Glavna meta aktuelne vladine politike, od povratka Janeza Janše na premijersku poziciju, je slovenski javni RTV servis

foto: Pexels / Ilustracija

Četiri mjeseca nakon preuzimanja dužnosti, nova slovenska Vlada predvođena Janezom Janšom, koji je preuzeo svoj četvrti mandat na čelu vlade, pokrenula je niz zakonodavnih, finansijskih i institucionalnih mjera koje rapidno potkopavaju uslove u kojima djeluju mediji, novinari, organizacije civilnog društva i organizacije koje nadziru rad vlasti (watchdog organizacije). Iako se svaka od inicijativa pojedinačno predstavlja kao tehnička reforma, mjera efikasnosti ili budžetsko usklađivanje, one zajedno čine širi obrazac slabljenja institucionalnih zaštitnih mehanizama, povećanja političkog uticaja na nezavisne institucije i sužavanja prostora za demokratski nadzor i građansko učešće.

Trenutni talas građanske i političke mobilizacije počeo je otporom sindikata vladinom interventnom zakonu, za koji sindikati navode da potkopava ključne stubove države blagostanja, te protivljenjem civilnog društva izmjenama i dopunama Zakona o parlamentarnoj istražnoj komisiji (zakon o „političkoj policiji“), što je dovelo do raspisivanja zakonodavnog referenduma. Iako referendumska inicijativa koja se tiče interventnog zakona još uvijek traje, vladajuća koalicija je naknadno raspisala tri savjetodavna referenduma koja se odnose na finansiranje javnog medijskog servisa, socijalne pomoći i lokalnih biračkih prava za državljane trećih zemalja. Uz to, organizacije civilnog društva pokrenule su zakonodavni referendum o „političkoj policiji“. Imajuću sve to u vidu, birači će se 11. oktobra 2026. godine izjašnjavati o četiri odvojena referendumska pitanja.

Zajedno, ove kampanje su pretvorile Sloveniju u prostor borbe za budućnost demokratskih zaštitnih mehanizama, javnog RTV servisa, građanskog prostora i socijalnih prava, uvlačeći u javnu mobilizaciju ne samo novinare, akademsku zajednicu i organizacije za praćenje rada institucija, već i lokalne građanske (grassroots) inicijative i organizacije koje rade s migrantima, manjinama, osobama koje žive u siromaštvu i drugim ranjivim grupama.

Ovakav razvoj događaja odvija se uz paralelne napore vlade da oslabi ključne institucionalne mehanizme podrške civilnom društvu, u posljednje vrijeme i kroz zakonodavstvo koje bi efektivno ukinulo Fond za razvoj nevladinih organizacija, koji predstavlja jedan od glavnih izvora dugoročne podrške organizacijama civilnog društva.

Koordinisana kampanja pritisaka na javni servis

Glavna meta aktuelne vladine politike jeste RTV Slovenija, slovenski javni RTV servis.

Ta medijska kuća se suočava s istovremenim finansijskim, političkim i institucionalnim pritiskom. Vlada nije ispunila svoje zakonske obaveze finansiranja RTV Slovenije u pogledu manjinskog programa i muzičke produkcije, a smanjila je i ranije najavljenu finansijsku pomoć za očuvanje likvidnosti, što je doprinijelo ozbiljnoj krizi. Te akcije izazvale su široku zabrinutost među medijskim stručnjacima, novinarskim udruženjima, organizacijama civilnog društva i akademskom zajednicom. Oni upozoravaju da finansijska neizvjesnost direktno ugrožava sposobnost javnog servisa da ispuni svoju misiju i potkopava njegovu institucionalnu nezavisnost.

Takav razvoj događaja je posebno značajan jer pokazuje upravo onu vrstu ranjivosti koju evropski standardi slobode medija nastoje spriječiti. Slučaj ilustruje kako ovisnost o odlukama o finansiranju, koje kontroliše izvršna vlast, može izložiti javni servis političkom pritisku, čak i bez formalnih promjena medijskog zakonodavstva ili upravljačkih struktura. Trenutna kriza izaziva posebnu zabrinutost u trenutku kada politički akteri istovremeno zagovaraju reforme koje bi RTV Sloveniju učinile još ovisnijom o finansiranju iz državnog budžeta.

