Sedam dana nakon napada na aktiviste i aktivistice: Odustati nećemo
Sedam dana nakon napada na aktiviste i aktivistice: Odustati nećemo
25/03/2023
Formiran predmet u Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci.
foto: Ajdin Kamber
Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) predalo je izvještaj Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci o počinjenom krivičnom djelu, napadu na aktiviste i aktivistice, koji se desio u Banjaluci 18. marta.
Informaciju je za Mediacentar potvrdila advokatica Jovana Kisin Zagajac, koja zastupa novinara/ke i aktivistu/ce Ajdina Kambera, Vanju Stokić i Melani Isović, navodeći i da nisu zadovoljni tempom i da se puno brže moglo reagovati.
S obzirom na to da je istraga u toku, informacije se ne mogu odavati, ali kako kaže, ni ne raspolažu konkretnim informacijama. Čekalo se da tužilaštvo formira predmet, a advokati koji zastupaju oštećene, sada čekaju naredbe tužioca koji rukovodi istragom.
„Dali smo sve potrebne informacije, čak smo predložili konkretne radnje koje tužilaštvo treba preuzeti. Puno materijala je već ponuđeno, njihovo je samo da preuzmu predmet i krenu raditi“, objasnila je advokatica Kisin Zagajac.
Ajdin Kamber, novinar i aktivista, koji je povrijeđen tokom napada huligana u subotu, izražava bojazan da bi moglo doći do opstrukcija i razvlačenja predmeta.
„Ali odustati nećemo i koristit ćemo sve pravne mogućnosti da slučaj privedemo kraju. Nije normalno da se ljudi prebijaju na ulici samo zbog različitih uvjerenja. Nije normalno da huligani kontroliraju ulice, a da policija ne radi svoj posao, ili da političari podgrijavaju govor mržnje“, kaže Kamber.
Nekoliko desetina huligana u subotu navečer su napali aktiviste i aktivistice koje čine Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa, a koji su se okupili na neformalnom sastanku u prostorijama organizacije Transparency International BiH (TI BiH). Iz Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa izjavili su da je napad bio namjenski, targetirani, svjesni i organizovan. Riječ je, kako navode, o zločinu iz mržnje na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, a što se moglo zaključiti na osnovu skandiranja i huškačke atmosfere koja je prethodila cijelom napadu. Povrijeđene su tri osobe, a među njima i novinarka i urednica e-Trafike Vanja Stokić i novinar Ajdin Kamber.
Slučaj su osudile brojne međunarodne i lokalne organizacije, te ih direktno povezale sa huškačkim izjavama zvaničnika RS Milorada Dodika i Draška Stanivukovića protiv LGBTIQ osoba.
„Ovdje smo imali izjave koje su vrlo direktno, huškački poticale na to“, kazao je za Mediacentar Mirza Halilčević, član Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa. Objašnjava da ako jedan politički predstavnik javno, u homofobnom društvu, da izjave koje su protiv događaja, to daje legitimitet ljudima koji se nećkaju u tome da li da svoju homofobiju izraze ili ne. Članovi Organizacionog odbora Bh. povorka ponosa u ponedjeljak su najavili krivične prijave protiv Dodika i Stanivukovića zbog huškačkih izjava.
Nakon napada, Dodik je izjavio da će oni koji su činili nasilne radnje biti identifikovani, pronađeni i kažnjeni, ali da on nema osjećaj grižnje savjesti. To pokazuje i njegova jučerašnja izjava - tokom gostovanja na televiziji TV K3 rekao je da će RS u narednim mjesecima donijeti zakon kojim će pripadnicima LGBTQ organizacija zabraniti pristup vrtićima, školama i fakultetima.
Šta se desilo te večeri?
Novinarka Vanja Stokić i novinar Ajdin Kamber su, nakon što su dobili informaciju od aktivista da ih je policija MUP-a RS 18. marta istjerala sa neformalnog sastanka iz prostorija TI BiH, ukazujući im na to da moraju da napuste Banjaluku, uzeli novinarsku opremu i otišli da prate dešavanja kako bi izvijestili javnost.
Ranije tog, ali i dana koji su prethodili, izvještavali su o dešavanjima u vezi sa događajem koji je bio planiran u prostorijama Društveno kulturnog centra Incel tog dana. Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa je 13. marta prijavio događaj, prikazivanje filma i diskusiju, nadležnim organima. Rješenje iz Policijske uprave Banjaluka kojim se zabranjuje održavanje ovog događaja stiglo je u 09:50 na dan samog događaja. Iz Povorke ponosa smatraju da je time prekršeno načelo prava na okupljanje i da se ovim “šalje poruka kako je zabranom održavanja događaja Bh. povorke ponosa riješeno pitanje potencijalnog nasilja, tako što se zabranilo okupljanje, a ne nasilje”.
