana – uz izravne donacije – prikupili smo više od 10.000 američkih dolara, dvostruko više od iznosa koji smo si zacrtali. Uplate su nam stizale iz 21 države svijeta. Čak i iz Brazila“, govori Goran Borković.

Oglašivači zahvaljujući kojima rade komercijalni mediji neprofitne portale zaobilazili su u širokom luku. Tko bi financirao medije koji se suprotstavljaju dominantnoj ideologiji krvi i tla? Uostalom, neprofitni portali ne mogu se podičiti niti s desetinom čitatelja koji posjećuju komercijalne portale, ali njihova ideja nikad nije bila skupljanje klikova banalnostima, e kako bi brojke primamile oglašivače. Naprotiv, ovakva poslovna politika suprotstavljena je razlozima zbog kojih su neprofitni portali osnovani. Neprofitnoj medijskoj sceni ostaje tražiti novac preko granice, iz europskih fondova, ali fondova koji bi poduprli medijsku scenu u Hrvatskoj gotovo da i nema, jer Hrvatsku kao članicu Europske unije smatraju uređenom zemljom, s relativno slobodnim medijima. Posljednja nada budućem financiranju jesu prekogranični projekti, u suradnji s medijima iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Makedonije i sličnih "nabijeđenih" država.    

Neprofitna medijska scena, smatra Ivica Đikić, može se održati samo uz sistemsku podršku države, odnosno nekih fondova. Na drugačiji način ona ne može funkcionirati, osim u velikim i bogatim državama, gdje će se naći 0,005 posto ljudi koji su bilo kojem mediju spremni pružiti financijsku podršku. U ovako maloj zemlji to nije realno očekivati. Neprofitni mediji, dakle, mogu opstati samo uz sistemsku poruku države, a u ovom času ne postoji politička svijest da bi takve medije trebalo podržati. Svi drugi modeli u državama sa ovako malim brojem ljudi su neodrživi. Vi možete krenuti u kampanju skupljanja novca, ali to možete jednom u tri godine. Dakako, govorim o opstanku neprofitnih medija kao ozbiljnih projekata, ne kao projekata vođenih na volonterskoj bazi, smatra Đikić.

Kako smo naveli, u akciju skupljanja novca već se bacio portal Forum.tm, ali njegov glavni urednik Borković svjestan je da medij na taj način ne može (pre)živjeti.

„Naravno da taj novac nije dovoljan za dugoročan ozbiljan novinarski rad, da tu nije riječ o rješenju za sustavno financiranje medija i da je posrijedi samo vatrogasna mjera, ali smo više nego zadovoljni podrškom na koju smo naišli. Na žalost, ona je i dalje premala. Svijest o izravnoj potpori čitatelja i dalje je na vrlo niskim granama. Nadamo se da smo je mi barem dijelom probudili i da će idući medij koji krene u sličan projekt biti još uspješniji. Što će biti na proljeće – nemamo pojma. Oglašivači ovakve medije zaobilaze jer ne nudite zavodljiv sadržaj, dostupno projektno financiranje prilična je besmislica primjenjiva na NGO-sektor, ali ne i na novinarstvo, sustavnih podrški nema, niti u vlasti ima ikog ozbiljnog tko bi razumio potrebu za njima. Dapače, odgovara im podjela medijskog polja na komercijalni mainstream, koji je često pod ozbiljnim utjecajem oglašivača i političara, i državno nadzirani javni servis. Sustavno uništavanje medija u proteklih dvadesetak godina već dugo daje „rezultate“. Šteta je počinjena odavno. Stoga smo uvjereni da tu ozbiljna država mora intervenirati, da je dužna podupirati ovakve javne medije, medije zajednice, ako joj je stalo do demokratskog društva“, zaključuje glavni urednik portala Forum.tm.

Dodatak: Nakon napada na neprofitne medije, aktivisti i aktivistkinje, novinari i novinarke koji su ih stvarali objavili su sadržaj pod naslovom "Istine i laži o neprofitnim medijima". Međutim, ovim činjenicama nisu uspjeli/e promijeniti percepciju javnosti. Ipak, dijelove tog sadržaja donosimo i na ovom mjestu, jer je informativan i važan za razumijevanje funkcioniranja neprofitne medijske scene u Hrvatskoj.

1. Što su to neprofitni mediji?

