O manjinama i ranjivim skupinama u javnim lokalnim medijima se izvještava sporadično i nedovoljno, dok je kontinuirano i samoinicijativno izvještavanje prepušteno medijima koji se finansiraju donatorskim sredstvima i namjenski nastaju kao podrška određenoj manjinskoj ili ranjivoj skupini.

Deset posto od ukupnog sedmičnog programa namijenjenog za vijesti i ostali informativni i obrazovni program bi trebalo biti posvećeno pitanjima pripadnika nacionalnih i drugih manjina i ranjivih grupa stanovništva, nalažu pravila Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine koja se odnose na programske obaveze pružalaca audiovizuelnih medijskih sadržaja. Javni lokalni emiteri koji se finansiraju iz budžetskih sredstava trebali bi slijediti ta pravila, ali monitoring radijskog i televizijskog programa lokalnih stanica s ciljem provjere poštivanja pravila dosad nije rađen, pa se ne može sa sigurnošću reći koliko se javni lokalni emiteri bave temama vezanim za manjine i ranjive skupine.

„U skladu sa raspoloživim kapacitetima, Regulatorna agencija za komunikacije u određenim slučajevima vrši sistematski monitoring programa u cilju provjere poštivanja primjenjivih pravila i propisa, ali do sada nije rađen monitoring zastupljenosti sadržaja koji se tiču manjina i ranjivih grupa stanovništva u programima javnih RTV stanica, tako da ne raspolažemo tim podacima. Agencija većinom djeluje po prigovorima na određeni programski sadržaj i do sada nisu vođeni slučajevi koji bi se odnosili na eventualno nepoštivanje navedene obaveze za javne RTV stanice“, rekla je za Mediacentar Amela Odobašić, rukovoditeljica Sektora za odnose s javnošću Regulatorne agencije za komunikacije.

Odobašić je naglasila da bi javni emiteri bez obzira na monitoring morali pratiti pravila RAK-a jer ona podrazumijevaju odgovornost prema lokalnoj zajednici kojoj se obraćaju.

„S obzirom na  činjenicu da se dijelom finansiraju iz javnih budžeta, javne RTV stanice imaju obavezu da u programskom smislu odgovore potrebama zajednice kojoj služe, u šta bez sumnje spadaju i teme posvećene nacionalnim i drugim manjinama, te ranjivim grupama stanovništva. Odgovornost za izvršavanje svoje javne funkcije, ovi mediji imaju prvenstveno prema javnosti, odnosno prema svojim osnivačima - lokalnim vlastima na opštinskom ili kantonalnom nivou“.

Manjak samoinicijativnosti i kontinuiteta

Pojedine javne lokalne radijske i televizijske stanice pravila RAK-a ocjenjuju dobrim, premda smatraju da je njihova mana u tome što se odnosi samo na javne, a ne i na privatne emitere.

„Smatram da je ovo pravilo dobro, s obzirom na cilj da se javni prostor otvori za ranjive grupe, nacionalne i druge manjine, s obzirom da se na taj način razvija tolerancija, a što je još važnije empatija, unapređujući mentalno zdravlje građana Bosne i Hercegovine. Procenti koje je zadala Regulatorna agencija za komunikacije nisu pretjerani, ali smatram da bi se trebali odnositi i na privatne medije. Uloga javnih emitera ne bi se trebala razlikovati od uloge ostalih u medijskom prostoru, jer mislim da konačno i imamo isti cilj“, navela je Sanja Stević iz RTV Zenica.

No, provođenje pravila u praksi nije tako jednostavno. Stević je navela da je primjer dobre prakse u programu RTV Zenica u smislu bavljenja manjinskim i ranjivim skupinama bila radijska emisija Horizonti, koja je do prije dvije godine emitovana jednom sedmično u prijepodnevnom terminu subotom, a koju je uređivao i vodio aktivista Selmir Isaković. Emisija je bila posvećena slijepim i slabovidnim osobama, s ciljem upoznavanja javnosti sa životom te populacije u Bosni i Hercegovini i regionu, inovacijama koje slijepima unapređuju život, ali i različitim aktuelnostima.

„Na ovaj način smo uključili ovu odista marginalizovanu grupu građana u javni medijski prostor, te ukazivali na njihove specifične potrebe kod svih ostalih slušalaca“, dodala je Stević.

Međutim, kako je rekla Sanja Stević, ali i Amela Šekić iz Saveza udruženja slijepih građana Zeničko-dobojskog kantona, emisija Horizonti, koja je zaista predstavljala dobar primjer uključivanja pitanja slijepih i slabovidnih osoba u program javne lokalne RTV kuće u saradnji s udruženjem slijepih, prije dvije godine je usljed nedostatka finansijskih sredstava ukinuta.

„Nama je bio ustupljen besplatan termin za emitiranje jednom sedmično, a naši članovi su bili voditelji i urednici. Trenutno mi više ne radimo tu emisiju, a da li RTV Zenica planira sama nastaviti s emitovanjem iste u budućnosti zaista ne znamo“, rekla je Šekić za Mediacentar.

