Proces digitalizacije ili uvođenje digitalne televizije podrazumijeva, stručno  rečeno, prelazak sa analogne na digitalnu terestrijalnu radiodifuziju u opsegu 174-230 MHz i 470-862 MHz. Proces je važan za Bosnu i Hercegovinu, a tema odavno aktuelna već samim time što je riječ o zadaći koju nam valja uraditi, a uradak još uvijek nije okončan.

No, u posljednje vrijeme tema očito dobija na aktuelnosti, samo ovaj put ne isključivo radi svoga objektivnog značaja, već zbog činjenice da se „pročulo“ kako se u tom poslu ozbiljno kasni, pa je započela utrka u ekskluzivnom informiranju javnosti, prije svega s ciljem pronalaska krivaca.

Logično, počinju se nametati pitanja na koja bi neko trebao makar odgovoriti, ako već ne i za njih odgovarati. Prvo, da li zaista kasnimo, u čemu i u odnosu na šta/koga? Potom, i bez dobijenog odgovora na prethodna pitanja (ma kakav odgovor bio), nužno slijedi: Ko to kasni? To postaje ključno – takvi smo, i takvi su nam mediji, šta da se radi!?

Da krivci budu krivlji

Zapravo, iako se priča o digitalnoj terestrijalnoj televiziji (DTT) u stručnoj javnosti struktuirano vodi već punih 5 godina, teško je ne zapaziti kako su joj bh. mediji (novinari, urednici) sve to vrijeme premalo pažnje posvećivali i rijetko je promatrali iz afirmativnog ugla.

Logika je, valjda, okvir za uobičajenu sliku naše medijske stvarnosti: nema potrebe pričati i o čemu što ne prate skandali ili u šta se nisu uplele političke elite. Tako je, otprilike bilo do sada. A onda, dobar povod da se tema ipak „ozbiljnije“ stavi na dnevni red i medijski aktualizira: neko je zaključio, pa informacija „procurila“ kao agenda - kasnimo!

Štaviše, posve smo zakasnili, a ako je tako, onda prestaje biti važno ima li u ovome poslu išta dobro urađenoga. Pri tome, dakako, ne želimo ni provjeriti, a kamoli prihvatiti da se (makar) preuranjeno konstatiralo kašnjenje jer bi se u tom slučaju izgubila ciljana destruktivna ekskluzivnost, a i krivci bi bili manje krivi.

Sažetak priče o uvođenju digitalne narod već zna. Barem u onom atraktivnom dijelu koji znači pogodnosti: bolja slika i zvuk, veći broj kanala, interaktivnost, prijenos podataka itd. Doda li se tome i ostalo što digitalna terestrijalna radiodifuzija nudi (ogroman prihod za državu i one koji se uspiju ubaciti u prvi tim na terenu, nogometnom terminologijom rečeno) – eto prilike da se i javnost uključi u iznalaženje i identifikovanje onih zbog čijeg su nemara za takve blagodeti još uvijek uskraćeni.

I zato opet pitanje: kako demistificirati digitalnu televiziju, o kojoj svako (i nepozvan) priča, a mnogi (pozvani) o njoj šute. Razvojem tehnike i tehnologije, liberalizacijom sektora telekomunikacija, ulaskom na tržište novih „igrača“ - usluge u sektoru komunikacija postaju sve „veličanstvenije“, brojnije, što potencijalne korisnike dodatno dovodi u stanje zbunjenosti. Svi digitalnu spominju i svi je već prodaju, a nje na našem području još uvijek ni na pomolu.

Pare ili volja?

Da se razumijemo: transformacija analognog u digitalno RTV emitovanje neminovan je, ali i vrlo složen proces s kojim se suočava Bosna i Hercegovina. Jasno je da će se prelaskom na digitalnu stvarnost radiofrekventni spektar (RF), kao ograničeni resurs svake države, u budućnosti znatno efikasnije koristiti.