To su neprofitni internetski portali, novine, časopisi i proizvođači radijskog ili televizijskog programa, bez obzira distribuiraju li ga samostalno, putem radiofrekvencijskog spektra, interneta ili drugih medija. Prema Zakonu o elektroničkim medijima (NN 153/09, 84/11, 94/13), nakladnici neprofitnih medija mogu biti “ustanove, vijeća i udruge nacionalnih manjina, obrazovne ustanove, zdravstvene ustanove te druge ustanove, vjerske zajednice, studentske udruge, školske udruge, udruge građana te druge nevladine udruge s pravnom osobnošću, kao i neprofitne zadruge posvećene zadovoljavanju informativnih, obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih, vjerskih i drugih potreba javnosti” (članak 48. stavak 1).

Neprofitni mediji dobit “smiju koristiti samo za unapređenje i razvoj vlastite djelatnosti” (članak 48. stavak 2). To znači da sav eventualni višak prihoda u odnosu na rashode mora biti utrošen na zadovoljavanje komunikacijskih potreba javnosti, a ne može – kao kod komercijalnih medija – biti uložen u neku drugu djelatnost niti “podignut” kao profit.

Pritom plaće i naknade u neprofitnim medijima ne mogu premašiti iznos propisan za javne ustanove u kulturi koje se financiraju iz državnog proračuna (članak 48. stavak 3). Iz navedene zakonske norme, proizlaze tri momenta koji pravno i financijski određuju neprofitne medije:

(1) neprofitni medij je pravna osoba (reprezentirana putem npr. udruge koja ih objavljuje),

(2) neprofitni medij ne iskazuje dobit,

(3) plaće su limitirane do razine onih u knjižnicama, muzejima ili arhivima.

Primjeri neprofitnih medija su Radio 808 Udruge za promicanje medijskog pluralizma, Televizija student Fakulteta političkih znanosti, mjesečnik Crveni kotač Vijeća romske nacionalne manjine, časopis za kulturu i društvena pitanja Behar Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod, Hrvatski katolički radio Hrvatske biskupske konferencije, internetski neovisni novinarski portal Tris.com.hr Udruge za promicanje civilnog društva, medijske kulture i razmjene informacija iz Šibenika, portal Narod.hr udruge U ime obitelji, televizijska produkcija udruge Fade In…

2. Kako se financiraju neprofitni mediji?

Neke neprofitne novine, poput Novosti srpske i La voce del popolo talijanske nacionalne manjine, ostvaruju određene prihode od prodaje, no velika većina od stotinjak neprofitnih medija su svima besplatno dostupni internetski portali, uz tek nekoliko radija i televizijskih produkcija. Budući da su njihovi prihodi od oglašavanja ravni nuli ili zanemarivi, glavni izvor sredstava za rad oko 340 stalno zaposlenih i još barem tisuću honorarnih suradnika u neprofitnim medijima predstavljaju potpore i donacije.

Ministarstvo kulture je u 2015. godini za neprofitne medije izdvojilo 3 milijuna i 97 tisuća kuna, odnosno 0,32 posto proračunskog razdjela ili 2 promila Državnog proračuna. Sredstva za neprofitne medije Ministarstvu kulture su raspoređena Uredbom Vlade o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2015. i raspodijeljena prema propozicijama dvaju natječaja: Javnog poziva za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima i Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u neprofitnim medijima. Sufinanciran je rad 17 postojećih i tri nova medija te istraživački rad 35 individualnih novinarskih radova (na javni poziv prijavljenih anonimno – pod šifrom) koji će u neprofitnim medijima biti objavljeni.

Prema Zakonu o elektroničkim medijima i Pravilniku o Fondu za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija NN 150/13, elektronički neproftini mediji bi trebali dobivati i barem pet posto sredstava tog Fonda koji raspodjeljuje Agencija za elektroničke medije. Prema toj osnovi za 2015. godinu je neprofitnim internetskim portalima dodijeljeno 972 tisuće kuna, odnosno nešto manje od 1,5 milijuna svim elektroničkim neprofitnim medijima. Kad se tome dodaju neki još skromniji izvori, europski projekti i eventualne potpore lokalne samouprave, neprofitni mediji – prema podacima Nacionalnog izvještaja o medijima – sudjeluju u ukupnim prihodima svih hrvatskih medija s nešto manje od jedan posto. Međutim, broj zaposlenih u neprofitnim medijima čini tri posto hrvatskih medijskih profesionalaca. Usporedbe radi, vrijednost neizravne proračunske potpore dnevnim novinama u vidu posebno snižene stope poreza na dodanu vrijednost Hrvatska gospodarska komora je procijenila na 131,5 milijuna kuna godišnje, a različite izravne i neizravne potpore medijima postoje gotovo svugdje u svijetu. Francusko Ministarstvo kulture početkom 2014. godine je objavilo popis novina i informativnih internetskih stranica koji godišnje primaju izravne državne potpore u visini od 400 milijuna eura, koje se s neizravnim olakšicama za poštarine, poreze i transport penju do 700 milijuna eura godišnje, odnosno preko 78 kuna per capita.

