Prinudni prelazak u online nastavu uzrokovan pandemijom koronavirusa otvorio je mnoga pitanja o funkcionalnosti postojećih obrazovnih sistema. Nakon skoro dvije školske godine realizirane u različitim modelima – potpuno online ili kombinovano – nastavnici i učenici su otišli na ljetni odmor s neizvjesnim pogledom u početak nove školske godine. Jedno je sigurno – tradicionalni načini izvođenja nastave zasigurno više neće biti jedini okvir u kojem će se planirati i realizirati nastavni planovi i programi. No, da li smo zaista iz ovog iskustva izašli spremniji za sve one nastavne izazove koji će nas ponovo dočekati.

O padu kvalitete nastave u online modelu često se govori, ali mjerljivih pokazatelja i većih istraživanja o tome još nema. Neusklađenost postojećih nastavnih planova i programa, uprkos instrukcijama da se prilagode online okolnostima, stvorili su dodatni teret ionako opterećenim nastavnicima i učenicima.

Prevelika fokusiranost na sadržaj i način njegovog približavanja učenicima otvorila je i pitanje o digitalnim znanjima i vještinama koje nastavnici posjeduju kako bi se jedan čas mogao osmisliti i u potpunosti realizirati u odnosu na postavljene ishode učenja. Međutim, samo shvatanje šta bi podrazumijevale digitalne kompetencije i njihova primjena u učionici s ciljem postizanja ishoda učenja ostavlja puno prostora za diskusiju. 

Online praksa i nedaće na putu

Prema Preporuci Evropskog parlamenta iz 2006. godine, digitalna kompetencija smatra se jednom od osam ključnih kompetencija kojima se razvija pouzdana i ključna upotreba cjelokupnog raspona digitalnih tehnologija za informacije, komunikaciju i rješavanje osnovnih problema u svim aspektima života, pri čemu je poseban naglasak stavljen na upotrebu digitalnih vještina na kritički i sistematičan način.

[1] IKT je skraćenica kojom se najčešće obuhvata set vještina neophodan za razvoj digitalnih kompetencija, dok se područjima digitalnih kompetencija, prema Okviru za razvoj i razumijevanje digitalnih kompetencija iz 2013, smatraju: informacija, komunikacija, izrada sadržaja, sigurnost, rješavanje problema.

Također, razvoj digitalnih kompetencija kod nastavnika je prioritiziran i kroz različite mreže za unapređenje obrazovnih praksi na nivou Evropske unije poput eTwinninga, čiji desk djeluje i na nivou BiH. Ranija obrazovna istraživanja, poput PISA-e i TIMSS-a, pokazala su, između ostalog, da većina škola u Bosni i Hercegovini nije posjedovala dovoljan broj digitalnih uređaja za nastavu.

Prema Izvještaju PISA 2018 za BiH, tek 32% škola obuhvaćenih istraživanjem je imalo dovoljan broj uređaja za izvođenje nastave, od toga 56% njih ima zadovoljavajuću dostupnost softvera koji poboljšavaju proces podučavanja i učenja. Prelazak u online model dočekao je nespremne sve aktere obuhvaćene obrazovanjem, a posebno roditelje i učenike koji nisu u jednakom kapacitetu mogli osigurati digitalne uređaje ili stabilnu internetsku konekciju za izvođenje nastave.

U Izvještaju o procjeni online nastave tokom pandemije Covid-19 od strane roditelja i učenika, za period od marta do juna 2020, navodi se da je „blizu četvrtina ispitanih roditelja (22,9%) izjavilo (je) da su djeca za rad koristila isključivo mobilne telefone“ ili da je 5,3% djece od ispitanog uzorka čekalo roditelje da se vrate s posla kako bi koristila pametne telefone, dok je dodatnih 27,8% djece, po izjavama roditelja, dijelilo digitalnu opremu s braćom i sestrama.

Takvi uslovi rada otežavali su pristup digitalnim web-alatima i različitim programima na kojima su postavljani zadaci, ali su ograničavali i nastavnike da kreiraju sadržaj u kojima bi se online nastava doista dovela u vezu s jačanjem digitalnih kompetencija te se dodatno potcrtalo pitanje pravednog i nediskriminatornog pristupa obrazovanju.

