Foto: Pixabay

TV uređaji su većinom prisutni u državnim i privatnim vrtićima, ali za koje svrhe se koriste?

U zakonima i pravilima koja se tiču predškolskog odgoja i obrazovanja u Bosni i Hercegovini ne postoje posebne odredbe kojima bi bilo definisano gledanje televizije u vrtićima. Zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju Republike Srpske i prateći pravilnici ne definišu korištenje TV prijemnika u vrtićima, a u Federaciji BiH, budući da su odgoj i obrazovanje u nadležnosti kantona, te da se vrtići drže kantonalnih Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju koji su usklađeni s okvirnim Zakonom o odgoju i obrazovanju BiH, programi mogu varirati od kantona do kantona. Ukratko, budući da u BiH ne postoji jedan obrazovni sistem već više njih, normativna regulativa i prakse nisu iste na području cijele države.

U Kantonu Sarajevo ustanove za predškolski odgoj i obrazovanje, u skladu sa kantonalnim Predškolskim standardima i normativima, uz ostalu propisanu opremu za vrtiće, trebaju obezbijediti i TV uređaj za svaku odgojnu grupu. U 32 vrtića u ovom kantonu koji djeluju u okviru Javne ustanove „Djeca Sarajeva“, TV prijemnik uz DVD smješten je u zajedničkim prostorijama, a djeca kratko vrijeme u danu provode gledajući crtani film, sadržaje na temu životinja ili plesne kompozicije. Kako su nam rekli iz JU „Djeca Sarajeva“, u dogovoru s roditeljima, s djecom vrijeme radije provode u drugim aktivnostima, a i na same roditelje apeluju da djecu pretjerano ne izlažu medijskim sadržajima.

„Skrećemo pažnju na uticaj medija na rast i razvoj djeteta, kao i na izbor crtanih filmova. Upozoravamo roditelje na devijacije dječije kičme prilikom dugog sjedenja, te uticaj izloženosti medijima na vid, razvoj sinapsi, asocijalnost, oskudan dječiji govorni aparat i slično. Dokazano je da se gledajem crtanih filmova u kojima dominiraju scene nasilja, brze izmjene ritma radnje i bučna muzička pozadina kod neke djece može stvoriti tjelesni i emocionalni nemir. Zato radije preporučujemo korištenje slikovnica koje podstiču dijete na kasnije uspješnije učenje“, ističe Abida Kapetanović, koordinatorica za odgojno-obrazovni rad u JU „Djeca Sarajeva“. Kapetanović ipak dodaje da se TV prijemnik, budući da je naveden kao oprema za predškolske ustanove, može iskoristiti za edukativne programe i sadržaje.

TV uređaji/plazme su većinom prisutni u vrtićima, kako državnim tako i privatnim, u oba entiteta i najčešće se koriste za gledanje crtanih filmova, gledanje i slušanje ritmičko-muzičkih igara, te video sadržaja o životinjama. Ovi medijski sadržaji se obično koriste u zabavne svrhe, tokom vremena rezervisanog za slobodne aktivnosti kada se djeca relaksiraju gledajući crtiće, a potom u edukativne svrhe, recimo kada gledaju sadržaje o životinji o kojoj trenutno uče u okviru programa predškolskog odgoja. Praksa korištenja TV prijemnika/plazmi u vrtićima, kao i njegova učestalost i dužina gledanja medijskih sadržaja, varira od vrtića do vrtića. U prosjeku, djeca gledaju u TV ekran oko pola sata dnevno, odgovorili su nam iz vrtića u Sarajevu i Banjoj Luci.

Umjesto crtića boravak na svježem zraku i čitanje bajki

U pojedinim, rijetkim vrtićima TV uređaji se uopšte ne koriste u dnevnom radu s djecom. U Predškolskoj ustanovi „Maslačak“ u Banjaluci, koja radi po Montessori programu, TV prijemnik se ne koristi već godinama. Larisa Pejić, psihologinja, Montessori vaspitačica i direktorica ovog vrtića, ističe da je djeci dan ispunjen raznim drugim aktivnostima. „Naš program za cilj ima unapređenje pažnje djece, a video sadržaji na duge staze ne unapređuju pažnju djece, naprotiv. Kvalitetnije rezultate daju vježbe fine motorike, praktične aktivnosti, vježbe za unapređenje slušne percepcije, čitanje slikovnica, slušanje audio bajki. Zanimljivo je da je do prije nekoliko godina roditeljima uglavnom bila čudna informacija da ne koristimo TV prijemnik, jer je plazma bila poželjna u svakoj predškolskoj ustanovi kao potvrda „modernog, kvalitetnog vaspitanja i obrazovanja“, a danas im je izuzetno drago kada čuju da ne posjedujemo TV prijemnik.“ 