Uvođenje digitalne terestrijalne / zemaljske(1)  TV (DTT), period prelaska sa analognog na digitalno zemaljsko emitovanje, te gašenje analogne televizije(2) obaveza je koju naša država treba uskladiti sa važećim međunarodnim sporazumima iz ove oblasti. U tom pogledu nužno je, za početak, usvojiti digitalni plan frekvencija (urađeno), strategiju prelaska na digitalno emitovanje (urađeno), te zakonski i regulatorni okvir (u procesu izrade), ali su za uspješnu provedbu digitalizacije i postavljanje dobrih temelja čitavom ovom procesu zasigurno potrebna i značajna finansijska sredstva i dosta dobre volje.

E, tu smo već kod krivaca! Samo što je teško prozvati ih imenom, kad je akcenat više na što negoli na ko. Drukčije kazano, pouzdanije se može utvrditi da nema para nego ustvrditi do čije je dobre volje.

Odmaknemo li se od politike i vratimo ipak stručnim pitanjima (o kojima puk, tragajući za krivcima, i ne promišlja), važnim se čini napomenuti i sljedeće. Budući da DVB (Digital Video Broadcasting) standard (3), osim za zemaljsku televiziju (DVB-T), preuzimamo i putem satelitske (DVB-S) i  kablovske  (DVB-C) televizije, te putem interneta (IPTV) – treba znati da je takav prijem, sa iole prihvatljivim kvalitetom,  kod nas zastupljen jedino u IPTV verziji.

Da podsjetimo, prvi marketinški trik na koji su nasjeli građani u BiH bila je i „Prva digitalna televizija u BiH“ - ELOB kablovska televizija, tj. korisnik dozvole za distribuciju RTV programa ELOB, koji je kopanje ulica i polaganje kablova prevazišao korištenjem radio frekventnog opsega za doturanje digitalizovano-kompresovanog paketa analognih kanala do građana spremnih da skupo plate veći izbor kanala na svome digitalnom prijemniku.

Nastavak priče odnosio se na napore pojedinih kablovskih distributera koji su, nudeći „Digitalnu televiziju“, unaprijedili analogni koaksijalni kabl (analognu kablovsku). Opet zbunjeni, građani su sa oduševljenjem dočekali nove reformske procese (ovaj put u sektoru komunikacija) i objeručke prihvatili ulazak u svoj topli dom malog kineskog set-top-box-a (STB) loše kvalitete i još lošijih performansi, želeći samo da dožive digitalni san.

Po običaju na koji je već građanin naviknut, povratak u budućnost, tj. prikaz realnosti počinje već „boljeti” nakon što se uviđa asihronost slike i zvuka kod prvih kanala, nestanak kanala sa lica zemlje, nemogućnost dobijanja službe za podršku korisnicima i, na posljetku, gubitak svih kanala bez tehničke podrške.

Istina, malo svjetla u tami pružaju kompanije koje nude distribuciju RTV programa putem Internet protokola (IPTV), gdje napokon korisnik može dobiti nešto za svoje pare, mada i tu ima prostora za kritiku i napredak.

No, da se vratimo „digitalnoj televiziji“? Ozbiljan rad na uvođenju digitalne terestrijalne televizije u BiH započeo je još 2006. godine kada je, kao rezultat zaključaka međunarodne konferencije, u saradnji između Ministarstva komunikacija i prometa BiH i Regulatorne agencije za komunikacije, osnovan i Forum o digitalnoj zemaljskoj / terestrijalnoj televiziji (DTT Forum) Bosne i Hercegovine.

Zadatak je Foruma bio da u okviru angažmana stručnih radnih grupa predloži optimalno rješenje za uvođenje DTT standarda u BiH, te da izradi Strategiju prelaska i dostavi je na usvajanje relevantnim državnim tijelima. Politika sektora emitovanja (Sl.gl. 18/07 od 13.03.2007) jasnije definiše zadatke Foruma, koji, između ostalog, treba:

-    odrediti tranzicijski period i predložiti konačan datum gašenja analogne televizije u BiH,

-    informirati i educirati javnost i zainteresovane strane,

-    doprinijeti prilagođavanju regulative koja će pratiti proces uvođenja digitalne televizije u BiH,

-    definirati i predloži tehničke aspekte uvođenja digitalne televizije, te

-    analizirati društveno–ekonomske aspekte uvođenja digitalne zemaljske televizije u BiH.