Također, dodatni problem predstavljale su i neujednačene instrukcije u pogledu izbora sigurnih platformi za realizaciju online nastave koje su, prije svega, pretpostavljale uključenost nastavnika i stručnih saradnika s razvijenim IKT kompetencijama, kao i učenike koji posjeduju osnovna IKT znanja.

U Smjernicama za izvođenje online nastave u Kantonu Sarajevu izdata je preporuka za korištenje platformi Microsoft Office365 i Google for Education, kao i platormi Moodle, Edmodo i Class Dojo, kao sigurnih i pouzdanih s aspekta zaštite ličnih podataka učenika i nastavnika.

Imajući u vidu smanjeno vrijeme za relizaciju jednog časa, izdata je i preporuka za redukovanje nastavnih planova i programa te fokusiranost na ishode učenja. I pored brojnih webinara o dobrim praksama iz online nastave, u praksi su nastavnici ipak bili prepušteni sami sebi i izboru sigurnih i besplatnih digitalnih pomagala koji bi im omogućili da istovremeno dobro osmisle nastavnu jedinicu, redukuju sadržaj, postave ishod učenja, imaju u vidu dostupnost materijala i alata za učenje i planiraju vrijeme za izvršenje postavljenih zadataka.

Brojni digitalni alati pogodni za realizaciju online nastave pokazali su i svoje prednosti i manjkavosti, a neki od njih su zahtijevali i dodatnu pretplatu koju, ukoliko nije podržana institucionalno, nastavnik ne može, uprkos njenim boljim tehničkim i sigurnosnim aspektima, uzeti kao relevantnu.

U online obrazovnoj zajednici nastava se uglavnom odvijala videopozivom preko Google Meet platforme koja ne iziskuje dodatnu pretplatu ili preko Zooma koji ima ograničeno vrijeme za besplatan pristup. Međutim, nespremnost ili neadekvatna opremljenost digitalnim uređajima online časove u videopozivu je često pretvarala u klasični, frontalni rad u kojem nastavnici izlažu nastavnu jedinicu, dok je stvarna uključenost učenika u praćenje nastave bila upitna.

Motivisan nastavnik kao parametar uspješne nastave

Nakon početne panike s kojom su bili suočeni svi akteri u obrazovnom sistemu, od nastavnika se očekivalo da bude dovoljno motivisan da pronađe rješenja za rad s digitalnim alatima i da istovremeno motiviše učenika za prilagodbu novim okolnostima i metodama učenja.

Nermina Usejnovski, nastavnica bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti u Desetoj osnovnoj školi na Ilidži, u online nastavu je ušla spremno, između ostalog i zbog toga što je prije pandemije, kako ističe, istraživala i koristila digitalne alate te dijelila svoje prakse s nastavničkom zajednicom.

Međutim, početna ushićenost je ubrzo izblijedjela te je shvatila da će za postizanje ishoda učenja i motivisanje svojih učenika morati koristiti različite alate kako bi časovi i učenje bili zanimljiviji.

„Problem nastavnih jedinica, nažalost, nije riješen i to rješenje nije bilo u našoj moći. Problem smo ublažavali, ali ne i rješavali“, naglašava Usejnovski.

Ipak, s ponosom ističe da je stečeno znanje o kritičkom mišljenju i rješavanju problema s obuke Škola za 21. stoljeće British Councila uspjela primijeniti u punom kapacitetu tokom online nastave tako što je učenicima postavljala tzv. zadatke viših nivoa.