Vanja Stokić kaže da je planiranu projekciju filma i panel diskusiju “neko” predstavio kao najavu Bh. povorke ponosa, nakon čega su aktivisti iz Povorke dobili stotine prijetnji.
Banjaluka je taj dan, kako za Mediacentar Sarajevo govore Stokić i Kamber, bila oblijepljena homofobnim naljepnicama. „Noć prije je grupa navijača prolazila kroz grad sa bakljama uz povike 'ubij, ubij pedera' i zloslutno najavila dešavanje te subotnje večeri“, prisjeća se Kamber.
Dok su prilazili zabrinutim i uplašenim aktivistima Stokić je, prisjeća se, u susjednom dvorištu vidjela okupljene mještane, uglavnom muškarce, koji su telefonirali.
Kamber je nakon toga otišao u, kako kaže, izvidnicu, ali je nakon nekoliko koraka ugledao grupu maskiranih osoba koji su išli ka njima te povikao „evo ih“. Bili su to huligani sa kapuljačama, šalovima i maskama koji su krenuli prema aktivistima, dok su neki od njih u rukama nosili metalne šipke i staklene flaše. Prisjećaju se i da su vidjeli dva policijska automobila nedaleko od mjesta napada ali da policija nije reagovala kada je pored njih prošlo 30 huligana.
„Svi smo počeli da bježimo na različite strane. Ajdin me je povukao suprotno od huligana. Međutim, vidjela sam da neću uspjeti, da nisam dovoljno brza. Skrenula sam do tih komšija koji su se okupili u dvorištu. Dvorište im nije ograđeno pa može da se uđe tek tako. Međutim, počeli su da galame na mene i da me izbacuju. Govorili su: 'Ti nisi naša, ti si njihova!' Onda su počeli da pokazuju huliganima na mene i da ponavljaju: 'Ona je njihova!' Opet sam počela da bježim, Ajdin se u međuvremenu vratio po mene i vukao me iz te rulje“, prisjeća se Stokić. Kambera su udarili flašom u glavu.
Stokić je jedan od napadača zgrabio za leđa i bacio je u dvorište iz kojeg je bila istjerana. Pala je na ruku i poderala kožu, spale su joj naočale, i kako kaže, više ništa nije vidjela.
„Izbacili su me nazad na ulicu, oko mene su trčali ljudi ali mene više niko nije dirao. Nisam imala naočare, pokušavala sam da vidim gdje je Ajdin. Iskreno, tad me je preplavio strah, nisam znala kakvog ću ga naći. Posljednje što sam vidjela jeste da ga udaraju flašom u glavu. Nisam znala je li živ uopšte“, prisjeća se Stokić.
Povlačeći se suprotno od huligana, na kraju ulice je ugledala Kambera. Sjeli su u automobil i krenuli u potragu za aktivistima u naselju. U ulici pored ugledali su policijski automobil u kojem su se nalazili policajci.
„Rekli smo im da 100 metara dalje grupa huligana tuče ljude. Nisu reagovali. Ponovili smo, tražili da idu tamo. Rekli su nešto u smislu da to nije njihova stvar i da se ne miješamo u njihov posao. Nisu htjeli da nam kažu imena. Zapisali smo broj tablica i kasnije predali u policiju. Oboje smo zvali policijsku stanicu i rekli šta se dešava, poslali su šest, sedam vozila u roku od nekoliko minuta“, kaže Stokić.
Nereagovanje policije
Dužnost policijskih službenika, prema Zakonu o policijskim službenicima BiH, je da će se pri vršenju svojih dužnosti rukovode opštim interesom, da služe i pomažu javnosti. Vanja Stokić i Ajdin Kamber kažu da su izgubili povjerenje u policiju zbog izostanka njihove reakcije na napad.
Mirza Halilčević, član Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa, na pres-konferenciji nakon napada u Banjaluci, rekao je da se „napad desio na očevid policije“.
Iz Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa saopštili su da ih je policija planski izvela iz privatnih prostorija, i ostavila nezastićene. “Policija je bila tu i nije ništa učinila, već je dopustila nasilje”, navedeno je u saopštenju Bh. povoroke ponosa. Odjeljenje za odnose sa javnošću MUP-a RS do objavljivanja ovog teksta nije odgovorilo na upit Mediacentra o ovim navodima.