Italija, recimo, izdvaja 161 milijun eura godišnje za potpore novinama zadruga novinara, a čak i SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo za izravne i neizravne potpore tisku godišnje ulažu od 750 do 800 milijuna eura godišnje (Nielsen, R. K. i Linnebank, G. 2011. Public Support for the Media: A Six Country Overview of Direct and Indirect Subsidies, Reuters Institute for the Study of Journalism, University of Oxford). U Hrvatskoj se lokalnim i regionalnim radijima i televizijama iz Fonda za pluralizam godišnje dodjeljuje oko 30 milijuna kuna potpora, što je svakako nedovoljno za njihov rad, budući da su komercijalni prihodi već dugo u padu.

3. Kako se bira Povjerenstvo za neprofitne medije?

Za razliku od Kulturnih vijeća (kojima mandat traje četiri godine, a predlažu ih institucije), Povjerenstvo za neprofitne medije biralo se Javnim pozivom, na mandat od godinu dana, pri čemu su svi prijavitelji pristupali intervjuu (uz predaju životopisa i eseja o mogućnostima i problemima neprofitnih medija). Jednostrana odluka ministra kulture, bez ikakvih konzultacija sa stručnom službom vlastitog ministarstva jasno upućuje na velik interes za medijsko polje u smislu autokratskog, jednostranog i u konačnici nezakonitog odlučivanja i upravljanja. Ovaj način formiranja Povjerenstva i djelokruga njegova rada donesen je upravo da bi se spriječilo interveniranje u uredničku politiku medija i sačuvala novinarska autonomija te sloboda govora.

5. Kako se dodjeljuju sredstva?

Program dodjele bespovratnih sredstava neprofitnim medijima počeo je 2013. godine s ciljem jačanja njihova kritičkoga kapaciteta i društvenog utjecaja uz poseban cilj profesionalizacije novinarskog i autorskog rada u sektoru. Do sada su uspješno provedena tri natječaja, u ukupnom godišnjem iznosu od 3,000.000 kuna i u prosjeku s 18 dobitnika u kategoriji postojećih medija i tri u kategoriji novih (još nepostojećih) medija. Osnovne odlike provedenih natječaja su: inovativnost, participativnost i transparentnost. Kriteriji ocjenjivanja su rađeni u širokoj javnoj raspravi – putem sastanaka s neprofitnim medijskim sektorom te putem internetskog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Ovo je jedini natječaj u državi koji objavljuje pojedinačne tablice svih članova Povjerenstva zajedno sa skupnim ocjenama, recenzije svih prijavljenih projekata te osigurava praćenje rada medija tokom izvještajnog razdoblja. Natječaj je – bez obzira na njegovu potpunu marginalnost u smislu financijskog iznosa – bio pod udarom različitih interesnih skupina, koje su u javni prostor plasirale toksične informacije o tome kako je „Ministarstvo novac dodjeljivalo nepostojećim medijima“, iako je jedan od transparentno prodiskutiranih i objavljenih ciljeva – bila upravo podrška novim medijima, uključujući i one koji tek trebaju započeti s radom.

6. Kako se opravdavaju dodijeljena sredstva?

Svi korisnici natječaja podnosili su redovne polugodišnje i završne financijske izvještaje, koje je ocjenjivala stručna služba, a natječaju je pozitivno mišljenje dala i revizija obavljena u Ministarstvu kulture sredinom 2015. godine.

7. Jesu li istinite kritike o neprofitnim medijima kao prorežimskim medijima?

Ideje novog ministra kulture o prorežimskim medijima su posve netočne i mogu se lako provjeriti konzultiravši sadržaj tih medija koji je često bio izrazito negativno i kritički intoniran prema prijašnjoj vlasti, ali uvijek na strani demokratskog poretka, participacije javnosti, manjina, kritičkog odnosa prema ekonomski i politički moćnima… Više informacija o programu i Odjelu za medije dostupno je na službenim stranicama Ministarstva kulture.