Televizija u novom ruhu: Povjerenje koje odolijeva promjenama
Televizija u novom ruhu: Povjerenje koje odolijeva promjenama
Televizija se prilagođava novim navikama publike, ali ne odustaje od profesionalnih standarda
foto: Glenn Carstens-Peters / Unsplash
Tokom višedecenijskog postojanja, televizija je prošla kroz brojne transformacije i suočila se s različitim izazovima, ali je uprkos tome uspjela ostati jedan od najuticajnijih medija. Zbog toga je Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila 21. novembar Svjetskim danom televizije, prepoznajući njen značaj u informisanju, obrazovanju, zabavi i povezivanju ljudi.
Danas, kada informacije prebrzo stižu do javnosti, putem portala i društvenih mreža, a umjetna inteligencija sve više mijenja način kreiranja medijskog sadržaja, važno je ponovo govoriti o ulozi i budućnosti televizije.
O tome smo, ususret Svjetskom danu televizije, razgovarali sa dugogodišnjim televizijskim novinarkama Sanelom Kapetanović, Ivanom Erić i Nedom Tadić, te profesoricom na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Lamijom Silajdžić.
One smatraju da, iako više nije jedini, a često ni prvi izvor informacija, televizija nije izgubila na značaju. Ističu da imperativ televizije nije u tome da bude brža od portala i društvenih mreža, nego da publici ponudi ono što u moru svakodnevnih informacija često nedostaje - provjerene i pouzdane informacije.
Povjerenje se gradi odgovornošću
Dolaskom društvenih mreža i umjetne inteligencije, televizija je prošla značajnu evoluciju, ali je ostala nezamjenjiva u pružanju provjerenih i kredibilnih informacija, ističu sagovornice Mediacentra.
Sanela Kapetanović, novinarka Televizije Sarajevo, smatra da televizija i dalje omogućava neposredan prenos informacija, uz novinarsku i uredničku odgovornost koja bi trebala garantovati njihovu vjerodostojnost.
“Osnovni zadatak televizijskih novinara je to povjerenje publike očuvati ne utrkom sa portalima i društvenim mrežama u brzini objave, nego zaštitom integriteta i pružanjem šire slike i konteksta događajima o kojima izvještavamo”, ističe Kapetanović.
Sličnog je stava i novinarka N1 televizije Ivana Erić, koja posebno izdvaja prenose važnih događaja uživo, reportere na terenu i novinare kojima publika vjeruje. Dodaje da televizija, u takvim situacijama, nudi sveobuhvatniji pristup od kratkih informacija koje se smjenjuju na portalima i društvenim mrežama.
“U vremenu ogromne količine sadržaja i dezinformacija, povjerenje postaje važnije od brzine“, kaže Erić.
Da je povjerenje u televiziju rezultat dugogodišnjeg građenja profesionalnih standarda smatra i Neda Tadić, direktorica programa BHT1. Prema njenim riječima, publika je naviknuta da televizijski sadržaji prolaze određene provjere i zadovoljavaju kriterije prije objavljivanja. Ipak, upozorava da nisu sve televizije iste i da se povjerenje može narušiti kada mediji umjesto javnog interesa počnu zastupati privatne ili druge interese.
“Sve to polako mijenja percepciju televizije kao kredibilnog izvora informiranja, ali želim vjerovati da će građani postajati svjesniji tih pokušaja manipulacije njihovim mišljenjima i stavovima i da će stanovništvo u budućnosti biti više medijski i informacijski pismeno, odnosno u stanju razumjeti sadržaj koji im mediji komuniciraju, njegovu pozadinu i namjeru, ali i istinitost i objektivnost”, naglašava Tadić.
Govoreći iz perspektive javnog radiotelevizijskog servisa, na kojem radi 21 godinu, Tadić ukazuje na važnost sadržaja koji doprinosi razvoju društva, otvara važne teme, skreće pažnju na probleme i daje prostor onima čiji se glas rijetko čuje.
Profesorica Lamija Silajdžić navodi još jednu važnu razliku između televizije i digitalnih platformi. Iako se građani sve više oslanjaju na digitalne izvore informacija, smatra da televizija ostaje primarni izvor.
