Za prodaju lažnih lijekova na internetu i dalje nema sankcija u BiH.

foto: Unsplash

Sarajevski doktor Šekib Sokolović prije nekoliko mjeseci dobio je link na tekst reklame u kojoj je vidio sebe kako promoviše čaj za srce. Sokolović se našao zatečen jer izjave u tekstu koji je dobio nikada nije dao. Prijatelju koji je link poslao je rekao da su njegovo ime i fotografije zloupotrijebljeni, a oglasio se i javno na društvenim mrežama kako bi tvrdnje o navodnom reklamiranju čaja opovrgnuo. Nakon toga, pojavili su se i drugi tekstovi u kojima je Sokolović navodno reklamirao razne preparate.

Reklame u kojima se medicinski preparati lažno predstavljaju kao lijekovi i u kojima se koriste izmišljene priče o njihovoj djelotvornosti česte su na domaćem internet prostoru. Toliko su česte da je portal Raskrinkavanje, koji se bavi provjerom činjenica u medijskim sadržajima, morao da se ozbiljno pozabavi ovom temom. Tekstove u kojima se bave analizama manipulativnih promocija raznih preparata “za liječenje” brojnih oboljenja počeli su objavljivati prije dvije godine. Tada im se javila čitateljica, javna ličnost, čije ime je zlopotrijebljeno u jednom takvom reklamnom tekstu.

Manipulativne tehnike kojima se koriste su izmišljeni intervjui sa osobama koje su se navodno čudotvorno oporavile od teške i hronične bolesti, izmišljeni intervjui sa javnim ličnostima kojima je preparat pomogao i izmišljeni intervjui sa medicinskim autoritetima. Reklamiraju se razni preparati: čajevi, kapi, tablete.

Amar Karađuz, istraživač i autor na portalu Raskrinkavanje, kaže da je osnova ovih prevara u zloupotrebi medicinskih autoriteta i javnih ličnosti kako bi se promovisao i prodao neki preparat koji, navodno, liječi.

“Medicinski autoriteti kao što su doktori i doktorice, čija su imena u ovakvim tekstovima izmišljena a fotografije preuzete sa interneta, te javne ličnosti zbog svog ugleda ulijevaju publici povjerenje potrebno za uspješnu prodaju preparata. Osim tih očitih zloupotreba, takvi tekstovi su objavljeni u formi lažnih intervjua, na stranicama koje oponašaju izgled poznatih portala”, kaže Karađuz za Mediacentar. Ispod takvih tekstova često se postavljaju i recenzije i komentari “zadovoljnih korisnika i korisnica” preparata koji također nisu autentični, dodaje Karađuz.  

Stručnjaci iz polja medicine koji se koriste u ovim člancima mogu biti i potpuno izmišljeni. U takvim slučajevima njihove fotografije uzete su sa stranica koje nude fotografije za ilustrovanje, a imena, titule i radna mjesta su krivotvoreni.

U nedavnoj analizi Raskrinkavanje je opisalo sistem prevarnog marketinga u kome su izmišljeni ne samo ljekari već i čitava bolnica. Konstruisana je čak jedna web stranica bolnice sa navodnim fizičkim adresama u Hrvatskoj a okosnica svega su, dakako, preparati koje “bolnica” prodaje preko svoje Facebook stranice i linkova na reklamama. Fotografije bolnice i osoblja na Facebook stranici navodne bolnice uzete su sa web stranice bolnice u Njemačkoj.

Kada ne koriste izmišljene medicinske stručnjake, kreatori ovih reklama koriste imena i fotografije stvarnih osoba, ali su intervjui i ispovijedi izmišljeni.

Doktor Kemal Dizdarević također je među medicinskim profesionalcima čije ime je zloupotrijebljeno u svrhu promocije lažnih lijekova. Kada je čuo za zloupotrebu svog identiteta, Dizdarević se, kao i Sokolović, javno oglasio preko društvenih mreža da obznani kako lažne lijekove nije reklamirao.

“Informaciju o ovoj nevjerovatnoj manipulaciji mojim imenom sam dobio od mojih pacijenata. S obzirom da su se pomenute laži nastavljale i širile, reagirao sam u julu ove godine putem objave na mojoj Facebook stranici. Također sam pokušao pronaći način za tužbu, međutim nije bilo lako pripremiti adekvatan i legalan način zaštite od ovih vrlo opasnih manipulacija i laži, opasnih za pacijente i za targetirane”, rekao je Dizdarević za Mediacentar.