Pritisak se proteže i van okvira finansiranja. Predstavnici vladajuće koalicije su u posljednjih nekoliko mjeseci u sve većoj mjeri odbijali gostovanja u informativnim emisijama RTV Slovenije, odbijali zahtjeve za intervjue i ograničavali mogućnosti novinarima da postavljaju pitanja na zvaničnim događajima. Takvo ponašanje podriva demokratsku funkciju javnog servisa i ograničava pristup građana informacijama o radu vlade. Medijski istraživači i novinari su to opisali kao sistematski napor da se izbjegne javna kontrola i oslabi funkcija novinarstva kao korektiva vlasti.

Zakonodavni pokušaji povećanja političkog uticaja na javni servis

Osim finansijskog pritiska, vlada je predložila velike izmjene i dopune Zakona o RTV Sloveniji.

Prema zajedničkoj stručnoj analizi, koju su pripremili medijski istraživači, novinari i predstavnici civilnog društva, predložene promjene bi uništile ključne zaštitne mehanizme depolitizacije uvedene 2022. godine, koje su potvrđene i referendumom, i na Ustavnom sudu. Reforma bi smanjila uticaj upravljačkog tijela koje predstavlja javnost, dok bi ključne nadzorne, upravljačke i finansijske ovlasti koncentrisala u nadzornom tijelu u kojem bi dominirale osobe koje je bi imenovala vlada.

Takav prijedlog ne jača odgovornost prema javnosti, već umjesto toga povećava vladin uticaj na upravljanje javnim servisom. Reforma je posebno kontroverzna jer nastoji da preokrene model upravljanja koji je uveden upravo sa ciljem da se smanji politički uticaj na javni RTV servis.

Kampanja za ukidanje RTV pretplate

Još jedna velika prijetnja odnosi se na napore da se ukine RTV pretplata i u potpunosti zamijeni finansiranjem iz državnog budžeta.

Prijedlog, koji je prvobitno promovisala stranka Resni.ca i koji podržavaju partneri unutar vladajuće većine, predstavlja se kao mjera rasterećenja domaćinstava od obaveznog plaćanja pretplate. Međutim, medijski stručnjaci i organizacije civilnog društva upozoravaju da bi ovaj prijedlog suštinski promijenio odnos između javnog servisa, javnosti i države. Prebacivanjem RTV Slovenije u potpunosti na državni budžet, prijedlog bi njenu budućnost učinio ovisnom o političkim odlukama i vladinim prioritetima tokom godine.

U analizama koje je proveo Mirovni inštitut navodi se da je takav prijedlog nespojiv s duhom Evropskog akta o slobodi medija (EMFA), koji nalaže stabilne, predvidive i politički nezavisne mehanizme finansiranja javnih servisa. Nadalje se ističe da evropsko iskustvo iznova pokazuje kako direktna ovisnost o državnom budžetu može postati kanal za politički pritisak na javne emitere.

Prijedlog je izazvao snažno protivljenje novinarskih udruženja, sindikata, medijskih stručnjaka i organizacija civilnog društva, koji su se pridružili širokoj javnoj kampanji protiv ukidanja pretplate i dalje politizacije finansiranja javnog servisa. Savjetodavni referendum zakazan za 11. oktobar 2026. godine postao je ključni test javne podrške održavanju stabilnog i politički nezavisnog finansiranja javnog servisa.

Vrijeme održavanja i format savjetodavnog referenduma, koji je pokrenula vladajuća koalicija, takođe su izazvali zabrinutost. Pitanja koja se tiču budućeg finansiranja i uloge javnog servisa spadaju među najvažnije odluke medijske politike koje jedna demokratska društvena zajednica može donijeti i obično bi zahtijevala široke javne konsultacije, opsežnu stručnu debatu i pažljivo razmatranje dugoročnih posljedica. Umjesto toga, o ovom pitanju se odlučuje u vrlo skraćenom vremenskom roku: uz samo nekoliko sedmica na raspolaganju za javnu debatu i kampanju, dalekosežna odluka o budućnosti javnog servisa kao demokratske infrastrukture rizikuje da bude svedena na pojednostavljenu raspravu o mjesečnoj pretplati.