Isti je slučaj i u waldorfskim vrtićima, budući da se po waldorfskoj pedagogiji tehnologija postepeno počinje uvoditi tek u višim razredima osnovne škole. „Djeci predškolskog uzrasta je neophodna fizička aktivnost, a gledanje TV-a to onemogućava. Mi u našem vrtiću djeci svakodnevno nudimo boravak vani, bez obzira na vremenske uslove, kao i puno praktičnog rada koji podrazumijeva radionice, pripremanje obroka sa odgajateljima, sadnju cvijeća, brigu o životinjama, u zamjenu za crtiće. Također, djeci pričamo bajke koje im bogate maštu i organizujemo lutkarske predstave koje proširuju dječiji rječnik“, navodi Enisa Spilidi, profesorica predškolskog odgoja, waldorfska odgajateljica i direktorica PU „Waldorfski vrtić Kolibica“ u Sarajevu.

U Maloj školi Međunarodne francuske škole CIFS u Sarajevu televizori su prevaziđeni dio opreme, ali se kao pedagoški alat koristi računar sa projektorom, a sadržaji koji se djeci nude putem njih integrisani su u druge aktivnosti. „Na primjer, djeci sam puštao animirani film sa likom od gline koji nakon pete minute nailazi na neku prepreku. Film smo tada zaustavili, djeca su dobila glinu, a potom dobila zadatak da, nekada u timu, a nekada sami, pretvore glinu u nešto što će tu prepreku preći, te da naposljetku predstave svoj rad. Također, djeci puštamo kratke dokumentarne programe od tri, četiri minute u okviru učenja o životinjama koje žive u našim šumama ili kad planiramo izlet u šumu“, pojašnjava Vedad Trbonja, učitelj u Maloj školi.

Mediji nisu samo sredstvo zabave, već mogu imati i edukativne svrhe

Radionice „Medijski odgoj predškolaraca“ koje se provode sa odgajateljicama i odgajateljima u okviru projekta Mediji za građane, građani za medije, koji je podržan od EU, za cilj imaju poboljšanje praksi medijskog odgoja u vrtićima. Zarfa Hrnjić Kuduzović, profesorica sa Filozofskog fakulteta u Tuzli i voditeljica radionica na kojima odgajateljice i odgajatelji dobijaju preporuke i smjernice, ističe da se one prvenstveno tiču odabira poučnih sadržaja koji usmjeravaju djecu na prosocijalno ponašanje, kao i na podsticanje odgajateljica da osnovne elemente medijske pismenosti integrišu u rad s predškolarcima u okviru važećih programa predškolskog odgoja i obrazovanja.

„U Programima obaveznog predškolskog odgoja i obrazovanja u nekim kantonima, npr. Tuzlanskom ili Srednjobosanskom, spominje se korištenje televizijskih sadržaja u razvijanju komunikacijskih sposobnosti djece, kao i za kreativno izražavanje i razumijevanje teksta. Spominju se i drugi mediji radi medijskog opismenjavanja djece, te gledanje crtanih filmova. U svrhu razvijanja govornih i kreativnih vještina, kao imaginacije, predviđeno je gledanje različitih medijskih formi, pa i onih televizijskih, kao i korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije“, ističe Hrnjić Kuduzović.

