U svijetu se gasi FM radio, a kod nas još plamti nacionalni.

Norveška je prva zemlja koja ukida FM radio, javljaju mediji. FM je frekvencijska modulacija i u tom sistemu se emituju UKV/UKT odnosno ultrakratki valovi ili talasi. Tako će zemlja Norveška biti prva koja prelazi isključivo na digitalni radio. Zna se i datum. Počev od 2017. godine. Koliko će proći dok mi pređemo na digitalni radio uzaludno je pitanje. Ono što je jasno - u svijetu se okončava jedna velika era.

FM je patentiran u godini Hitlerovog dolaska na vlast. 1933. godine. Zlatni period doživljava decenijama kasnije. Kod nas 1980-tih, uporedo sa razvijanjem stereo standarda. Trajaće, eto do danas. U svijetu i u ovom trenutku žive ljudi koji pamte sve radijske valove. Od SW – Shortwave, kod nas kratki talas. MW - Medium wave ili srednji talas. I konačno FM - UKV/UKT.

U mom svijetu, kada sam želio predočiti razliku između ovih radijskih valova, koristio bih razvoj gramofonske ploče.

Kratki radijski talas, za mene, ekvivalent je brzini ploče od 78 obrtaja. Druga asocijacija su filmovi iz 1930-tih:

Foto: Ploča na 78 obrtaja

Srednji val odgovara mi brzini ploče od 45 obrtaja. Ili crno-bijelim filmovima iz 1950-tih.

UKT je isto što i 33 okretaja na vinilnoj ploči. Kolor i široki ekran. Omogućio je čisti ton, uveo radio u stereo zvuk i pretvorio ga je u vrhunsku slušaonu. Jednom sam vidio reklamu njemačke FM radio stanice specijalizirane za dramu i dokumentarce. Crtež žene, sa slušalicama, u fotelji - volterijanki, zatvorenih očiju. Dirljivo.

Najviši jugoslovenski objekat bio je u selu

Prvi UKT predajnici grade se u BiH 1960-tih. Uporedo sa izgradnjom TV relejnih objekata. Osnova za ovaj razvoj je međunarodni frekventni plan Stokholm 1961. Prvi objekti podignuti su na sarajevskom visu Hum i opjevanim bosanskohercegovačkim planinama. Bjelašnica, Velež, Vlašić, Kozara i Plješevica. U knjizi Radio Sarajevo, Njegomir Stolica i Petar Preočanin navode da je UKT/FM sistem sa zadovoljavajućim signalom pokrivao više od 75 odsto teritorije i oko 80 odsto stanovništva BiH.

Foto: Pokrivanje UKT-FM predajnicima prvog i drugog programa Radio Sarajeva

Na prelazu 1978/1979. počinje emitovanje stereo programa prvo sa predajnika Hum i Bjelašnica. Od 1984. godine i novog RTV doma to je tehnički standard FM mreže Radio Sarajeva.

Radio sam u Drugom programu Radio Sarajeva koji se ponosio svojom bogatom FM ponudom.

Foto: Reklama za FM Drugog programa Radio Sarajeva

No, vratimo se malo dublje u prošlost. Prije FM-a. Godinama sam na putu prema Zenici ili na povratku u Sarajevo, kao u svoje, gledao kroz prozor automobila velike srednjetalasne antene Radio Sarajeva u selu Donje Moštre pored Visokog. To mi je bio znak da sam pred kućom. Danas više nema tog prizora. Samo niske kuće i obrađena polja. Dozvolite da vas riječima svjedoka uvedem u historiju tih objekata uključujući i nešto što je dio mog ličnog iskustva.

Prvi srednjetalasni odašilljač Radio Sarajevo gradi 1948. godine. Jugoslavija je usred slučaja Informbiro i sukoba sa Staljinom. Selo Donje Moštre, 30-tak kilometara sjevernije od Sarajeva, postaje glavna lokacija za slanje srednjetalasnog signala Prvog i mnogo kasnije Drugog programa. Treći program će koristiti UKT frekvencije Drugog programa. Objekat je uključivao odašiljač, prateću opremu, prostoriju za dežuru i sobu za direktnu realizaciju programa – ako zatreba. Poslijeratna logika. Najprije je postavljen 20 kW odašiljač koji je zamijenjen pet puta jačim 27. jula 1955. Očito prigodno. Na desetu godišnjicu ustanka naroda i narodnosti BiH. Oprema je bila iz Francuske. Firma Thompson. Odašiljači su radili na antenskom stubu visine 125 metara i na frekvenciji 611 kHz.

Kako piše Ante Botica u knjizi Radio Sarajevo: Početkom 1969. godine počeli su radovi na proširenju postojećeg objekta i prilagođavanju za ugradnju novog 300 kW odašiljača, proizvodnje RIZ (Zagreb), Po završetku adaptacije zgrade, koja je sada imala tri spavaonice sa po dva kreveta. Ukinut je studijski prostor i napravljena kuhinja, kupaonica i toalet. Uporedo sa ugradnjom prvog odašiljača od 300 kW montiran je novi antenski stub visine 245 metara što je bilo polovica talasne dužine Radio Sarajeva - 490m. Taj antenski stub bio je najviši u SFRJ a po nekim podacima – najviša građevina uopće u državi. Stup je stajao na keramičkom izolatoru a u vertikali su ga održavali ankeri u tri smjera. U svakom smjeru ankeri su bili vezani na pet nivoa. Da se shvati veličina te antene navodim da je težina stupa bila 40 tona a sa ankerima pritisak na izolator iznosio je 100 tona.

Nešto kasnije montiran je još jedan, 80-metarski stub koji je sa odašiljačem od 100 kW prenosio Drugi program Radio Sarajeva na srednjem talasu. Za opis snage cijelog emisionog sistema treba reći da mu je, u vršnom opterećenju, trebalo 1,2 MWh električne energije. Taj srednjetalasni odašiljač Dugog programa i ogromna potrošnja struje pravi je uvod u priču koja se dešava, početkom rata, aprila 1992. godine.

Gađaš RTV pogodiš Gras

Još tokom 1991. godine počeo je pucati monolit Radiotelevizije Sarajevo. Broj porodica koje su plaćale pretplatu stalno je padao. To se dešavalo svaki uzastopni mjesec i za nas u firmi to je značilo samo jedno: Na čemu sada moramo štedjeti? Para je bilo sve manje a održavanje sistema sve skuplje. Tako sam kao mogućnost uštede u Drugom programu dobio prijedlog da ugasimo srednjetalasni odašiljač. Trošio je puno struje a njegova korist nije bila kao nekada. Bili smo okrenuti novoj slušalačkoj publici koja nas je pratila na FM stereo. I tako smo ga ugasili. Privremeno, pisalo je u odluci.