U rad DTT Foruma bilo je uključeno oko 50 stručnjaka iz relevantnih oblasti iz cijele Bosne i Hercegovine, te stručnjaci iz Regulatorne agencije za komunikacije i iz Ministarstva prometa i komunikacija BiH.

Sekretarijat DTT Foruma je krenuo sa radom u ljeto 2007. godine. U naredne dvije godine održao je više od 100 sastanaka radnih grupa, brojne radionice, okrugle stolove i konferencije međunarodnog karaktera. Cilj je bio, osim izrade Strategije prelaska na digitalnu radiodifuziju u BiH, informirati i obrazovati zainteresirane strane, stručnjake i širu javnost.

Osim toga, DTT Forum je pred sebe postavio i zadatak da donosiocima odluka objasni značaj ovoga procesa i njegovu korist za državu u smislu tehničko-tehnološkog napretka, jačanja tržišta komunikacija i profita koji država može na kraju generisati. Naravno, sve to nije bilo lako i jednostavno približiti onima „čija je zadnja“.

Da bi se dobar posao ipak uradio, puno je lakše bilo objasniti kako je to ipak međunarodna obaveza koja mora biti usklađena sa evropskim vremenskim okvirom i Sporazumom GE06. U skladu s takvim zahtjevima, Vijeće ministara BiH je (na svojoj 14. sjednici održanoj 20.06.2007. godine) razmotrilo i usvojilo Izvještaj o učešću Bosne i Hercegovine na Regionalnoj radio-konferenciji RRC 06 – Ženeva, kao i Završni dokument sa Konferencije, a zatim je Predsjedništvo BiH (20. avgusta 2007. godine), u skladu sa Zakonom o postupanju zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora (Sl. gl. BiH 29/00), donijelo Odluku o usvajanju tih dokumenata, veoma značajnih za rad DTT Foruma, izradu Strategije prelaska i samo uvođenje DTT-a.

Da li uistinu kasnimo?

Za sve su poslove, razumije se, postavljani određeni rokovi. Zato, važno pitanje s početka ovoga teksta: Da li uistinu kasnimo?

Bosna i Hercegovina je, prateći svjetske tokove u procesu digitalizacije, ušla, može se kazati, na vrijeme i išla ukorak sa ostalim evropskim državama. Tako je, primjerice, bosanskohercegovačka delegacija na međunarodnoj radio-konferenciji u Ženevi (GE06 RRC 06) u organizaciji ITU (Međunarodna unija za telekomunikacije) napravila odličan posao u harmoniziranju i izradi RF plana za digitalno emitovanje, te osigurala 8 multipleksa na nacionalnom i po 2 na lokalnom nivou.

Time se u perspektivi omogućava da u BiH, teoretski gledano, svako domaćinstvo može, nakon potpunog prelaska na digitalno emitovanje, imati prijem i do 100 TV kanala standardne definicije (u MPEG4) preko antene na krovu.

DTT Forum je predložio, a Vijeće ministara BiH usvojilo Strategiju prelaska na DTT u BiH, kojom je 01.12.2011. predviđen kao konačni datum gašenja analogne televizije u BiH. Naravno, pod pretpostavkom da su svi uvjeti ispunjeni i da je digitalna uvedena u domaćinstva.

Datum je bio realan i afirmativan za tržište komunikacija. Međutim, ostaje nepoznanica gdje su se izgubile gotovo dvije godine od usvajanja Strategije. Jasno je pritom kako nije mogla biti od pomoći činjenica da je rad DTT Foruma praktično onemogućen nizom birokratsko–administrativnih poteza ili prepreka na relaciji Regulatorna agencija za komunikacije – Ministarstvo prometa i komunkacija BiH.