Naša sagovornica dodaje da to znači da prostor za integrisanje temelja medijske pismenosti u radu s predškolarcima postoji u postojećim programima. „Dakle, korištenje medija i medijskih sadržaja s ovom ciljnom skupinom u edukativne svrhe može se postići njihovim integrisanjem u postojeće sadržaje i zadatke, ne mora podrazumijevati posebne tematske cjeline. Fokus je na promjeni percepcije medijskih sadržaja. Ne treba ih doživljavati isključivo kao sredstvo zabave, nego i u edukativne svrhe. Imajući u vidu da su već u predškolskom dobu djeca prilično izložena medijskim sadržajima, cilj je usmjeravati ih na one kvalitetne, „dozirano“ i pametno koristiti medije, odnosno razvijati kod njih ispravne medijske navike.“

Prema preporukama, korištenje medija treba ograničiti na jedan do maksimalno dva sata dnevno, te birati kvalitetne medijske sadržaje primjerene uzrastu djeteta u kojima se likovi ponašaju prosocijalno jer su oni često uzori djetetu. S djecom je potrebno razgovarati o medijskim sadržajima, te razvijati kod njih naviku procjenjivanja medijskih sadržaja postavljanjem pitanja i komentarisanjem. Djeci treba ukazivati na loša ponašanja likova u medijskim sadržajima i na njihove posljedice. S druge strane, treba isticati pozitivna ponašanja medijskih likova i reći zašto su određena ponašanja poželjna. Potrebno je objasniti djeci razliku između medijskog i stvarnog svijeta. Naposljetku, medije treba koristiti za učenje i zabavu, a nikako kao sredstvo za umirivanje djece kad su nervozni.

„Od velike je važnosti da roditelji i odgojitelji i odgojiteljice budu svjesni različitih i snažnih utjecaja medija na djecu, a utjecaj može biti i dobar i loš, ovisno od toga koliko o medijima znamo i kako ih koristimo. Što duže odgađanje gledanja u TV ekrane, kontrola i pomno biranje sadržaja, te ograničavanje vremena provedenog ispred ekrana, načini su borbe protiv negativnog utjecaja medija na djecu. S druge strane, djeca kroz crtiće i muzičke videe uče brojeve, lakše zapamte abecedu, upoznaju se sa krajevima svijeta, uče o drugim kulturama i životinjskom svijetu. Dakle, televizija odnosno mediji mogu biti poučni zabavljači ukoliko se koriste na pravi način“, navodi Arminka Memišević, odgajateljica u JU „Gradski dječiji vrtić“ u Zavidovićima koja je prošla radionicu „Medijski odgoj predškolaraca“.

Prema riječima Zarfe Hrnjić Kuduzović, u predškolskom uzrastu je najvažniji razgovor o onome što djeca vide u medijskom sadržaju, kako bi se kod njih razvijala navika propitivanja onoga što gledaju, te kako bi umjesto pasivnih konzumenata postali aktivni korisnici medija. „Pritom dijete ne mora nužno razumjeti sve u određenom medijskom sadržaju nego je bitno razvijanje navike postavljanja pitanja, razumijevanja razlike između medijske i objektivne stvarnosti. Te prakse podrazumijevaju razgovor, upoređivanje sadržaja knjige s njenom ekranizovanom verzijom, igrokaze, osmišljavanje nastavka priče, prepričavanje medijskih sadržaja, snimanje fotografija ili kratkih klipova da bi djeca spoznala kako se različitom perspektivom ili zvukovima mogu kreirati, odnosno mijenjati značenja u medijskim sadržajima.“ 

Preporuke za korištenje medija s djecom:

• Ograničiti korištenje medija na jedan do maksimalno dva sata dnevno
• Birati kvalitetne medijske sadržaje primjerene uzrastu djeteta u kojima se likovi ponašaju prosocijalno
• Razgovarati s djecom o medijskim sadržajima
• Razvijati kod djece naviku procjenjivanja medijskih sadržaja postavljanjem pitanja i komentarisanjem
• Ukazivati na loša ponašanja likova u medijskim sadržajima i na njihove posljedice
• Isticati pozitivna ponašanja medijskih likova i objasniti zašto su ona poželjna
• Objasniti razliku između medijskog i stvarnog svijeta
• Koristiti medije za učenje i zabavu, a ne kao sredstvo za umirivanje djece
• Izbjegavati sadržaje s nasilnim scenama
• Nadzirati sadržaje koje djeca gledaju kada odrasla osoba nije neposredno uz njih

Preporuke su nastale u okviru projekta „Razvijanje metodičko-pedagoških kapaciteta odgajatelj/ica u ustanovama predškolskog odgoja za rad s djecom u području medijske pismenosti“, Mediji za građane, građani za medije, koji je podržan od EU.

___