Dezinformacije su prestale biti kvar u sistemu i postale su dio njegove same logike

foto: Unsplash / Ilustracija

*Članak, prvi put objavljen u Španiji u listu ABC, prenosimo u serijalu tekstova povodom obilježavanja Svjetskog dana vijesti, inicijative čiji je cilj da pokaže vrijednost novinarstva.

Jedan od najugodnijih efekata umjetne inteligencije – zasigurno zato što je bio neočekivan – jeste taj što se konačno pojavila popularna tema za razgovor koja je čak i privlačnija od fudbala.

AI je velika prekretnica naše ere. U neformalnim ćaskanjima, ljudi su fascinirani trikovima i dostignućima ostvarenim alatima poput ChatGPT-a, Claudea ili Geminija, dok se u pretencioznijim forumima razgovor već uzdiže prema geopolitici, restrukturiranju zapošljavanja, energetskom izazovu, transformaciji zdravstvene industrije ili mutaciji ratovanja.

Međutim, zapanjujuće je koliko je malo razmišljanja o njenom ogromnom uticaju na dezinformacije, s obzirom na to da je to jedan od najhitnijih i najsloženijih izazova našeg vremena. To što se ovo pitanje u svakodnevnom razgovoru olako prelazi zaista je alarmantan simptom. Novi znak da istina više nije važna ili da bar više nije toliko važna. A to, paradoksalno, ostaje odlika samih dezinformacija.

Izvještaj o globalnim rizicima Svjetskog ekonomskog foruma stavlja dezinformacije pokretane umjetnom inteligencijom među najozbiljnije kratkoročne prijetnje globalnoj stabilnosti. Nije teško razumjeti zašto. Umjetna inteligencija omogućava proizvodnju lažnih slika, videozapisa, zvuka i tekstova brzinom, po cijeni i u obimu koji su do prije samo nekoliko trenutaka bili nezamislivi. Ono što dolazi, kako mi je prije tri godine najavila filipinska dobitnica Nobelove nagrade za mir Maria Ressa, učinit će da lavina dezinformacija iz proteklih godina izgleda kao dječja igra. Pokazala mi je neke od napada koje je primila na društvenim mrežama. Na njenom mobitelu vidio sam sve vrste uvreda i poniženja, uključujući seksualne fotomontaže, potpisane od strane navodnih anonimnih korisnika. Međunarodni centar za novinare (ICFJ) procijenio je broj tih poruka na više od 500.000.

„Zapanjujuće je pomisliti da bi neko uložio toliko novca samo da me napadne“, objasnila mi je.

Ono što je nekada zahtijevalo vrijeme, tehničku stručnost i značajna ekonomska sredstva, sada se može uraditi za nekoliko minuta. Štoviše, može se prilagoditi različitim publikama zahvaljujući personalizaciji kampanja, sa porukama krojenim prema psihološkom, emocionalnom i, zahvaljujući masovnoj analizi podataka, individualnom ideološkom profilu određenih grupa korisnika.

Dezinformacije prestaju biti zanatske i postaju industrijske – i ne moramo čekati budućnost da bismo to dokazali. Već smo vidjeli lažne slike koje postaju vijesti prije nego što bilo ko stigne provjeriti njihovo porijeklo, manipulirani zvuk koji kruži kao da se radi o autentičnim izjavama ili sadržaj posebno isfabriciran da hrani određenu političku emociju.

Problem više nije samo razlikovanje istinitog od lažnog. Problem je to učiniti u trenutku kada se lažno može proizvesti mnogo brže nego što je društvo sposobno da ga provjeri.

Četiri godine vodio sam duge razgovore sa gotovo 140 novinara iz različitih zemalja, uključujući i samu Ressu, kako bismo analizirali transformaciju našeg zanata. Njihova svjedočanstva oslikavaju rendgenski snimak profesije u kritičnom trenutku: profesionalci iz bogatih zemalja rame uz rame sa onima koji rizikuju svoje živote da bi izvještavali, reporteri iz velikih medija i nezavisni „usamljeni jahači“.

Uprkos razlikama, njihovi glasovi otkrivaju zajedničku dijagnozu uzrokovanu tehnološkim kompanijama: veliki izazov za novinarstvo više nije samo izvještavanje o onome što se dešava, već učiniti da to postane važno – jer istina sama po sebi više ne pobjeđuje.

Mediji, u ovom trenutku žestoke borbe za pažnju, više nemaju primat iz prošlih vremena, kada su odlučivali šta je relevantno, pružali kontekst, provjeravali činjenice i pomagali u izgradnji javnog razgovora. Ta pozicija je duboko izmijenjena novim pravilima konzumiranja informacija na internetu.

Multinacionalne tehnološke kompanije promijenile su pravila distribucije sadržaja, a s njima i odnos između relevantnosti i vidljivosti. Ono što je važno sada se takmiči u istom prostoru sa onim što je viralno; objašnjenje se takmiči sa reakcijom, a kriterijum sa algoritmom.

Platforme nisu dizajnirane da razlikuju istinito od lažnog, već da maksimiziraju pažnju i interakciju. I u tom takmičenju zasnovanom na obimu, emocije, pojednostavljenje i konflikt obično ostvaruju prednost nad nijansama, kontekstom i neodređenošću. Algoritmi, dizajnirani s komercijalnom logikom, nagrađuju najupečatljiviji sadržaj, bez obzira na to da li je lažan, obmanjujući ili namjerno manipuliran. Kao rezultat, nastaje ekosistem u kojem informacija gubi gustinu, debata postaje polarizirana, a povjerenje nagriženo. Do te mjere da populizam više nije samo društveni fenomen, već politička struja koja prožima sve odluke, pri čemu su određeni algoritamski lideri rođeni ili održavani u žaru interpretacije trendova mišljenja i emocionalnih stanja stanovništva kojim vladaju.

Dezinformacije su tako prestale biti kvar u sistemu i postale su dio njegove logike. One čine arhitekturu dizajniranu da utiče, zbunjuje i nagriza društva. One se ne suprotstavljaju istini direktno, već je razblažuju, što ih čini opasnijim i djelotvornijim.

U ovom kontekstu, novinarstvo se suočava s izazovom čak većim od ekonomske i tehnološke transformacije kojom se bavi godinama. Podvrgnuto je moralnom testu.

Radi se o održavanju standarda u okruženju koje gura da se oni snize, nametanju kriterija nad ubrzanjem, zaštiti rigoroznosti kada pravila digitalne distribucije promovišu suprotno i nastavku igre na terenu vjerodostojnosti, a ne pažnje.

AI može postati izvanredan alat za poboljšanje novinarstva ako se fokus stavi na podizanje kvaliteta, a ne samo brzine ili obima. Već postoje brojni primjeri ekstrapolacije podataka i zadivljujućih vizuelnih narativa u medijima.

Vrijednost će uvijek ležati u dobijanju originalnih informacija, u istraživanju, u kriterijumu, odgovornosti, provjeri informacija, verifikaciji, kontekstu, kredibilitetu ili povjerenju. Društvo može preživjeti nesigurnost, krizu ili konflikt, ali teško može podnijeti nestanak istine kao zajedničke reference.

___