Bh. mediji nemaju posebno razvijene uredničke smjernice za pristupanje temama ratnih zločina nakon novih izmjena Krivičnog zakona.

foto: pixabay

Poricanje, negiranje i opravdavanje genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti veliki je društveni problem u Bosni i Hercegovini, a mediji u BiH i regiji ne samo da prenose izjave osoba koje opravdavaju ratne zločine i veličaju osuđene ratne zločince, već i kreiraju sadržaje kojima se osporavaju sudski utvrđene činjenice. Izmjenama Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo visoki predstavnik krajem jula 2021. zabranjuje se javno odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje ili pokušaji opravdavanja genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, usmjereno protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao podstaknuti na nasilje ili mržnju prema njima.

Na koji način su izmjene Krivičnog zakona BiH uticale na rad medija i na medijsko izvještavanje u BiH, da li su medijske kuće donijele posebne smjernice za medijsko izvještavanje o ratnim zločinima i pokrenule razgovore među medijskim profesionalncima o ulozi medija u suočavanju sa prošlošču, pitali smo urednike i urednice bh. medija.

Oni nemaju jedinstven stav o uticaju izmjena Krivičnog zakona BiH na medijsko izvještavanje u BiH – nekima je to dobro rješenje koje nije uticalo na njihovo pridržavanje profesionalnih standarda,  drugima samo doprinos većoj podjeli i mržnji u bh. društvu.

Glavna i odgovorna urednica Oslobođenja, Vildana Selimbegović, kaže da je uvjerena da su takve izmjene zakona morale biti davno donesene u BiH s obzirom na to da je poricanje zločina na svim stranama korišteno kao dio političke platforme.

Oslobođenje, kaže urednica, nastoji da o ratnim zločinima izvještava prateći sudske
kvalifikacije uključujući i presude Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju koji su utvrdili da zločini u Srebrenici predstavljaju zločin genocida. Dodaje kako su u tom mediju „tematizirali kompletnu debatu koja je pratila donošenje izmjena Krivičnog zakona i da ni ranije nisu umanjivali bilo čiji zločin“ ali da nemaju razrađene konkretne smjernice unutar redakcije o načinu pristupanja ovim temama.

Glavna i odgovorna urednica Nezavisnih novina, Sandra Gojković Arbutina, smatra da nametanje izmjena zakona nije dobro i da je kriza koja je nastala zbog toga najveća u postratnom periodu.

„I nema medija, posebno u Republici Srpskoj, kojem je jednostavno kroz ovu cijelu situaciju prolaziti, a da nema na dnevnom nivou dileme“, kaže Gojković Arbutina i dodaje da je osuda svih zločina praksa u mediju koji vodi, i podsjeća na „žrtvu koju je podnio osnivač Željko Kopanja zbog pisanja o ratnim zločinima, odnosno pokušaj njegovog ubistva usljed kojeg je teško ranjen, kada je izgubio obje noge 1999. godine.

Smjernice u izvještavanju o ratnim zločinima u tom mediju su, kaže Gojković Arbutina, „da nema jednog naroda koji je kriv za sve zločine i za krvoproliće u proteklom ratu, da nijedan narod nije genocidan, zločinački, okaljan krvlju, da nema kolektivne krivice, da su zločini bili na svim stranama, da za njih treba da odgovaraju pojedinci i da se tako trebaju da tretiraju“.

Gojković-Arbutina glavnog uzročnika današnje krize vidi u nametanju izmjena Krivičnog zakona BiH.

„Međutim, nametnuti zakon posljednjih dana mandata [Valentina Inzka], nakon provedenih više od deceniju u BiH ne može i nije bila dobra namjera i nije nas odvela do pomirenja, prosperiteta, okretanja ka budućnosti, nego neviđenom razdoru i histeriji za koji niko ne može trenutno da procjeni kud vodi“, smatra urednica Nezavisnih novina. „Gazimo uveliko treću deceniju od rata, a nismo se odmakli ni milimetar od ratne tematike, mržnji i tenzijama doprinose i mediji, a po stopi siromaštva i kriminalu i korupciji smo neslavni rekorderi u u regionu, ali to je valjda nebitno sve dok nam se nameću i zakoni narativi“.

