Kritiku će bh. mediji prihvatiti, ali ne baš svi i ne baš od svakoga

Kritiku će bh. mediji prihvatiti, ali ne baš svi i ne baš od svakoga

Kritiku će bh. mediji prihvatiti, ali ne baš svi i ne baš od svakoga

Platforme za provjeru objavljenoga u svijetu medija, tzv. fact-checking već dugo postoje u svijetu. Po jasnoj i preciznoj metodologiji, uglavnom utemeljenoj na pravilima i standardu koje je uspostavio i u praksi primijenio američki The Poynter Institute, „provjeru činjenica“ rade mnogi od trenutačno aktivnih 188 platformi u svijetu (podaci koje stalno ažurira Duke Reporters' Lab), a među njima najpoznatiji su Snopes, Politifact, Fullfact. Uz njih, i neke velike redakcije imaju svoje fact-checkers što je samo nastavak gotovo stoljetne tradicije magazina Time, koji je od svog osnutka imao osobe zadužene za provjeru podataka u tekstovima pripremljenim za objavu i ukazivanje na nelogičnosti u njima.

Fact-checking platforme nisu novost ni na balkanskim prostorima, niti u Bosni i Hercegovini, no nedavna polemika Dnevnog avaza i platforme Raskrinkavanje, otvorila je mnoga pitanja. Među njima su svakako i ona jesu li bosanskohercegovački mediji spremni na kritiku, ali i jesu li ovdašnjem novinarstvu potrebne fact-checking platforme? Promišljanja urednika i novinara u vodećim bh. medijima, barem onih koji su odgovorili na upit Mediacentra, podijeljena su od apsolutne neophodnosti uz napomenu da fact-checkers moraju biti „dokazani profesionalci“ koji rade na osnovu jasnih parametara do onih koji kažu da „profesionalnom novinarstvu koje poštuje pravila zanata – ne trebaju“. A jesu li spremni na kritiku? Samo ako je utemeljena i opravdana, a pogotovo ako dolazi od publike.

Da će „razumni profesionalci, koji su se u međuvremenu izborili s vlastitom sujetom, prihvatiti svaku argumentiranu kritiku i korigovati svoj urednički ili novinarski pristup“, smatra novinar Benjamin Butković. I napominje: „Ostalima je uzalud nuditi bilo kakve analize, monitoringe ili preporuke“.

Istodobno, nema baš mnogo simpatija prema ideji da „portali prate i analiziraju rad medija, a da to proizvede svojevrsnu obavezu praćenja i korigiranja načina rada u skladu s utvrđenim nedostacima“. Po njemu, „portali su prokockali šansu da se nametnu kao ozbiljni i profesionalni mediji, u nadmetanju na tržištu broj klikova dobio je bitku protiv profesije“.

Dokazani profesionalci kao kadrovska rješenja

„I postojeći portali koji se time bave imaju ozbiljne probleme s kadrovskim rješenjima, ali i sa kriterijima koje bi trebalo ustanoviti kao osnov za analizu. Mislim da je medijska zajednica također propustila priliku da u okviru svojih udruženja formira ozbiljne sudove časti ili slične institute u kojima bi dokazani profesionalci reagirali na neprofesionalno izvještavanje ili pisanje pojedinih medija i medijskih radnika“, ukazuje Butković.

Bosanskohercegovačko novinarstvo, kao i svako drugo novinarstvo na svijetu, treba fact-checking platforme, smatra novinarka Rubina Čengić. No ima i jedno veliko ali: „Zaposleni u njima moraju biti dokazani profesionalci – novinari ili pravnici, osobe koje dobro poznaju i poštuju zakone, profesionalnu etiku i pravila ili principe novinarske profesije, da nisu potkupljivi ili površni, da prate trendove u svijetu, zakone, razvoj društvenih mreža… ali najprije profesionalni, hrabri i dobri poznavaoci etike“.

I nakon kritike, i bez nje, odnosno na osnovu samokritike, smatra da se uvijek treba popraviti ono što se može. „Treba učiti i iz kritika upućenih drugima i zbog toga je dobro imati te medije koji analiziraju rad drugih medija, kojima je to specijalnost jer vidite na čemu griješe drugi, pa vi to ne ponovite. Nažalost, takve medije je teško održati jer njihov posao nije komercijalan. Ipak, oni su potrebni“, ukazuje Čengić.