Dodala je da saradnju udruženja s RTV Zenica u cjelini ocjenjuje zadovoljavajućom, ali da bi svakako mogla biti i bolja, ponajprije u smislu samoinicijativnosti novinara i novinarki, a da bi se o slijepima, ukratko, moglo govoriti i drugim danima u godini, a ne samo 15. oktobra, na Međunarodni dan bijelog štapa.

„Novinari ove RTV kuće su se uvijek odazivali našem pozivu da medijski poprate neki događaj koji organizujemo, a svakog 15. oktobra i 3. decembra imaju odgovarajuće priloge koji se tiču slijepih osoba i drugih osoba s invaliditetom. Ono što nedostaje jeste kontinuitet i njihova vlastita inicijativa i zainteresovanost za probleme naše populacije kojih je zaista mnogo. Preciznije rečeno, dok mi ne ukažemo na neki problem i ne pozovemo ih, o tome se problemu neće ništa čuti“.

Saradnja s udruženjima posvećenim problemima nacionalnih manjina i ranjivih grupa put je kojim većina lokalnih javnih emitera koje smo kontaktirali dolazi do programskih sadržaja namijenjenih toj populaciji, a takav je slučaj i sa RTV Visoko. Visočka radio-televizija ponajviše sarađuje s romskim udruženjima, ustupajući dio programa temama koje se tiču romske populacije, potvrdila je Nadja Omerović, urednica RTV programa.

„RTV Visoko u svom programu zastupa manjine i ranjive grupe kroz aktivnosti srodnih udruženja, te duži vremenski period sarađujemo s romskim udruženjima ORI Budi mi prijatelj, Amaro kham – naše sunce i drugima. Nekad su njihove aktivnosti zastupljene kroz tematske emisije, a većinom kroz priloge u našoj informativnoj emisiji Aktuelnosti“.

Omerović navodi da se RTV Visoko trudi u potpunosti poštovati zahtjeve Regulatorne agencije za komunikacije, ali priznaje da, ipak, ne može potvrditi da na sedmičnom nivou program RTV Visoko ima baš 10 posto programa posvećenog manjinskim i ranjivim skupinama, te da je taj dio programa često zavisan od aktivnosti navedenih udruženja, odnosno o provođenju njihovih projekata. Konkretne procente zastupljenosti manjina i ranjivih skupina u programu, kao i nazive konkretnih emisija njima posvećenih, bilo je i najteže pronaći budući da u medijskim kućama kontaktiranim za ovaj članak odreda tvrde da pravilo RAK-a ipak poštuju, bez obzira što ostvareni procenti možda nisu utvrđeni. Procentima se, zasad, ne bavi ni Regulatorna agencija za komunikacije, iz koje nam je na upit o smislenosti procentualnog određivanja pravila ponovljeno da nemaju kapacitete vršiti sistematski monitoring programa.

Kasim Softić, urednik TV programa RTV Tuzlanskog kantona istaknuo je da taj emiter kao javni i društveno odgovoran medij u cijelosti poštuje spomenuto pravilo.

„U skladu s tim, u našoj programskoj šemi imamo redovne sedmične emisije dokumentarnog i informativno-obrazovnog karaktera Bez predrasuda, Ostali, Pečat u vremenu, Naše priče, Vijesti za gluhe, Obojeni svijet, gdje svaka od emisija na svoj način obrađuje različite teme vezane za život predmetne publike. Osim toga, u našim svakodnevnim informativnim, obrazovnim i kulturno-zabavnim emisijama sastavni dio su i teme vezane za aktuelne događaje manjinskih i drugih ranjivih grupa, udruženja, ustanova, pojedinaca, vladinih i nevladinih organizacija koje na različite načine zastupaju interese ovih skupina“.

Softić je naglasio i dobru saradnju koju RTV TK ima s različitim udruženjima koja okupljaju i bave se pravima manjina i ranjivih skupina, te je uvjeren da su te grupe stanovništva ispoštovane programom i to na vrlo kvalitetan način.

„Zbirno posmatrano, sigurno da na primjeren način i u skladu s pravilima Regulatorne agencije za komunikacije izvršavamo ovu obavezu. Međutim, neovisno o tome, RTV TK kao društveno odgovoran medij svakodnevno čini maksimalne napore da ovu svoju ulogu realizira na što kvalitetniji i sadržajniji način. S druge strane, smatramo da bi istu obavezu trebali imati svi mediji, a ne samo javni, jer svi mi koristimo frekventni prostor ove zemlje, svi se obraćamo svim građanima i istoj publici, uključujući i manjinske i druge ranjive grupe, pa bismo trebali imati i ujednačene obaveze na tom planu. Kada smo se u našoj programskoj ponudi i šemi određivali prema sadržajima rezervisanim za ovu skupinu stanovništva, nismo se primarno rukovodili količinom programa i postocima na koje nas je obavezala Regulatorna agencija za komunikacije. Cilj nam je da, kao odgovoran medij, imamo kvalitetan programski odgovor na potrebe i očekivanja ove grupe građana, konzumenata našeg programa. U tom smislu, držimo da je navedeni postotak obaveznog programa prihvatljiv. Također, s obzirom da u pravilima RAK-a nismo ograničeni u smislu načina realizacije ove vrste sadržaja, ista ne smatramo preprekom u izvršavanju naše obaveze“, zaključio je Softić.