Izmjene Krivičnog zakona BiH

Odlukom bivšeg visokog predstavnika u BiH, Valentina Inzka, dopunjen je Član 145a Krivičnog zakona BiH prema kojem se zabranjuje javno odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje ili pokušaji opravdavanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravosnažnim presudama, usmjerenih protiv grupe osoba ili člana grupe s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao podstaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve grupe osoba ili člana grupe. Za kršenja zakona predviđene su zatvorske kazne. Kao odgovor na takve izmjene zakona, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je Zakon o neprimjenjivanju Odluke Visokog predstavnika, a uvedene su i dopune entitetskog krivičnog zakona kojim se predviđaju kazne zatvora do tri godine za javno izlaganje poruzi, preziru ili grubo omalovažavanje Republike Srpske, njene zastave, grba, amblema ili himne.

Glavni i odgovorni urednik mostarskog online medija Bljesak.info, Berislav Jurič, smatra da izmjene Krivičnog zakona BiH ne mogu donijeti promjene u načinu medijskog izvještavanja o genocidu, ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti.

„Dok se važnost zakona razbija zbog načina njegova uvođenja, neće se ozbiljno shvaćati niti zakon niti tematika“, kaže on. „Mislim da su izmjene, budući da su nametnute i nisu nikakav plod unutarnjeg sazrijevanja države i društva, samo pojačale podjele i govor mržnje kako u medijskim objavama tako i u komentarima ispod njih“.

Za svoju redakciju dodaje kako nemaju posebne smjernice o izvještavanju o temama vezanim za ratne zločine i da im je dovoljno da se drže Kodeksa za tisak i online medije. U kodeksu nema posebnih odredbi koje se odnose na izvještavanje o ratnim zločinima. U Članu 10 koji se odnosi na osobe optužene za krivična djela, kaže se da novinari neće nikoga tretirati kao kriminalca prije donošenja sudske presude koja to potvrđuje i da im je obaveza da ne donose preuranjene sudove o krivici optužene ličnosti. U Članu 11 se spominje izvještavanje o ratnim zločinima, ali se navodi kako je potrebno pokazati poseban oprez i osjetljivost pri izvještavanju o svjedocima u sudskim procesima za ratne zločine, poštujući pravila i odredbe za neimenovanje zaštićenih svjedoka.

Urednica tuzlanske televizije RTV Slon, Selma Jatić, s druge strane, kaže kako vidi potencijalne promjene u radu pojedinih medija, pogotovo onih koji promovišu ratno-huškačke politike, ali i da to zavisi od entiteta u kojem se taj medij nalazi.

„U principu ovakve izmjene bi i trebale donijeti promjene u smislu da se u medijskim izvještajima više ne bi smjelo dešavati da medijski članci i prilozi veličaju ratne zločince i umanjuju razmjeru zločina, poričući sudske presude lično ili na način da ih sagovornici ne priznaju ili omaložavaju i vrijeđaju žrtve zločina“, kaže Jatić. „Ove izmjene na našu redakciju nisu konkretno imale neki utjecaj, jer teme ratnih zločina pokrivamo kroz relevantne sudske presude i izvještaje agencija i institucija koje se bave ovom tematikom. Npr. genocid u Srebrenici je sudski dokazan i ne postoji nikakva prepreka da se taj termin koristi u našem izvještavanju“.

Drugačije prakse u medijima

Izmjene Krivičnog zakona BiH, kako govore ostali sagovornici, uticale su na rad medija na način da su se promijenile određene prakse, naprimjer, novinari su prestali postavljati pitanje sagovornicima da li je u Srebrenici bio genocid, te se češće konsultuju sa kolegama i kolegicama o tome da li se nekom izjavom umanjuje ili opravdava ratni zločin. U medijima nisu donesene posebne smjernice za medijsko izvještavanje o ratnim zločinima, ali u pojedinim redakcijama su vođeni sastanci i razgovori o toj temi.

Na N1 televiziji u BiH nemaju posebne uredničke smjernice za izvještavanje o ovim temama, ali su nakon donošenja izmjena zakona kroz diskusije unutar redakcije došli do zaključaka koji su im pomogli da otklone dileme u pristupanju temama ratnih zločina, kaže urednica i novinarka Ivana Erić.

„Ranije su mediji, vrlo često, nesvjesno, bili podstrekivači negiranja genocida i veličanja ratnih zločina. Nakon stupanja izmjena zakona na snagu imamo mnogo primjereniji dijalog između novinara i političara tokom razgovora o tim temama“, kaže ona i dodaje da su u redakciji intenzivno razgovarali o tome nakon što su izmjene Krivičnog zakona BiH stupile na snagu.