Važnost kritike, ali i samokritike

Kritika, pogotovo dobronamjerna, uvijek je korisna. I samokritika, kao što napominje Čengić. No, je li ponajprije potrebno zatomiti sujetu i odmah potom nužno prihvatiti kritiku i popraviti ono što se može popraviti? Novinar Saša Rukavina upozorava na oprez u korištenju termina 'nužno' u ovom kontekstu, jer „ponekad dobronamjernost drugačije izgleda sa teoretskih akademskih visina nego kad se pogleda iz blata svakodnevnog rudarenja za informacijom“. I objašnjava zašto poziva na oprez.

„Mišljenje kolega izuzetno cijenim kad pričamo na nivou profesije i mislim da je stručna diskusija o poslu uvijek izuzetno korisna. Međutim, isto tako ne zaboravljam da moje kolege rade u različitim kućama sa različitim vlasničkim interesima i uređivačkim politikama“, kaže Rukavina.

Za fact-checking platforme smatra da nisu potrebne ako je novinarstvo profesionalno i poštuje pravila svog zanata, jer „valjda svi znamo prvo pravilo da činjenice moraju biti činjenice, pa onda drugo da svaka priča ima i drugu, treću... stranu“.

„Kad sam siguran da je posao urađen kako treba, onda me oni uopšte ne zanimaju. Ne zanimaju me ni kad sumnjam u rezultat posla, ali onda tražim da se to ponovo radi ili sam ponovo radim. Naprosto nisam još vidio da su svi ti razni 'raskrinkavači' ikad uspjeli 'raskrinkati' kvalitetno novinarstvo, a brljotine vidimo sami i bez njih“, primjećuje Rukavina.

'Inicijative iz civilnog društva više nego dobrodošle'

Na upit jesu li bh. novinarstvu potrebni fact-checking portali Amer Džihana, izvršni direktor platforme analiziraj.ba, odgovara kako je „novinarstvo suviše značajno za društvo da bi o njemu isključivo raspravljali medijski profesionalci, regulatori i sudovi“.

„Neophodno je da javnost i različite društvene grupe iskazuju svoje sudove o novinarstvu i aktivno raspravljaju o novinarskim standardima i njihovoj primjeni. U tom smislu, smatram da su inicijative iz civilnog društva, usmjerene ka provjeravanju činjenica, više nego dobrodošle“, konstatira.

Podsjeća da su „novinarski proizvodi namijenjeni javnosti i svako ko čita, sluša ili gleda određene sadržaje ima pravo da donese sud o njima, pa i da provjeri da li su istiniti ili ne“.

Ako takve platforme već jesu potrebne, otvara se i pitanje koje standarde moraju zadovoljiti osobe angažirane kao fact-checkers. Prema Džihani, takvi portali „trebaju imati minimalno isti nivo standarda u pogledu stručnosti, odgovornosti i transparentnosti koji zahtijevaju od medija koje provjeravaju“.

„Veoma je bitno da jasno pokažu na čemu temelje ocjene o radu novinara, tj. da iznesene tvrdnje potkrijepe činjenicama. Konačno, njihove procjene nisu nikakve presude ili odluke, već mišljenja utemeljena na sistematski prikupljenim dokazima, što ove organizacije opetovano naglašavaju“, napominje Džihana.

Svima se potkrade greška

Na portalu Buka „nemaju problem“ s tim da im netko prati i ocjenjuje rad. Naprotiv, smatraju korisnom svaku konstruktivnu kritiku i dobronamjerno ukazivanje na greške, priznaje novinarka Milica Plavšić. U kojem okviru će djelovati fact-checkers, dodaje, da li u okviru nekih regulatornih tijela ili novinarskih udruženja, ili kao samostalne organizacije, manje je važno.

„Idealno bi bilo kada bi svi mediji bili dovoljno odgovorni i imali dovoljno kapaciteta da sami rade fact-checking, ali pošto to već nije slučaj, smatramo da je važno da se neko time bavi, obzirom na postojeći problem lažnih vijesti. Uvijek prihvatamo opravdanu kritiku i nastojimo popraviti grešku“, napominje Plavšić.