Isto iskustvo imao je i dr. Sokolović, koji kaže da je razmišljao o legalnim načinima za adresiranje ovog problema, ali nije znao kako niti kome da ga prijavi.

Indira Fazlagić, glavna inspektorica Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine (BiH), kaže da je adresa za to policija jer Agencija nema nadležnost da se bavi ovim prevarama.

“Ovo što se reklamira nije lijek, to je ilegalni proizvod. I da je stvarno lijek koji je prošao registraciju kod Agencije, mi nemamo mogućnosti da suspendujemo te ilegalne web stranice. To je uglavnom nešto što je ilegalno uvezeno u državu ili se ilegalno pravi negdje u državi. To je u svakom slučaju u nadležnosti policije. Oni mogu da vide gdje je domena, odakle dolazi, kako se to stavlja na internet, iz koje države”, naveli su iz Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH.

Iako bi se rado pozabavili ovim problemom kroz kampanje i dizanje svijesti građana, Fazlagić navodi da Agencija, nažalost, nema ljudskog kapaciteta za to.

Raskrinkavanje je u analizi iz decembra 2021. godine zajedno sa FakeNews Tragačem iz Srbije razotkrilo čitavu mrežu firmi koje se bave prodajom navodnih medicinskih preparata koristeći izmišljene intervjue, recenzije i fotošopirane certifikate. Neki od ovih proizvoda su GoSlim, HyperTea, Prostamid, Parazol, DiaTea. Često se dodaju novi proizvodi sličnih navodno čudotvornih svojstava a linkovi na kojima se oni reklamiraju se nakon nekog vremena brišu i zamjenjuju novim. Raskrinkavanje i FakeNews Tragač su prilikom istraživanja za tekst nazivali operatere za prodaju, koji su im dali različite informacije o porijeklu preparata. Dok su jedni tvrdili da je proizveden u BiH, drugi su naveli da je preparat zapravo došao iz Švicarske.

Podrivanje povjerenja u sistem

Posljedice reklamiranja lažnih lijekova mogu biti ozbiljne, po osobe koje nasjednu na obećanja o čudotvornom djelovanju, ali i po čitavo društvo. Dr. sc. Zarfa Hrnjić Kuduzović, vanredna profesorica na Univerzitetu u Tuzli, navodi da ovakve prevare podrivaju sistem kroz narušavanje povjerenja u autoritete, bile to individue ili institucije, te da ugrožavaju zdravlje i živote ljudi.

“Uvjeravajući ih u postojanje 'čudotvornih' lijekova, odnosno biljnih preparata ili tretmana, koji nisu naučno ispitani, a mogu biti štetni ili imati placebo efekt, podstiču ljude na odustajanje od konvencionalnog liječenja i terapije. Dugoročno, ovakve lažne informacije narušavaju kredibilitet institucija, kao i stručnjaka čiji je identitet zloupotrebljen. Dezinformacijama zbunjuju ljude, razvijaju nepovjerenje u zdravstvene institucije, ali i nauku jer se nerijetko pozivaju i na teorije zavjere, prema kojima institucije i naučnici eksperimentišu na ljudima. Dakle, unose haos među ljude brišući granicu između stručnjaka i šarlatana”, govori Hrnjić Kuduzović.

Tvorci lažnog intervjua sa doktorom Sokolovićem predstavljaju ga kao “doktora prirodne medicine” koji “liječi ljude bez tableta” te ne vjeruje apotekama ni zdravstvenom sistemu. Ovakvi navodi mogu biti štetni po reputaciju medicinskog profesionalca. U narativu koji službenu medicinu, a pogotovo farmaceutsku industriju predstavlja kao izrabljivače koji se na pacijentima samo bogate, tvorci ove reklame čak tvrde da je Sokolović “izbačen iz studija” zbog svojih uvjerenja. Narativ koji se promoviše je taj da apoteke imaju monopol nad prodajom lijekova i da im je u interesu da drže ljude bolesnima, kako bi im mogli prodavati više lijekova. Čudesni preparati obećavaju izlječenje bolesti, što navodno smeta apotekama i “medicinskom biznisu”.