„Ispričat ću jednu anegdotu. Kada sam u jednom razgovoru spomenula da nemam problem sa prepisivanjem jer učenicima zadajem zadatke višeg nivoa koji se ne mogu prepisati, kolegica mi je rekla da te zadatke vjerovatno rade roditelji. Moj odgovor je bio da sam svakako na dobitku jer kod roditelja razvijam kritičko razmišljanje. I zaista, svima nama trebaju zadaci koji traže promišljanje tako da sa ovim pristupom ne možemo biti na gubitku. Još ću napomenuti da sam mnogo više pažnje posvećivala medijskoj i informacijskoj pismenosti nego ranije i da će tako i ostati.“

I nastavnica matematike iz Osnovne škole „Cazin I“, Fatima Kličić, koja je i mnogo prije online nastave koristila različite digitalne alate i imala priliku učiti o njima na eTwinning platformi, i to kao autorica 13 eTwinning projekata (primjer jednog online projekta) i dobitnica dvadesetak državnih i evropskih oznaka kvaliteta, smatra da je online nastavu dočekala spremno i motivisano.

Međutim, kao i druge nastavnike, online nastava ju je svakodnevno iscrpljivala dodatnim radom i ličnom odgovornošću da bude dostupna svakom svom učeniku pa je i njen radni dan nerijetko bio danonoćni. U samoj online nastavi je pokušala primijeniti ono što inače radi s učenicima te im matematiku približiti nizom kreativnih zadataka usmjerenih na funkcionalna znanja i primjenu.

„Časove posmatram na drugačiji način – sve što nauče, moraju znati primijeniti u stvarnom životu. Sve što sam radila u online nastavi nastojala sam zapravo povezati sa stvarnim životom. Pripremala sam časove i za online nastavu tako da ih mogu iskoristiti i poslije. Primjer jednog kreativnog zadataka na kojem sam radila je Moj fantastični cvijetnjak u osmom razredu. Osmišljen je tako da su učenici imali zadatak da naprave dvorište s travnjakom, fontanom, cvijećem itd. Od učenika sam tražila da izračunaju površinu cvijetnjaka, koliko će im vode trebati da ga obrade, da izračunaju koliko će sve to koštati i slično. Oduševio me način na koji su to obradili – pronašli su besplatan program u kojem su iscrtali cvijetnjak i kreirali zadatak. Tu sam vidjela koliko su učenici uistinu kreativni. Inače, s učenicima u redovnoj, kao i u online nastavi, koristim Escape roomove kao i druge besplatne alate koji su njima zanimljivi i korisni. Najizazovnije mi je bilo naučiti ih sigurnosti kao i pravilnom korištenju izvora.“

Sa sličnim izazovima suočili su se i nastavnici u drugim obrazovnim sistemima poput češkog. Tomáš Titěra, koji predaje medijsku pismenost u jednoj praškoj školi, također smatra da je najveći izazov bio podučiti učenike sigurnom ponašanju na internetu te pravilnom korištenju različitih alata.

Ishod prije vještine

Svi sagovornici se slažu da se o razvoju digitalnih kompetencija kod nastavnika i učenika treba govoriti s oprezom. Dževdeta Dervić, profesorica fizike u Drugoj gimnaziji Sarajevo, s ekspertskim znanjem i iskustvom u izradi Standarda učeničkih postignuća, kao i Kurikuluma za predmetno područje fizike, smatra da treba biti oprezan s izjavama u kojima se prenaglašava razvoj digitalnih kompetencija ukoliko to podrazumijeva isključivo savladavanje korištenja digitalnih alata s tehničkog aspekta.

„Vrlo važno je voditi računa o pedagoškom aspektu korištenja digitalnih alata. Ukoliko izvedemo određeni eksperiment s digitalnim uređajem ili alatom, ali ne postavimo dobar ishod učenja, nismo ništa postigli s takvim pristupom.“

Poput drugih sagovornika, Dževdeta je nastavu znatno prilagodila online okolnostima te je, kako naglašava, više vodila računa o takozvanom PPDM području (pedagogija, psihologija, didaktika, metodika) i prilagođavanju sadržaja nastavnih aktivnosti. Osim toga, smatra da je u online okolnostima postala tolerantnija prema učenicima, ali da je učestalijom primjenom formativnog praćenja rada, a katkada i organizovanjem dodatnih časova, učenike motivisala da budu proaktivniji u radu.

S obzirom na to da je područje fizike pogodno za korištenje različitih digitalnih alata, Dževdeta je nerijetko u svome radu koristila interaktivne vizualizacije, poput Physleta, za koje se, kako ističe, pokazalo da kod novih generacija učenika potiču bolje konceptualno razumijevanje fizike.