Kad su već u pitanju kompetencije koje bi fact-checkers trebali imati, ukazuje kako su to, „osim tehnološkog znanja i vještina, dobro poznavanje društvenog i medijskog konteksta kako bi se bavili raskrinkavanjem lažnih vijesti i opskurnih medija koji predstavljaju najveću opasnost po društvo“.

„Svima se potkrade poneka greška, ali u BiH postoje mediji koji su pokrenuti isključivo kako bi širili propagandu i lažne vijesti radi nečijih političkih i ekonomskih interesa i oni bi trebalo da budu 'prokazani' od strane fact-checkera i drugih medijskih organizacija“, objašnjava Plavšić.

Profesionalne platforme da, amateri ne

Na portalu Start BiH odlučili su i sami biti fact-checkers, pa su u posebnoj rubrici, slikovito nazvanoj „Provje(t)reno“, koju su razvili uz podršku Fonda Otvoreno društvo BiH krenuli u borbu protiv fake news (laži u vijestima). I sami novinari portala rade ono što novinari i trebaju raditi – provjeravaju informacije do kojih dođu.

„Apsolutno podržavamo sve vrste profesionalnih fact-checking platformi u Bosni i Hercegovini i regiji“, u najkraćem će odgovoriti Dario Novalić, direktor i glavni urednik portala Start BiH.

No, Zoran Lukić, urednik internet medija Nezavisne novine, smatra da u Bosni i Hercegovini nisu potrebni fact-checking platforme. Prema njegovim riječima, „realnost je takva da su beskorisni“ i zbog toga „ne vidim svrhu njihovog postojanja osim da projiciraju svoj politički svjetonazor“.

„Korekciju rada medija kod nas rade Regulatorna agencija za komunikacije (RAK), Savjet za štampu te kod novinara njihova udruženja. To je dovoljno i upetljavanje drugih samo stvara smutnju“, konstatira Lukić. Smatra i da „dobar rad fact-checking internet medija iziskuje naporan rad više profesionalno angažovanih pojedinaca čiji autoritet i znanje treba dobro platiti“, ali i postavlja pitanje: „Ko to može priuštiti?“

„Radio sam na više naučnih istraživanja i stoga mi je poznato koliko je to naporan posao, od prikupljanja podataka, njihove obrade i analize. Amaterski i kampanjski raditi takav posao je za osudu“, kaže Lukić.

Kad su u pitanju kritike ili sugestije koje dobiju, napominje kako ih „uvijek prime ka znanju, nastojeći da je sagledaju i nakon toga usvoje ili arhiviraju za dalju obradu“. I na osnovu toga, dodaje: „preduzimaju se ostale adekvatne radnje“. „Svaka sugestija, skretanje pažnje na nove mogućnosti i ispravljanje pogrešaka su dobro došle i biće pozdravljene od strane redakcije“.

„Da bismo obratili pažnju na medije koji objavljuju kritike, ocjene ili osvrte na rad redakcija oni moraju da imaju visoki moralni standard i autoritet u svojoj oblasti. Da iza njihovih članaka stoje imena od opšteg autoriteta i dokazane profesionalne ili naučne vrijednosti. Nisam naišao na takav medij u BiH ili je on negdje sakriven ispod površine u našem političkom blatu. Prihvatanje ili odbijanje bilo kakve kritike je unutrašnja stvar svake redakcije i njihove procjene u datom trenutku. Javnost i vrijeme će ocijeniti da li je njihov stav ispravan ili nije“, zaključuje Lukić.

I publika je velika pomoć

Napominjući da sve što će poboljšati novinarsku profesiju i, uopće, ambijent žurnalizma u Bosni i Hercegovini ima podršku portala Radiosarajevo.ba, politička urednica te medijske kuće Lana Sinanović-Ramljak također ukazuje kako je „svaka opravdana i legitimna kritika i sugestija, koja će pomoći unaprijediti rad i koja će stati uz sve koji se bore protiv lažnih vijesti, naravno da je dobrodošla“.