Upute koje su im prenijete u redakciji, kako kaže, skinule su teret stalnog razmišljanja kako se postaviti u pojedinim situacijama i koliko duboko ulaziti u diskusiju ukoliko neko u programu negira genocid ili ratne zločine utvrđene presudama.

“Kao primjer navodim pitanje koje više nije primjereno postaviti, a koje je vrlo često ranije postavljano gostima emisija a glasi: 'Da li je u Srebrenici bio genocid?' Nakon pitanja i odgovora dešavalo se da uslijedi vrlo neprijatna prepirka novinara i onog koji je odgovorio. Sve to više nemamo u programu“, kaže Erić.

Glavni i odgovorni urednik Klix.ba, Semir Hambo, smatra kako su izmjene Krivičnog zakona u određenoj mjeri utjecale na rad medija prije svega jer je primjetno da je u javnom prostoru manje negiranja genocida i drugih zločina i da su čak i oni koji su prije svjesno negirali genocid sada mnogo suzdržaniji.

„S druge strane novinari su dodatno oprezniji jer moraju voditi računa da svojim radom ne isporovociraju sagovornika i ne navode ga na negiranje, što se ranije zbog manjka opreza znalo desiti“, kaže Hambo. „Izmjene spomenutog zakona mogu donijeti promjene jer će na neki način oblikovati i medijski prostor, čemu se sada posvećuje mnogo više pažnje u pisanju i izještavanju o temi genocida, više je opreza. Naravno mediji na tome trebaju raditi i trebat će vjerovatno vremena da to dođe do većeg izražaja. Ali je samo postojanje zakona već neka vrsta upozorenja na oprez“.

Dodaje kako redakcija Klixa još uvijek nije definisala posebne smjernice ali da se u svakoj vijesti koja se tiče ratnih zločina postupa „s maksimalnim oprezom u zavisnosti od slučaja do slučaja“ kao i da je u planu „definiranje generalnog šablona za ovo pitanje“.

Tokom redakcijskih sastanaka online magazina Buka u više navrata su razgovarali o ovoj temi, kaže urednik Elvir Padalović. Jedno od pitanja koje se nametnulo jeste da li određena izjava spada u slobodu govora ili je u pitanju poricanje genocida, naročito kada se u izjavi osporavaju određene sudske odluke.

„To nije uvijek očigledno, pa je u tom smislu novinarima potrebno konsultovati se sa kolegama ili sa urednicima“, zaključuje Padalović.

Online magazin Buka nema formalne smjernice, ali urednik kaže kako u redakciji smatraju da to nije neophodno s obzirom na „dugogodišnje iskustvo i dosljednu uređivačku politiku našeg medija, te na specifičnosti naše redakcije – mali tim novinara i urednika koje okupljaju iste vrijednosti i etički principi“.

Podsjeća da su nakon donošenja izmjena zakona uslijedile krivične prijave koje su pojedinci ili organizacije podnijeli protiv javnih ličnosti koje su iznosile sporne izjave u vezi sa ratnim zločinima, i da su u redakciji Buke primijetili da je takvih izjava manje u medijima.

„Naš osjećaj je da je sve skupa ipak uticalo na obazrivije i senzibiliziranije izvještavanje medija o ovim pitanjima“, kaže Padalović.

Manje sadržaja kojim se negiraju ili umanjuju ratni zločini

Monitoring negiranja i relativiziranja činjenica o genocidu u Srebrenici koji je objavio Memorijalni centar Srebrenica pokazao je da se od stupanja na snagu izmjena člana Krivičnog zakona, negiranje genocida vrši manje eksplicitno i direktno u BiH i da je smanjen broj takvih djela. Navedeno je i da su političari nastavili negirati genocid, većinom u medijima u Srbiji, a čije su izjave prenosili mediji u BiH.

Ovakav monitoring je ranije pokazao da su najčešći načini negiranja genocida osporavanje broja i identiteta žrtava, objavljivanje teorija o međunarodnim zavjerama i preispitivanje sudova, kao i trijumfalizam i nacionalni historijski revizionizam. Izvještaj je pokazao i da se mediji ne pojavljuju samo kao platforme koje daju prostor negatorima genocida, već i kao akteri koji ga negiraju svojim sopstvenim “glasom”, kroz tvrdnje iznesene direktno od strane novinara i novinarki, što je zabilježeno u 27 slučajeva.

