Za koronu su krivi 5G predajnici ili je virus izmislio Bill Gates.

Foto: Unsplash

Periode krize i neizvjesnosti prati pojava teorija zavjere. Što su uzroci kriza nejasniji, a njihove posljedice nesagledivije, teorija zavjera je više. U ovo smo se naročito uvjerili u periodu pandemije COVID-19 koju još živimo i koju obilježava veliki broj teorija o zarazi. Toliko ih je da se javila potreba njihovog grupisanja po nekim zajedničkim karakteristikama, a mi smo iz mnoštva listi koje se mogu naći sastavili sljedeću:

1. Za koronu su krivi 5G predajnici koji su, gle koincidencije, prvo postavljeni u Wuhanu (po nekim teorijama oni direktno uzrokuju koronu dok po drugim slabe imunološki sistem što ljude čini prijemčivim na koronu);
2. Virus ne postoji nego ga je izmislio Bill Gates da bi navodnom vakcinacijom zapravo ”čipovao” ljude u želji da stekne potpunu kontrolu nad njima;
3. COVID-19 je vještački stvoren u Wuhanu kao biološko oružje kojim bi se smanjila svjetska populacija i u konačnici uspostavila dominacija nad svijetom;
4. USA vlada je prenijela virus u Kinu da bi uništila kinesku ekonomiju;
5. Virus je zapravo izmislila farmakološka industrija da bi profitirala od vakcine/lijeka (ovo je inače lajtmotiv većine zaraznih i drugih bolesti u proteklih nekoliko decenija);
6. Smrtnost od COVID-a se preuveličava i većina statistika je lažna:
7. COVID-19 zapravo ne postoji (u maniri ”sve je laž” što negira sve gorepobrojane teorije).

Ako smo neku zaboravili, ne zamjerite, ali sve su one zapravo već viđene u smislu da imaju narativni obrazac puno stariji od korone. Uvijek je tu neka zavjera koja se krije od čovječanstva, a krivnju snose nekad vlada, nekad masoni ili Novi svjetski poredak, a nekad George Soros ili, je li, Bill Gates, sve s ciljem da se ljudi izmanipulišu i da se njima ovlada. Korona teorije zavjere su samo posljednje u nizu sve popularnije subgrupe teorija koje se tiču vještački proizvedenih bolesti, vakcina i bioterorizma. Novost u ovom slučaju bio bi stepen prisutnosti teorija u javnom diskursu, njihov broj i bogatstvo konstrukta koji sadrži različite, često nespojive, elemente. Najbolji primjer za to predstavlja video ”Pandemija je laž” Erne Selimović koji je postao viralan na našem jezičkom području i imao ogroman broj pregleda. Svi oni koji su bili u stanju da ga pogledaju do kraja, mogli su se uvjerili u njegovu mutližanrovsku prirodu, djelomičnu zavodljivost i makar površnu uvjerljivost. Srećom, portal Raskrinkavanje je već na samom početku raskrinkao spomenuti narativ, pokazavši da ne sadrži nijednu istinitu rečenicu. Ovom portalu se treba odati priznanje zato što se od samih početaka posvetio ukazivanju na teorije zavjere, odredivši za to cijelu rubriku, a u portale koji su se našli na njihovom udaru spadaju: Depo, Buka, Nezavisne novine, BH Indeks, Kliker, Mgazin.ba, Doznajemo, Avaz, Face TV, Cazin.ba, portal Oslobođenje, Hayat i mnogi drugi. Dakle, veliki broj portala i neke TV kuće. Jer ne treba zaboraviti ni slavni nastup Semira Osmanagića u Centralnom Dnevniku Senada Hadžifejzovića, još od 13. marta, koji udario temelje korona teorijama zavjere u domaćim medijima, spomenuvši već tada sve lajtmotive, od vakcine do Billa Gatesa.

Glasovi razuma

Srećom, nisu svi potpali pod šarm teorija i postoje i oni koji su im se uspješno odupirali. Tako portal Al Jazeere spada u one koji su se od samog početka profesionalno odnosili prema ovoj temi unutar svoje rubrike Korona virus, a na portalima poput Deutche Welle i Radija Slobodna Evropa objavljeni su i članci koji su iste teorije dekonstruisali.

I sami Google, te društvene mreže poput Facebooka, Twittera ili Instagrama u jednom trenutku su shvatili opasnost koja prijeti od širenja teorija zavjere i dezinformacija pa su uveli argoritme koji su počeli pratiti i označavati sve sumnjive sadržaje. U saradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, uspostavili su COVID-19 informativni centar na kojem se na nalaze samo znanstveno provjerene i relevantne informacije, s naglaskom na određenu regiju. WHO je uspostavila stranicu  na kojoj razbija mitove o koroni, a na našem jeziku se pojavila i npr. Fb stranica Razotkrivanje laži iz teorija zavjere, koja se bavi istim.                                                                       

Psihologija teorije zavjere

Međutim, iako su ove akcije pohvalne i prijeko potrebne u sprječavanju dezinformacija, one nisu lijek niti mogu iskorijeniti teorije zavjere. Čak štaviše, određeni teoretičari zavjere se mogu samo utvrditi u mišljenu jer u ovim postupcima vide atak na sopstvenu slobodu mišljenja i produženu ruku svjetskog moćnika koji stoji iza krize – u ovom slučaju Billa Gatesa. Uzrok za to je mnogo dublji, i iako je za njegovo tumačenje potreban interdisciplinarni pristup, velikim dijelom se može razumjeti kroz psihologiju.