Ipak, napominje da treba pažljivo birati digitalne alate i voditi računa o onima koji su metodički poticajni za realizaciju časa i postizanje ishoda učenja. Tako je Nermina online nastavu iskoristila i da provede jedno mini istraživanje, a zapažanja je prenijela u naučni rad predstavljen na konferenciji Prozor u svijet obrazovanja na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i objavljen u Zborniku.

„U radu sam predstavila nekoliko digitalnih alata pogodnih za nastavu književnosti i izvela zaključak da je nastavu književnosti najbolje raditi kombinacijom video ili audiopoziva i nekog od alata (dijeljenje ekrana i direktan rad u alatu). Naravno, i drukčiji načini rada imaju svoju svrhu, ali je ovaj najzastupljeniji i daje najbolje rezultate.“

Neki od alata koji su se, u Nermininom radu, pokazali kao najpogodniji za nastavu književnosti su Storyjumper i Padlet i namjerava ih zadržati i u stvarnoj učionici.

Umrežavanje nastavnika kao primjer dobre prakse

Prepušteni uglavnom sami sebi, nastavnici su se tokom online nastave umrežavali na različite načine i dijelili nastavne prakse jedni sa drugima. Brojne grupe na društvenim mrežama okupile su hiljade nastavnika iz Bosne i Hercegovine i regije te ih potaknule da početnu paniku zajedno prevladaju i pomognu jedni drugima. Za postojanje Facebook grupe Materijal za online nastavu zaslužna je Usejnovski.

„Ja sam grupu imala već nekoliko godina, ali je bila zatvorena. Služila mi je da u nju podijelim neki materijal koji nađem na internetu, a za koji smatram da bi mi mogao koristiti u nastavi i tako se stvorila jedna baza materijala. Kada se desio spomenuti prelazak na online nastavu, odlučila sam otvoriti grupu kako bi moje kolegice i kolege imali pristup materijalu koji sam godinama skupljala. Odgovor na grupu je bio veoma pozitivan, čini mi se da se u prvih sedam dana uključilo oko hiljadu kolegica i kolega. Sada grupa broji nešto manje od 4.000 članova, mahom prosvjetnih radnika iz Bosne i Hercegovine, regiona i dijaspore. Kako se online nastava nastavljala, tako smo mi počeli dijeliti svoj sadržaj, pokušavali smo, posebno mi koji smo imali već iskustva, pomoći ostalima. Medijsku i informacijsku pismenost sam već spominjala i sadržaji koji nam pomažu da kod učenika (ali i nas samih) razvijamo medijsku i informacijsku pismenost, često su u dijeljeni na grupi.“

Izvan sistema samopomoći, nastavnici su često bili suočeni s nejasnim instrukcijama nadležnih ministarstava za obrazovanje. Brojni dopisi su ukazivali na određene smjernice, ali ne i na konkretna rješenja s kojima su se suočavali nastavnici i učenici. Slično primjećuje i Tomáš. Smatra da su najveću odgovornost podnijeli nastavnici u obučavanju učenika za korištenje različitih programa, dok su nadležne vlasti uglavnom izdavale različite preporuke, ali ne od velike pomoći za samu praksu.

Uz određene kritike na smjernice za izvođenje online nastave u kojima je očito neuključenje same struke, Usejnovski naglašava i neke pozitivne prakse nadležnog ministarstva za obrazovanje u Kantonu Sarajevu poput održavanja webinara na kojima su nastavnici dijelili svoje prakse te NPP sa reduciranim nastavnim sadržajem za BJK, HJK, SJK koji su nastavnici dobili početkom školske 2020/2021. godine, a koji je ujednačio reduciranje sadržaja u svim osnovnim školama i na taj način dao važne smjernice nastavnicima.

I upravo otvorenost nastavničke zajednice i zajednička saradnja za Nerminu Usejnovski je primjer stvarnog uspjeha online nastave.

„To što su se nastavnici otvorili jedni prema drugima, što su izašli iz učionica i pokazali svoje prakse, na tome im (nam) čestitam.“ 

___