Neki naslovi u našim medijima svojom nepromišljenošću zaista zahtijevaju ozbiljniju analizu.

Priznajem, u zadnje vrijeme sam malo oguglao na loše sročene naslove u našim medijima, posebno na portalima. Nes(p)retni naslovi obično kod mene izazovu blagi osmijeh. Neki su mi čak i urnebesno komični, poput onog iz sportske rubrike Dnevnog avaza, "Tevez zabio majci za rođendan", za kojeg i danas vjerujem da ga je napisao neki genijalni provokator čisto da vidi hoće li mu takva budalaština proći. Ipak, najčešće jednostavno pređem preko njih. A samim tim i preko čitavog članka.

Ipak, neke je naslove teško svrstati u kategoriju obične budalaštine ili posmatrati ih kao slučaj uredničke opuštenosti. Neki svojom nepromišljenošću zaista zahtijevaju ozbiljniju analizu. Takav je slučaj članka pod nazivom: "Čitatelji pišu: Kako prevariti Kineze na eBayu?" Naslov, kao i članak, objavljeni na portalu Radija Sarajevo, vrlo nekritički predstavljaju priču jednog čitatelja koji o krivičnim djelima – krađi i prevari – govori u maniru "do it yourself" uputstva. "Kako sam to radio? Lako i jednostavno!", kaže anonimni čitalac tonom lošeg copyja na nivou Teleshopa ili slogana za domaće osvježavajuće bezalkoholno piće, i onda u detalje opisuje – sa određenom dozom ponosa na vlastitu domišljatost, reklo bi se – čitav sistem koji je koristio da bi prevario eBay prodavce u Hong Kongu, a što je uz druge slične slučajeve najvjerovatnije uzrokovalo zabranu slanja pošte iz Hong Konga u BiH o kojoj se ovih dana govori.

I da, napisati "I onda se čudimo zbog 'crne liste'..." na kraju članka nije dovoljno da bi se ovakav članak smatrao bilo kakvom ozbiljnijom analizom ili kritikom.

Foto: Brzo i jednostavno

Hajde da stanemo na trenutak i pokušamo zamisliti sličnu situaciju u vremenu prije nego što će nam globalizacija omogućiti da putem interneta kupimo baš onakav okvir za mobitel ili filter za foto - aparat kakav tražimo "lakše i jednostavnije" nego u svom gradu, a još za siću. Zamislimo da se u novinama pojavio članak "Kako prevariti tetu u granapu?", u kojem čitalac bez uredničke intervencije ili kritičkog stava detaljno opisuje kako ukrasti žvake dok radnica na kasi ne gleda. Užasno? Poražavajuće? Zgražavajuće? Ali tako je "lako i jednostavno!"

Čini mi se da se u osnovi problema ne nalazi ništa drugo nego žurba da se članak što prije objavi, što je glavna mana moderne redakcije u kojoj je kvantitet važniji od kvaliteta. "Ali internet je dinamičan medij!", uglas će povikati brojni novinari i urednici. Jeste, ali to ne znači da novinar koji je sastavio članak ili urednik koji ga je odobrio nemaju pet minuta da razmisle prije nego što nešto objave. Sa ovako osjetljivim sadržajem, puno je toga o čemu se moglo promisliti: da li je ispravno članak nasloviti "Čitatelji pišu", ako je u pitanju jedan čitatelj? Stvara li to pogrešan dojam kod čitaoca da je broj onih koji promovišu ovakvo ponašanje puno veći od stvarnog? Da li je korektno sastaviti naslov kao "how-to"?

Ako je već potreban brz članak koji će skupiti klikove i izazvati reakciju, zar nije bilo dovoljno nasloviti ga sa "Čitatelj piše: kako sam godinama varao strane prodavce na eBayu". AdSense sretan, i mirna Bosna.

"Ali to nije sve!", da parafraziram našeg anonimnog čitaoca: da li je možda bilo mudrije i za sve nas bolje da su novinar i urednik, nakon što su primili ovakvo pismo, stali na loptu kao Tevez prije gola kojeg je posvetio majci za njen rođendan, i uradili ozbiljniji članak, pa možda i po cijenu čitavog poslijepodneva, da ne kažem čitave radne sedmice? Kontaktirali MUP KS/FBiH/SIPA-u i pitali ih da li postoje prijave ili raniji slučajevi u vezi sa prevarama pri internet kupovini? Tužilaštvo i advokati: šta kaže zakon BiH o krađi i prevari putem interneta? Ministarstvo vanjskih poslova je dobra adresa gdje se može provjeriti da li postoji bilo kakva protestna nota, pismo ili drugi dokument u vezi sa zabranom slanja pošte iz Hong Konga. Kineska ambasada, pod čijom je Hong Kong jurisdikcijom, Interpol, pa čak i pošta Hong Konga koja je donijela ovu odluku, sve su to dobre adrese za obimniji, iscrpniji članak. Ali, to nije "lako i jednostavno"...

Tačno tako. Nije. Zahtijeva trud, rad, borbu sa administrativnim vjetrenjačama, sa neinformisanim ili nezainteresovanim sugovornicima. Zahtijeva da se vjerovatno pomirite sa činjenicom da takva priča neće privući ni blizu onoliko čitalaca kao što to uspijeva gore spomenutom naslovu. Neće. Ali će biti iskrenija, sveobuhvatnija i tačnija. I što je najvažnije, niko se na kraju neće osjećati prevarenim, kako naslovom, tako ni sadržajem.

Ne bih volio da me kolege sa RSA pogrešno shvate, i bilo bi mi krivo kada bi ih umjesto na razmišljanje, potakao na ljutnju. Na kraju krajeva, govorim iz vlastitog iskustva: i sam sam bio žrtva vlastite lijenosti, nedostatka žara, ali i želje za instant rezultatom, i u poslu i u životu. Logika "dobro je to-ko će sad-šta ima veze" mi je dobro poznata. Ali ipak, dokle god formiramo medijski prostor i učestvujemo u njemu, imamo obavezu da budemo bolji od ovoga. Tu obavezu imamo prema čitaocima, prema struci, ali prije svega, prema nama samima. Teško je i komplikovano. Ali vrijedno truda.