“Mediju koji ima uređivačke filtere zasnovane na profesionalnim standardima novinarske profesije ipak više vjerujemo nego algoritamski filtriranom sadržaju na društvenim mrežama“, ističe ona.
Veliki događaji pokazuju snagu televizije
Moć televizije dolazi do izražaja u trenucima velikih društvenih događaja poput prirodnih katastrofa, nesreća, izbora, protesta i velikih sportskih takmičenja. Tada publika ne želi samo pročitati šta se dogodilo, već i vidjeti mjesto događaja, čuti ljude koji su tamo i bolje razumjeti ono što se dešava.
“U takvim trenucima televizija povezuje ljude. Ona istovremeno informiše, upozorava, dokumentuje i budi solidarnost”, govori Erić.
Jedan od događaja koji joj je posebno ostao u sjećanju jesu poplave u Semberiji 2014. godine, o čemu je izvještavala s terena.
“Kamera je pokazivala kuće pod vodom, ljude koji čamcima napuštaju domove, umor i strah na njihovim licima. Gledaoci nisu samo čuli vijest o poplavama, nego su mogli da osjete razmjere katastrofe“, prisjeća se Erić.
Da se u takvim situacijama najbolje vidi snaga televizije, smatra i Tadić.
“Nešto što biste na internet portalu parcijalno pratili kroz seriju tekstova, televizija donosi u jednoj emisiji. I to, ponovno naglašavam, točno, provjereno i objektivno”, dodaje Tadić.
Tadić je podsjetila na važnu ulogu Televizije Bosne i Hercegovine tokom proteklog rata, poplava 2014. godine i pandemije koronavirusa, i ukazala na sasvim drugačije emocije koje televizijski prenosi mogu donijeti publici, poput radosti nakon plasmana nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo.
“Televizija prenosi istinu i čistu nepatvorenu emociju”, naglasila je.
Ipak, neposrednost i snažna vizuelna komponenta televizijskog izvještavanja nose i posebnu odgovornost. Kapetanović naglašava da javni interes mora biti osnovni kriterij pri odlučivanju o tome šta će biti prikazano, posebno kada je riječ o nesrećama i ljudskim tragedijama.
Napominje da emocija može biti važan dio televizijskog izvještavanja, ali da ona nikada ne smije biti izgovor za narušavanje dostojanstva unesrećenih. Pravo javnosti da zna ne podrazumijeva i pravo medija da objavljuju svaki prizor.
Podsjećajući na fotografije iz opkoljenog Sarajeva i današnje snimke iz Gaze, Kapetanović otvara važno pitanje uređivačke odgovornosti i granice između informisanja javnosti i prikazivanja uznemirujućih sadržaja. Upravo zato smatra da je očuvanje profesionalne etike jedan od ključnih zadataka medijskih profesionalaca.
“Emocija je nešto što televizija može dobro prenijeti u domove svoje publike, ali je odgovornost novinara, posebno prilikom izvještavanja o nesrećama ne ugroziti dodatno unesrećene. Nema javnog interesa u prikazivanju beživotnog tijela nastradalog. S druge strane, u ratu nažalost te slike su neizbježna realnost i postoji javni interes da ih se vidi”, kaže ona.
Razvoj tehnologije ne smije narušiti standarde novinarstva
Društvene mreže i digitalne platforme promijenile su ne samo način na koji publika konzumira sadržaje nego i svakodnevni posao televizijskih novinara.
Erić navodi da se posao televizijskih novinara drastično promijenio i postao zahtjevniji. Od njih se danas očekuje da istovremeno prate više kanala komunikacije, brzo reaguju i proizvode sadržaje prilagođene različitim platformama.
“AI i nove tehnologije mogu biti korisni alati, ali ne mogu zamijeniti novinarski instinkt, iskustvo i odgovornost. AI može pomoći u obradi podataka ili organizaciji informacija, ali ne može procijeniti sagovornika, prepoznati nijanse u razgovoru ili postaviti pravo pitanje u pravom trenutku. Nekada je od AI veća šteta nego korist”, smatra Erić.