Većina sagovornika u tekstu se slaže da su izmjene krivičnog zakona doprinijele obazrivijem izvještavanju o ratnim zločinima.

Urednik BIRN-a BiH, Semir Mujkić kaže kako su izmjene uticale na rad velikog broja medija jer urednici i novinari nisu odmah bili sigurni šta i kako smiju objavljivati, naprimjer kakve izjave i u kojem kontekstu ih novinari mogu prenositi. Kaže da je primjetno da su izmjene najviše uticale na izvještavanje medija koji su bili učesnici umanjivanja ili negiranja genocida na način da objavljuju manje ili nikako sadržaja u kome sami negiraju genocid ili druge ratne zločine ili veličaju ratne zločince.

BIRN BiH nije imao dilema, dodaje, s obzirom na veliko iskustvo i pažljiv način izvještavanja o ratnim zločinima. Balkanska istraživačka mreža BiH, BIRN, specijalizirani je medij koji više od deceniju redovno izvještava sa svih suđenja za ratne zločine pred sudovima u BiH i prati suđenja pred međunarodnim sudovima koja se odnose na ratne zločine u BiH. U BIRN-u BiH nisu razvili posebne smjernice u skladu sa najnovijim izmjenama zakona, jer imaju generalne smjernice za izvještavanje kao i smjernice za izvještavanje sa suđenja, što se posebno i najvećim dijelom odnosi na suđenja za ratne zločine. Njihova pravila pisanja izvještaja sa suđenja kažu kako je obavezno stavljanje pozadine (background) priče koja npr. obuhvata funkcije optuženih kao i radnje koje mu/im se stavljaju na teret. Redakcijske smjernice još navode i da je potrebno poštivati odredbe krivičnog zakona i kako su novinari dužni upoznati se s njima i u izvještajima jasno naznačiti i objasniti na šta se odnose određeni važni članovi zakona koje spominju.

„Ono što mi u BIRN-u BiH radimo jako dugo nadamo se da ćemo više viđati i u drugim medijima a to je stavljanje stvari u njihov pravi kontekst. Kada to kažem mislim da ako mediji prenose nečiju izjavu kojom se krši zakon, da se dadne pravi 'background' priče, presude i odgovorni za zločin koji se izjavama negira ili umanjuje. Također, mediji treba više da insistiraju na primjeni zakona, da ukazuju na primjere kršenja i traže odgovore da li je kršenje zakona sankcionisano. U svakom slučaju krajnji cilj i za medijske sadržaje je potpuno nestajanje sadržaja kojim se negiraju ili umanjuju ratni zločini ili veličaju ratni zločinci“, zaključuje Mujkić.

Uloga medija

Prema novim odredbama Krivičnog zakona BiH, mediji također mogu snositi odgovornost za odobravanje, poricanje, umanjivanje, opravdavanje zločina genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti ukoliko potiču nasilje ili mržnju. Ovim zakonom zabranjeno je objavljivati medijski sadržaj kojim se poriče ili opravdava svaki počinjeni ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom, a ne samo genocid, sadržaji kojima se umanjuje karakter i obim zločina, opravdava i odobrava zločin, te veličaju osobe koje su osuđene pravomoćnom presudom za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Ukoliko medij prenosi tuđe izjave koje sadrže negiranje, opravdavanje, umanjivanje tih zločina oni se moraju jasno distancirati od njih, označiti ih kao nezakonite i neprihvaljitve i ne davati im podršku.

“Odsustvo senzacionalističkog izvještavanja i o pojavama negiranja treba postati norma u medijskom izvještavanju. Iako pozivanje na odgovorno, tačno i neovisno medijsko djelovanje nije novost, ove odredbe ga sada stavljaju u pravni okvir krivične odgovornosti, što nije van standarda koji postoje i u drugim zemljama“, navodi pravnica Lejla Gačanica u članku o implikacijama izmjena zakona na rad medija u BiH i dodaje da je „prestanak negiranja, umanjivanja, opravdavanja i veličanja ratnih zločina civilizacijski zahtjev, temelj suočavanja sa prošlošću u kojoj su počinjeni zločini u ime etničkih grupa, nužan korak u izgradnji mira“.

Analiza je rezultat saradnje forumZFD u BiH i TRIAL International sa Mediacentrom Sarajevo.