Redakcija u kojoj radi spremna je na praćenje i analizu svakodnevnog rada, uz napomenu kako je rad portala „svakodnevno podložan praćenju Vijeća za štampu i online medije koje je, uz Etički kodeks, osnovna smjernica za poštivanje, između ostalog, svih etičkih postulata novinarstva“. U tom kontekstu, dodaje, „i čitatelji su također velika pomoć, a ponekad i najbolje regulacijsko 'tijelo' čije mišljenje prate, razmatraju i uvažavaju“.

Na pitanje smatra li da samo profesionalni novinari i regulatorne organizacije pozvani da kritiziraju rad novinara i medijskih kuća ili na to, budući da je novinarstvo profesija od javnog značaja koja u velikoj mjeri oblikuje stvarnost, pravo imaju i druge organizacije i pojedinci, Sinanović-Ramljak odgovara „Naravno da nisu“. I dodaje: „Budimo iskreni, jedino oni koji su radili u medijima mogu shvatiti sve sa čim se danas suočava bilo koja profesionalna redakcija u BiH – od broja ljudi, vremena, brzine i plasmana na društvenim mrežama, do svojevrsne borbe za feed i sl. I samim tim oni mogu dati ocjenu koja će biti preciznija, da ne kažem 'istinitija'“.

'Zadiranje' u rad Vijeća za štampu i RAK-a?

U polemici između Avaza i Raskrinkavanja, novinari najtiražnijih dnevnih novina u Bosni i Hercegovini obratili su se i Vijeću za tisak i online medije. Od izvršne direktorice Vijeća Ljiljane Zurovac dobili su, između ostalog, i odgovor da su „oni [Raskrinkavanje] malo prekoračili svoje ovlasti i počeli, možda i ne htijući, da zadiru u ono što je mandat i Vijeća za štampu i Regulatorne agencije za komunikacije (RAK), a to nije dobro“.

Mediacentar se obratio Vijeću za tisak i online medije sa zamolbom za pojašnjenje izjave o „prekoračenju ovlasti“ i „zadiranju u ono što je mandat“ Vijeća i RAK-a, ali odgovora do zaključenja teksta nije bilo.

Amer Džihana, izvršni direktor direktor platforme analiziraj.ba, smatra kako bi bilo „jednostavnije da su za takvu tvrdnju iznesene činjenice koje je potkrepljuju, a nismo ih vidjeli“. 

„Smatram da je rad fact checking platformi komplementaran radu Vijeća za štampu i RAK-a jer one uspijevaju doći do dijela javnosti koji nikada nije čuo ni za Vijeće za štampu, a ni za Regulatornu agenciju za komunikacije“, kaže Džihana.

Platforme potrebne kao korektiv

I za N1 televiziju i portal gledatelji i čitatelji su na prvom mjestu, te su svjesni da su pod povećalom javnosti svakodnevno jer se njihov rad analizira iz čega proizlaze pohvale, ali i kritike. Tatjana Sekulić, izvršna producentica multimedije u toj medijskoj kući, kaže kako se u dobu kada se mnogi mediji takmiče u brzini objave informacija, trude provoditi sve standarde profesije i staviti istinu i objektivnost prije svega.

„Stoga, profesionalna analiza je nešto što uvijek prihvatamo“, kaže Sekulić, a za fact-checking platforme dodaje da su „itekako potrebne, jer služe kao korektiv“, ali i primjećuje da moraju biti „glasnije“.

„Lažne informacije vrlo često brže putuju od onih koje su istinite, a nivo medijske pismenosti na prostoru Balkana je poprilično nizak te je upravo to iznimno velik prostor za rad fact-checking portala koji takvim djelovanjem pomažu spašavanje kvalitetnog novinarstva“, kaže Sekulić.

Istodobno ukazuje kako „provjeravanje činjenica nije samo provjeravanje, nego i poznavanje“, pa napominje da „osobe koje se bave tim poslom moraju prije svega imati znanje, iskustvo, biti kredibilne i sumnjati i u svaki napisani zarez“ a za kritiku, kao i za pohvalu, kaže da je „bitno od koga dolazi“.

„Također, treba zapaziti da profesionalna analiza medija nije atak na slobodu. Svaka sloboda znači odgovornost i samo odgovoran medij koji, između ostalog, uvažava i profesionalnu kritiku i vodi se zadatim standardima i normama – može biti slobodan“, zaključuje Sekulić.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.