Slična je sudbina kao i Sokolovića zadesila i doktora Dizdarevića te je i on navodno “izbačen” iz emisije. Uzeta je fotografija iz stvarnog gostovanja Dizdarevića a na njegovu fotografiju fotošopirani su modrice i flaster, kako bi se potkrijepila tvrdnja da je navodno zbog svojih stavova o konvencionalnoj medicini i pretučen.

“U tekstovima koje smo do sada analizirali često smo nailazili na navode da standardna, propisana terapija ne djeluje, uz sugestije da umjesto nje treba uzimati reklamirani preparat koji ultimativno liječi oboljenje. Potencijalno najštetniji efekat se krije u zapuštanju bolesti, ako bi ljudi, povođeni navodima u tekstu, počeli zamjenjivati propisane terapije preparatima koje su kupili pod ubjeđenjem lažne reklame da će im oni zaista pomoći. Osim toga, ne treba zanemariti i finansijske gubitke potrošača, posebice starijih i penzionera, koji su ionako finansijski ranjiva kategorija našeg društva”, objašnjava Karađuz.

Reklame za “čudesne” preparate konzumenti dobiju na stranicama stvarnih informativnih portala u dijelu za reklame, koji je većinom odvojen od stvarnog informativnog sadržaja ali ne uvijek izričito obilježen kao reklama, što manje informativno pismenim korisnicima može stvoriti utisak da tekstovi pripadaju samom portalu.

U samim tekstovima se često preuzima vizualni identitet stvarnih portala kako bi se informacijama dao dodatni legitimitet.

Screenshot iz reklame kojom se prodaje Hyper Active, navodni lijek za čišćenje krvnih sudova navodne kompanije Bio Plar iz Srebrenika

Konzumenti se na stranicama sa reklamama potiču na brzo djelovanje nuđenjem navodnih popusta koji brzo ističu, što je još jedan način targetiranja osoba lošijeg imućnog stanja. I Hrnjić Kuduzović smatra da tekstovi iz domene prevarnog marketinga za metu imaju ranjive populacije.

“Kada se suočavaju s bolešću, pogotovo teškom, ljudi su ranjivi i podložniji utjecaju prevaranata. Tražeći olakšanje ponekad se hvataju i za slamku. Čovjeku je mnogo utješnije i mentalno lakše prihvatiti informaciju o tome kako navodno postoji jednostavno rješenje za njegov problem. Na primjer, konzumirajte ovaj biljni preparat dva puta dnevno tokom šest mjeseci i krvni sudovi će vam biti kao kod 15-godišnjaka, nasuprot spoznaji da trebate uzimati terapiju doživotno, hraniti se pravilno, baviti se umjerenom fizičkom aktivnošću i zapravo promijeniti način života”, kaže ona.

I prevencija i sankcije izostaju

Karađuz navodi da su ovakve prevare lake za provjeriti, što bi građani trebali raditi.

“Dovoljno je da se u Google pretragu upiše ime doktora, javne ličnosti ili bilo koga ko navodno promoviše preparat, zajedno sa nazivom tog preparata. Ta bi jednostavna pretraga trebala pokazati da li navedena osoba postoji, da li odgovara opisu iz teksta, i ako je odgovor da, da li je ikada promovisala navedeni preparat na nekom stvarnom portalu ili na nekoj drugoj legitimnoj internetskoj stranici”, kaže on.

Građani također mogu provjeriti i službeni registar lijekova koji imaju dozvolu za stavljanje u promet u BiH na stranici Agencije za lijekove i medicinska sredstva. Fazlagić iz Agencije za lijekove i medicinska sredstva kaže da agencije u državama koje imaju više kapaciteta, novinare i timove za odnose s javnošću, prave kampanje za prevenciju i medicinsko opismenjavanje građana ali da je njima sa malim brojem ljudi koji rade za njih to prosto nemoguće.

“Moj posao je nadzor nad proizvodnjom, prometom, veleprometom lijekova, medicinskih sredstava, klinička ispitivanja i ja to radim sa tri čovjeka, cijelu državu”, kaže ona.