Razgradnja zaštitnih mehanizama medijske politike

Zabrinutost se širi van okvira javnog servisa na cjelokupno medijsko okruženje.

Vlada je predložila izmjene i dopune Zakona o medijima kojima bi se oslabilo nekoliko zaštitnih mehanizama uvedenih tek nedavno. Prema zajedničkom stručnom odgovoru podnesenom tokom javnih konsultacija, izmjene i dopune bi smanjile mehanizme regulisanja govora mržnje, ukinule odredbe o odgovornosti za uticajne aktere na internetu, oslabile strukture podrške medijskom pluralizmu, ukinule podršku organizacijama civilnog društva koje se bave medijima i inicijativama za medijske inovacije, te proširile političko diskreciono pravo u raspodjeli javne podrške.

Umjesto implementacije evropskih standarda slobode medija, ovaj prijedlog ide u suprotnom smjeru – prema smanjenju regulatorne zaštite i slabljenju dugoročne podrške medijskom pluralizmu i kvalitetnom novinarstvu. Zajednički stručni odgovor ovu reformu opisuje kao deregulaciju maskiranu u pojednostavljenje.

Istovremeno, dodatne nadležnosti za procjenu koncentracije medija prenijele bi se na regulatornu agenciju za komunikacije i medije (Agencija za komunikacijska omrežja in storitve, AKOS), čime se dodatno šire njene regulatorne ovlasti bez rješavanja zabrinutosti u vezi s institucionalnom nezavisnošću i modelima upravljanja samog regulatora.

Predložene izmjene i dopune smanjuju predvidivost šema javne podrške medijskom pluralizmu i kvalitetnom novinarstvu u trenutku kada se mnogi mediji već suočavaju s ekonomskim pritiscima i smanjenjem prihoda.

Vladin pristup medijskoj politici sve više odražava sklonost slabijim institucionalnim zaštitnim mehanizmima i većem političkom uticaju na aranžmane finansiranja i regulative. Ovi događaji su u skladu s ponovljenim političkim porukama premijera Janše i predstavnika vladajuće koalicije o potrebi da se „zavrnu slavine“ za finansiranje institucija, organizacija i medija koji se doživljavaju kao kritički nastrojeni prema politici vlade.

Sužavanje građanskog prostora i napadi na civilno društvo

Prijetnje slobodi medija odvijaju se paralelno sa širim pogoršanjem stanja u građanskom prostoru.

Visoki vladini predstavnici u više navrata su dovodili u pitanje legitimitet javno finansiranih organizacija civilnog društva i najavljivali planove za ukidanje ključnih mehanizama finansiranja, čime se potkopava održivost organizacija koje rade u oblasti ljudskih prava, socijalnih usluga, zaštite životne sredine, kulture i demokratskog učešća.

Istovremeno, nekoliko programa javnog finansiranja je otkazano, obustavljeno ili znatno smanjeno. Ove mjere su povećale neizvjesnost za organizacije civilnog društva i nezavisne producente kulturnih sadržaja, istovremeno izazivajući zabrinutost u pogledu političke diskriminacije pri donošenju odluka o finansiranju.

Najnoviji i najdalekosežniji primjer tiče se vladinih napora da raspusti Fond za razvoj nevladinih organizacija i preusmjeri sredstva namijenjena njemu u novoosnovani fond za liječenje djece oboljele od rijetkih bolesti. Organizacije civilnog društva snažno podržavaju sistematsko finansiranje liječenja rijetkih bolesti, ali tvrde da se to ne bi smjelo postići razgradnjom postojeće infrastrukture civilnog društva. Upozoravaju da prijedlog ne samo da bi eliminisao buduće mogućnosti finansiranja, već bi ugrozio i već ugovorene višegodišnje projekte koji traju do 2028. godine, zajedno sa programima, uslugama i strukturama podrške na koje se oslanjaju zajednice širom zemlje.