Na ista pitanja nisu, uprkos brojnim pokušajima, odgovorili lokalni javni emiteri RTRS i RTV Prijedor.

Uloga televizije u procesu društvene inkluzije

Aktivisti i aktivistkinje koje smo kontaktirali saradnju s lokalnim javnim emiterima ocjenjuju uglavnom kao pozitivne. Predsjednik Udruženja slijepih građana Unsko-sanskog kantona Jusmir Alibabić zadovoljan je zastupljenošću problematike slijepih osoba u programu kantonalne televizije.

„RTV USK i njeni novinari pokazali su visok stepen profesionalnosti i razumijevanja prema ranjivim kategorijama, te redovno prate i izvještavaju o našim aktivnostima, a u kontinuitetu su s nama radili mnogo emisija i gostovanja, dajući veliki doprinos podršci svim osobama sa invaliditetom i poboljšanju njihovog statusa“, naveo je Alibabić u razgovoru za Mediacentar.

Pojedini, međutim, podsjećaju da bi praćenje tema koje se tiču nacionalnih manjina i ranjivih skupina stanovništva moralo biti kontinuiran i dosljedan dio programa u koji se ulaže daleko više sredstava i koji podrazumijeva samoinicijativnost samih medijskih kuća, kako na državnom i entitetskim javnim emiterima, tako i na lokalnim javnim radijskim i televizijskim stanicama.

Koliko su javni emiteri svjesni svoje odgovornosti prema manjinama i ranjivim skupinama stanovništva najbolje pokazuje rad javnih servisa, smatra Dalibor Tanić, glavni urednik romskog portala Udar, koji ističe da ni romska nacionalna manjina, najveća od 17 različitih nacionalnih manjina koje žive u Bosni i Hercegovini, nije popraćena kontinuiranim izvještavanjem.

„Nažalost, javni servisi su daleko izvan okvira servisa građana i više su sredstvo putem kojih se plasira politika vladajućih struktura. U takvom sistemu jednostavno nema mjesta za mnoge elemente, pa ni za manjinske programe koji čine jedan Javni servis. Generalno, koliko mi je poznato, poseban, specijaliziran program posvećen manjinama, sem emisije Korijeni na Radiju Republike Srpske ne postoji. Ova emisija se emituje svake druge subote i prati sva dešavanja bitna za nacionalne manjine u BiH. Svakako veliki dio programa je posvećen i Romima, jer kao najbrojnija nacionalna manjina imaju i najveći broj dešavanja, a s druge strane, u proteklom periodu je relizovana Dekada inkluzije Roma od 2005. do 2015, tako da je bilo puno materijala za izvještavanje“.

Velika potreba za programom namijenjenim romskoj nacionalnoj manjini i stanje na terenu označeno nezainteresovanošću, prvenstveno javnih servisa, nagnala je Tanića da pokrene portal namijenjen pitanjima koja se tiču Roma u Bosni i Hercegovini.

„Nije bilo izbora nego da sami nešto pokrenemo. Naša osnovna zamisao je bila da napravimo portal koji će informisati, promovisati i edukovati romsku zajednicu u BiH. Dakle, sve ono što mainstream mediji ne rade, ako uzmemo u obzir da je njihova uloga, posebno televizije, u procesu društvene inkluzije i emancipacije izuzetno bitna. Ovo govorim kao neko ko je prije nekoliko godina bio dio inicijative da se pokrene radijska emisija na BHRT-u. Imali smo čitav projekat, a redakciju smo trebali činiti Hedina Tahirović Sijerčić i moja malenkost. Čak smo pristali da radimo i bez novca, samo da bismo pokrenuli program. Nažalost, ostalo je sve na obećanjima“, ispričao je Tanić.

U opisanoj slici stvari ni ne čudi činjenica da je kontinuirano i samoinicijativno izvještavanje o manjinama i ranjivim skupinama stanovništva na kraju prepušteno medijima koji se finansiraju donatorskim sredstvima i namjenski nastaju kao podrška određenoj manjinskoj ili ranjivoj skupini.

„U takvoj situaciji, jedini izbor je pokretanje medija donatorskim sredstvima. Sem medija kao što su lgbti.ba, diskriminacija.ba, manjine.ba, evo sada i portal-udar.ba, o marginalizovanim grupama u Bosni i Hercegovini niko drugi kontinuirano ne izvještava. Ovdje je akcenat na kontinuirano, jer sporadično izvještavanje, a pri tom i neprofesionalno, nije izvještavanje o manjinama“, zaključuje Tanić.