Iako su izgubili povjerenje u policiju Stokić i Kamber su tu noć, nakon pregleda povreda u Hitnoj pomoći, otišli u MUP da prijave napad. Tamo su ih dočekala četiri advokata i advokatice i stručna saradnica koji su, kako kažu, samoinicijativno došli da pomognu.
„Bili su sa nama sve vrijeme dok smo davali izjave, kontrolisali da sve bude po propisima. To su bili Jovana Kisin Zagajac, Aleksandar Jokić, Nikolina Bajić, Vanja Pavlović i Maja Vrbljanac. Službenici u stanici su bili korektni“, prisjeća se Stokić.
Nakon što su dali izjave u policiji, odlučili su da se sklone iz Banjaluke na neko vrijeme. Kažu da ih je policija pratila do kuće, kako bi bezbjedno uzeli svoje stvari i otišli.
„Aktivisti iz Povorke ponosa nisu imali taj izbor. Njima je rečeno da moraju da idu. Čak i oni koji žive u Banjaluci. Jer policija nije sposobna da zaštiti grupu od 15 ljudi“, kaže Stokić.
Napadnuti aktivisti su traumatizirani i prolaze kroz teške trenutke, kaže Kamber. U cjelokupnoj situaciji u kojoj su alarmirali institucije i medije, dodaje Kamber, nisu tražili psihološku pomoć, fokusirali su se na važnost toga da ovakvi napadi ne prođu nekažnjeno ili nezapaženo, i da se ne ponove.
Veliki problem je i retraumatizacija koju Stokić, kako kaže, preživi svaki put kada ispriča šta se desilo tu noć.
„Meni telefon konstantno zvoni. U nedjelju sam cijeli dan davala izjave, za više od 20 medija i svaki put sam se rasplakala. Tu sam u raskoraku sama sa sobom. Bitno je da javnost zna šta nam se desilo i bitno je da to govorimo mi koji smo bili tamo a ne neko u naše ime. A opet, sama priča nas iznova povređuje i uznemirava“, objašnjava Stokić.
Izvještavanje medija o napadu
Dizanju tenzija su doprinijele izjave Draško Stanivukovića i Milorada Dodika, ali i dijela medija i nevladinih organizacija, mišljenja su Kamber i Stokić, jer su se u prethodnim godinama ovakvi događaji održavali bez incidenata.
„Za mene, odgovorni su Dodik, Stanivuković i 13 organizacija koje su pisale Dodiku, Stanivukoviću i Viškoviću (Radovan, predsjednik Vlade RS). Oni se sad javljaju da osude nasilje, ali da kažu da nisu odgovorni i da se LGBT događaji nikad neće organizovati u Banjaluci. Godinama se već organizuju. Ja sam išla na njih. Ali su prolazili bez incidenata jer se on nije miješao u njih“, objašnjava Stokić.
Mediji, čije izvještavanje prate ovaj novinar i novinarka, korektno su. kako govore, izvještavali o svemu šta se dešavalo 18. marta. Ipak, postoji i „ona crna strana medijske scene“, koja kako kaže Kamber, nije ni spomenula događaj, ili je sve pokušala umanjiti.
„Jedna televizija bliska režimu je čitav slučaj opisala kao narušavanje reda i mira bez ikakvih detalja, a prolazak grupe maskiranih muškaraca centrom Banjaluke koji su pozivali na ubistva uz povike 'ubij, ubij pedera' su nazvali, zamislite, protestnom šetnjom. Crno nam se piše budu li se ponavljale takve 'protestne šetnje'“, kaže Kamber.
„Kad sam izlazila iz policijske stanice u subotu, vidjela sam jedan natpis da se desilo remećenje javnog reda i mira. Nije tačno. Desio se zločin iz mržnje. Nećemo mu tepati i stavljati mašnu, samo zato što to nekome iznad nas odgovara“, kaže Stokić.
Reakcija i pomoć kolega novinara i novinarki je ono što Stokić ipak želi istaći. Odmah su, kako kaže, nakon napada počeli da zovu i nju i Kambera, da traže izjave, objavljuju, ali i da se okupljaju ispred policije. Napominje da neke od kolega i kolegica nisu bili u Banjaluci, ali su došli samo da ih zagrle kad izađu iz stanice i donesu im da jedu, da pitaju šta mogu da urade za njih. Ti ljudi i ti postupci se, kako naglašava Stokić, ne zaboravljaju.
___
Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.