Prema navodima organizacija civilnog društva, ta mjera bi pogodila više od 300 organizacija i ugrozila profesionalne usluge podrške, volonterske programe, humanitarne inicijative, rad s mladima, kulturne aktivnosti i projekte usmjerene na ranjive grupe. Organizacije civilnog društva su takođe izrazile zabrinutost zbog hitnog zakonodavnog postupka i nedostatka smislenih konsultacija s pogođenim organizacijama.

Vladin pristup prati širi politički narativ u kojem se nevladine organizacije, nezavisni kontrolori i nadzorne institucije redovno prikazuju kao politički protivnici, umjesto kao legitimni akteri u demokratskom životu. Organizacije civilnog društva sve češće izvještavaju da moraju posvetiti znatne resurse odbrani svog legitimiteta i prostora za djelovanje.

Zakon o 'političkoj policiji' i demokratski otpor

Jedna od najkontroverznijih zakonodavnih inicijativa odnosi se na izmjene i dopune Zakona o parlamentarnoj istražnoj komisiji (Zakon o parlamentarni preiskavi).

Izmjene i dopune značajno proširuju ovlasti parlamentarnih istražnih komisija uz istovremeno slabljenje sudskih garancija. Prema usvojenom okviru, parlamentarne istražne komisije zadržale bi široke ovlasti za pribavljanje ličnih, finansijskih i komunikacijskih podataka, dok bi se pojedinci koji su meta istraga suočili s većim preprekama u osiguravanju pravovremene ustavnosudske zaštite. Organizacije civilnog društva su upozorile da takve ovlasti stvaraju značajne rizike od politički motivisanih istraga, zastrašivanja i zloupotreba.

Kao odgovor na to, široka koalicija organizacija civilnog društva pokrenula je referendumsku kampanju protiv onoga što je postalo naširoko poznato kao zakon o „političkoj policiji“. Prikupljeno je više od 44.000 potpisa, čime je pokrenut zakonodavni referendum zakazan za 11. oktobar 2026. godine.

Novinarska udruženja i brojne građanske inicijative pridružile su se kampanji, jer vide referendum kao ključni test demokratskih zaštitnih mehanizama i zaštite od politički motivisane državne moći. Posebno za novinarska udruženja, predložene promjene izazivaju zabrinutost da bi zaštita povjerljivih izvora mogla biti oslabljena, a novinari izloženi parlamentarnim istragama koje zadiru u njihovu profesionalnu autonomiju i privatnost te politički motivisanom pritisku na istraživačko novinarstvo.

Zašto je sve ovo važno

Zabrinutost u Sloveniji danas nije jedan zakon, jedna odluka o finansiranju ili jedan razvoj događaja koji utiče na slobodu medija i građanski prostor. Zabrinutost predstavlja kumulativni efekt više istovremenih mjera usmjerenih na javni servis, medijsku regulativu, finansiranje civilnog društva, nadzorne institucije i mehanizme javne odgovornosti. Uzeti zajedno, ovi događaji ukazuju na model u kojem nezavisne institucije postaju sve ranjivije na politički uticaj, dok novinari i organizacije civilnog društva nailaze na sve veće prepreke u obavljanju svoje kontrolne funkcije.

Predstojeći referendumi zakazani za 11. oktobar 2026. godine stoga predstavljaju više od izolovanih političkih sporova. Oni su postali žarišne tačke u široj borbi za budućnost demokratske odgovornosti, slobode medija, građanskog učešća i vladavine prava u Sloveniji.

Za evropske institucije, organizacije za slobodu medija i demokratske kontrolore, dešavanja u Sloveniji zaslužuju pažljivo praćenje usred sve očiglednijeg obrasca slabljenja demokratskih zaštitnih mehanizama, nezavisnog nadzora te institucija i organizacija koje jačaju demokratsku odgovornost, participaciju i socijalnu solidarnost.

___