Kapetanović ocjenjuje da je ključna uloga televizije u takvom okruženju upravo provjera činjenica. Upozorava da bi utrka s društvenim mrežama i portalima koji nemaju jasno definisane uredničke standarde bila besmislena.
Silajdžić dodaje da televizijske kuće trebaju pratiti transformaciju medijskog prostora i prilagođavati svoje sadržaje digitalnim platformama i mobilnim aplikacijama, ali da ne smiju odustati od profesionalnih standarda.
“Ono što razlikuje televizijskog novinara od bilo kojeg autora na društvenim mrežama jeste upravo činjenica da prvi mora biti siguran da je priča koju priča istinita, kredibilna, društveno značajna i provjerljiva“, naglašava Silajdžić.
Ključna uloga televizije danas je, zaključuje ona, da “donosi kontekst, kredibilna i jednostavna pojašnjenja informacija koje konzument može saznati i sam - ali vrlo često im ne razumije uzrok, suštinu ili posljedicu. Televizija može donositi upravo tu suštinu.”
Umjetna inteligencija dodatno otvara pitanja vjerodostojnosti i povjerenja u medijske sadržaje. Iako može olakšati određene novinarske zadatke, njena upotreba zahtijeva jasna pravila i ljudsku kontrolu.
Tadić upozorava da nekritička upotreba AI alata, posebno u proizvodnji vijesti i dnevnika, može ozbiljno narušiti kredibilitet medija. Smatra da tehnologija ne može zamijeniti proces provjere informacija i odgovornost redakcije za ono što objavljuje.
Istraživanje Fondacije Mediacentar Sarajevo “AI i mediji: Nova tehnologija, staro pitanje“, provedeno tokom 2026. godine, dodatno potvrđuje koliko je povjerenje publike u Bosni i Hercegovini povezano s transparentnošću i odgovornošću medija. Iako je istraživanje pokazalo generalno nizak nivo povjerenja publike u medije, televizijske vijesti izdvojile su se kao one kojima ispitanici najviše vjeruju.
Televizija ostaje prozor u svijet
Promjene u medijskim navikama ne znače i nestanak potrebe za televizijom. Reutersov institut za studij novinarstva u izvještaju Digital News Report 2025 bilježi kontinuirani pad korištenja tradicionalnih medija za informisanje. Ipak, istraživanje pokazuje i da se publika, kada želi provjeriti tačnost informacije, najčešće okreće medijskim kućama kojima vjeruje, uključujući televiziju. Vrijednost profesionalnih medija sve više dolazi do izražaja u provjeri informacija i davanju konteksta.
Za Silajdžić upravo je donošenje konteksta jedna od ključnih uloga televizije danas. Publika često može samostalno pronaći informaciju, ali to ne znači da razumije njenu suštinu, uzroke i moguće posljedice. Televizija, smatra ona, treba ponuditi jednostavna objašnjenja koja će pomoći gledaocima da razumiju ono što se događa oko njih.
Vrijednost televizije se ne završava na vijestima i velikim događajima. Zabavni programi, serije, kulturni sadržaji, sportski prijenosi i emisije različitih formata decenijama su dio televizijskog emitovanja. Televizija je istovremeno prostor informisanja, obrazovanja i zabave, a raznovrsnost njenog sadržaja je još uvijek čine posebnim medijem.
“Televizija danas možda više nije jedini prozor u svijet, ali jeste medij koji događajima daje lice, glas i emociju, i koji gledaocima, čini mi se, još uvijek pruža najviše i najsvestranije iskustvo onda kada je to najvažnije“, zaključuje Erić.
Uprkos svim izazovima koje donosi novo medijsko doba, televizija će, vjeruje Erić, zadržati važnu i nezamjenjivu ulogu u informisanju javnosti. Njena budućnost možda neće zavisiti od toga koliko će se brzo prilagođavati novim tehnologijama, već koliko će uspjeti sačuvati povjerenje publike, kvalitet sadržaja i sposobnost da prenese emociju gledaocima.
___
Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.