Hrnjić Kuduzović smatra da bi građani trebali prepoznati bar osnovne indikatore vjerodostojnosti izvora informacije poput toga gdje je i kada prvi put objavljena informacija, fotografija ili snimak, ko je njen autor, navode li se konkretni podaci, kredibilna studija ili institucija. Međutim, ona vjeruje da nije realistično očekivati od online korisnika da na sebe preuzmu sve kompleksniji problem provjeravanja online informacija, te da se stoga rješenje mora tražiti u sistematskom pristupu problemu. 

“Treba unapređivati zdravstvenu pismenost građana, ukazati im na indikatore za razlikovanje vjerodostojnih od nevjerodostojnih informacija i podsticati ih da provjere sumnjive informacije prije nego ih prihvate kao vijest ili podijele s drugima. Dugoročno, jedino rješenje je sistemski pristup suzbijanju informacijskih poremećaja u smislu da se u formalno obrazovanje uključe znanja i vještine koje podrazumijeva medijska i informacijska pismenost”, kaže ona. Dodaje i da bi se društvene mreže trebale obavezati na veću odgovornost, etičku, ali i pravnu i finansijsku.

Dio jednačine koji nedostaje jeste pravno i kazneno djelovanje. Bez sankcija i posljedica po osobe koje takav sadržaj plasiraju, ovakve prakse će se teško iskorijeniti. Policija bi trebalo da ima načine kako doći do odgovornih osoba kroz online i offline istrage, a slučajevi trebali bi biti sankcionisani kroz sudove.

Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH, navodi da u Kaznenom zakonu BiH, na osnovu kojeg Tužilaštvo postupa, postoji kazneno djelo nedozvoljene trgovine, te da je bilo slučajeva gdje su po tom osnovu procesuirali osobe za nedozvoljenu trgovinu lijekovima koji su nezakonito uvoženi iz inostranstva te prodavani u BiH putem internet oglasnika ili na druge načine.

Ipak govori da su kaznena djela prevare u nadležnosti entitetskog zakonodavstva i Brčko Distrikta, te da se ne može sjetiti da su u Tužilaštvu BiH imali predmete u kojima su se preparati ili medikamenti prodavali kroz lažno predstavljanje medicinskih stručnjaka i lažiranih članaka.

Pretraga potvrđenih optužnica Tužilaštva BiH u protekle tri godine (u što spada period u kome je Raskrinkavanje pisalo o ovim prevarama) pokazuje da slučajeva u kojima su se preparati i medikamenti prodavali kroz lažno predstavljanje nije bilo. Isti je slučaj sa Tužilaštvom Kantona Sarajevo, gdje je locirana firma MonetizeAd. Kako je navedeno u analizi Raskrinkavanja, ta firma iz Sarajeva je označena kao proizvođač na pakovanjima sličnih preparata. Niti u Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci nema takve optužnice, iako je Branislav Mihajlović, ljekar iz Banjaluke, prijavio krađu identiteta policiji zbog reklame o lijeku za hipertenziju.

“Branislav Mihajlović je poznati bosanski ljekar kardiolog, profesor. Poznat je po tome da liječi ljude bez tableta. Uz to, svi koji dolaze kod njega neobjašnjivo lako ozdrave. Među njegovim pacijentima ima poznatih ljudi iz BiH, ali i krem društva iz EU”, napisano je u uvodu izmišljenog intervjua. O ovoj prevari pisala je i Srpska.info. Istim tekstom opisan je i Sokolović u reklami za preparat Hyper Active.

Ako su žrtve zloupotrebe identiteta do sada pravni sistem nalazile teškim za navigaciju i pokretanje tužbi, čini se da to nije problem za one koji se nalaze sa druge strane.

Nakon što je Raskrinkavanje uspjelo da poveže kompaniju iz Sarajeva sa stranicama na kojima je bio objavljen lažni sadržaj, ta kompanija je protiv ovog portala pokrenula tužbu. Tužba je na kraju odbačena ali lažni intervjui, narušavanje reputacije medicinskih stručnjaka i prevare građana ostali su bez pravnih posljedica.

Karađuz smatra da je ovo jedan od glavnih razloga za dosadašnje širenje ovih prevara.

“Mislim da će one nažalost postojati sve dok postoje poticaji kreatorima takvih prevara da nastave svoje očito uspješno poslovanje”, zaključuje on.