Mediametar
Kad nisu produžena ruka vlasti, većina medija o civilnom društvu izvještava površno, a proteste protiv vlasti vješto razbiju.
Bilo je teško doći do rezultata „malih fudbalskih liga“, javljali su ih sveštenik, milicionar, kafedžija, trener...
Kažu pisanje je kao pletenje: morate imati nit, jak početak, dobar kraj, između lijepu pletnju, no i ukrase stavite na mjesto.
Sa one strane tog istog zida, nema ni puške ni pendreka. Ni Bog u Jeruzalemu, očigledno, nije istih prava sa ove i one strane zida.
Potreba za specifičnom društvenom funkcijom koju su obavljali i još u izvjesnoj mjeri obavljaju štampani mediji nije i neće nestati.
Najčešće su se vraćali u omiljenu kafanu, “dopisničku bazu”, nedovršenom gemištu ili partiji šaha i društvu neobičnog sastava.
Svom „zadatku štampa može odgovoriti samo ako bude, nadahnuta načelima pravde i istine, zastupala najveća dobra čovječanstva“.
Kada sam u avgustu 1999. godine ušao u redakciju Večernjih novina, mislio sam da takve novine nikada ne mogu prestati da izlaze.
Dobar tekst ne može se zamisliti bez brzog, zanimljivog ulaza. To kako otvoriti članak ne uči se na fakultetu.
Šta bi Hamza uradio? I kad ne znam odgovor, znam da moram gledati naprijed.