Prije toga valja istaći da su teorije zavjere neraskidivo povezane s medijima i da se bilježi njihova ekspanzija uporedo s razvojem određenog medija: štampe, radija, televizije, a evo sada i interneta. Internet im naročito pogoduje zbog lake dostupnosti i brzog širenja informacija. Onima koji čitaju sadržaje o vakcinama koje dovode do autizma, chemtrails ili 5G, internet algoritmi će nastaviti nuditi te sadržaje prije svih ostali. Tome na ruku ide i naša kognitivna karakteristika confirmation bias (sklonost ka potvrdi), prema kojoj prvo percipiramo one informacije koje se slažu s našim već utvrđenim mišljenjem, dok je sa suprotnim puno teže.

Bilo kakvo objašnjenje je bolje od nikakvog

Istraživanja teorija zavjere u psihologiji su još nova, ali većina materijala koje smo konsultovali ističe nekoliko osnovnih stvari. Naučnici s Univerziteta Kent tvrde da teorije zavjere ljudima ispunjavaju epistemičke, egzistencijalne i socijalne potrebe – daju im objašnjenje uzroka neke pojave, smanjuju im osjećaje nesigurnosti i bespomoćnosti, daju iluziju da od njih nešto ovisi, te ih zbližavaju sa zajednicom istomišljenika što im daje osjećaj posebnosti. Tako su im u ovom slučaju ponudile krivca za cijelu stvari – Billa Gatesa, što je sve učinilo mnogo jasnijim, a ”pravednički bijes” koji mogu osjetiti im daje iluziju da nešto rade po ovom pitanju.

Joseph M. Pierre, prof. na UCLA i ekspert iz ove oblasti, tvrdi da se može govoriti o nekim zajedničkim osobinama koje pokazuju teoretičari zavjere. Njih više nego ostale ljude odlikuje nepovjerenje prema drugim ljudima, vladi, političarima, naučnim i dr. autoritetima… Ne prihvataju servirane narative i imaju potrebu da sve ”pretresu”, ali ne iz pozicije kritičkog ili naučnog skepticizma jer im nedostaje analitičnost, ili su nedovoljno obrazovani za datu oblast, nego neprihvatanja radi. Zato umjesto ponuđene verzije radije prihvataju opskurni konstrukt, ili vjeruju da je virus vještački proizveden zbog ”viših ciljeva” nego da je slučajno prešao sa životinje na čovjeka. Bitnije im je da imaju kakvo-takvo objašnjenje nego što vjeruju u slučajnost. Vjerovanje u određenju ”istinu” u koju su proniknuli samo neki daje im osjećaj posebnosti u odnosu na ostale ljude koji su zavedeni, naivni i izmanipulisani. Često teoretičari zavjere sebi dodijele ulogu ”heroja” koji brane istinu od moćnika i ljudima otvaraju oči. U nekim slučajevima to postane u tolikoj mjeri izraženo da dovodi do nasilja, što se i sada pokazalo paljenjem 5G predajnika.

Drugim riječima, vjeruju da mora postojati neko objašnjenje, a ono je uvijek povezano sa interesima moćnika, ili nekih drugih autoritetima, prema kojima oni gaje dubinsko nepovjerenje, te je njihova zadaća da istinu otkriju čovječanstvu jer su među rijetkim povlaštenim koji je znaju…  

Naučiti živjeti s teorijama zavjere

Ovaj posljednji primjer je samo pokazao u kojoj mjeri su teorije zavjere danas prisutne, a prema nekim istraživanjima u Americi u njih vjeruje 50% stanovništva. Naravno, postoje ogromne razlike u stepenu vjerovanja te broju teorija u koje neko vjeruje, ali to opet znači da ih moramo prihvatiti kao sastavni dio stvarnosti i na njih računati i u budućnosti. Jer sasvim je sigurno da će one i dalje nicati i da će ih mediji prenositi. Recept za njihovo iskorjenjivanje ne postoji, i jedino što se može uraditi jeste da se što više eliminišu iz javnog diskursa i smanji njihovo širenje među ljudima, što se u ovom slučaju i uradilo. To možda djeluje kao cenzura i atak na slobodu mišljenja, naročito u svijetu u kojem živimo, ali ne treba miješati kruške i jabuke. Mišljenje je jedno, a naučno utvrđena činjenica drugo i između njih ne može stajati znak jednakosti. S obzirom na to da teoretičari zavjere ne vjeruju u nauku i argumente ne preostaje puno drugih stvari koje se mogu uraditi.

Stručnjaci ukazuju da je i ovdje, kao i u većini drugih slučajeva, moguće pokazati empatiju i pokušati shvatiti uzroke koji stoje iza potrebe da se vjeruje u određenu teoriju zavjere. Bolje to nego pokušaj ''naglog'' razuvjeravanja koji je vjerovatno osuđen na propast. U tom smislu je možda i uzaludno pisati i ovakve tekstove jer njih neće pročitati ljudi koji vjeruju u teorije, ili će ih čitati s već unaprijed formiranim stavom protiv njih. Rješenje na individualnom nivo je razgovor uz što manje ružnih riječi, dok je na medijskom to jednostavno reduciranje tih sadržaja u što većoj mjeri.

A do tad čekamo 6G mrežu i sljedeću krizu.

___