Bit će sramota i bit će kritika

Kako god, brojač na stranici www.dtt.ba i dalje odbrojava, a niti jedno domaćinstvo u BiH nema mogućnost gledati digitalnu zemaljsku TV. I da iznova pojasnimo naše međunarodne obaveze: evropska je preporuka da se do 2012. godine ugasi analogna – što Bosnu i Hercegovinu, naglasimo, ne obavezuje da to i mora ispuniti. Prema Sporazumu iz Ženeve (2006) konačni datum gašenja analogne televizije jest 17. juni 2015. godine. Pitanje je, međutim, šta ako (i) to ne ispoštujemo?

Što se tiče međunarodne obaveze – bit će to sramota i bit će kritika – i to je to. Veći problem ostaju gledaoci i tržište komunikacija, te nedomaćinski odnos nadležnih institucija (prije svega Ministarstva za promet i komunikacije BiH i svih članica Javnog rtv sistema BiH)  prema ograničenom resursu države (RF spektar), uključujući i nemaran odnos prema mogućnostima dobre zarade za sve.

Da bismo priču pojednostavili, moramo se vratiti na njezin početak i vidjeti zbog čega nam je bitan prelazak na DTT.

•    Da li je to samo jedna od međunarodnih obaveza? Između ostalog, jest i to.

•    Je li se sve ovo poduzima radi boljeg multimedijalnog iskustva gledalaca? Da, ali to nije primaran razlog.

•    Je li cilj povećati interaktivnost? To svakako jest iskorak u digitalnom iskustvu, ali ne i ključni razlog za ovaj kompleksan proces.

•    Da li je akcenat na novoj organizaciji u audio-vizuelnoj medijskoj produkciji i podjeli na sadržaj, usluge i mrežu? Donekle jest, u DTT-u je to svakako olakšano i neizbježno, ali još nismo došli do glavnog razloga.

•    Da li je proces pokrenut pod pritiskom drugih platformi (satelitska, kablovska, IPTV,…)? Donekle i jeste, ali je takav odnos vrlo kompleksan i može biti tema nekog drugog rada, ali za DTT je puno bolje ako ostale platforme imaju veću penetraciju na tržištu jer se time olakšava sam proces i smanjuje broj domaćinstava koja moraju nabaviti opremu za DTT.

•    Digitalna dividenda – koliko je ona u svemu ovome značajna? Ukratko – jest, veoma. Štaviše, upravo dolazimo do ključnih razloga.

Naime, prelaskom terestrijalnih zemaljskih platformi sa analogne na digitalnu tehnologiju, cjelokupni i sektor komunikacija i država imaju koristi od bolje iskorištenosti radio-frekventnog spektra.

Sada više nije model: jedna frekvencija jednako jedan TV kanal, već zavisno od sistema kompresije može biti i do 10 TV kanala na jednoj RF frekvenciji. Što je efikasnije iskorišten RF spektar, znači da su određeni kapaciteti oslobođeni i na raspolaganju su za nove servise (prije svega telekomunikacijske). To se naziva digitalnom dividendom (4).  Davanjem koncesija i izdavanjem dozvola za nove frekvencije država osigurava značajne prihode.

Također, u okviru djelovanja ITU konferencija, lobi telekom operatora u svijetu uspio je dobiti otvorena vrata da koristi dio opsega predviđenog za radiodifuziju. Naravno, prije toga je potrebno preći na DTT, ugasiti analognu TV i osloboditi radiofrekventni spektar u tom opsegu.

Zona sumraka

Prave razloge za prelazak na DTT možemo i detaljnije analizirati, ali svakako treba shvatiti da je to prirodni proces tehničko-tehnološkog napretka i razvoja sektora komunikacija koji ne zaobilazi ni Bosnu i Hercegovinu. Napori DTT Foruma okrunjeni su kada je 17.06.2009. godine Vijeće ministara BiH usvojilo Strategiju prelaska na DTT.

Međutim, od tada kreće zona sumraka za DTT u BiH. Ne osiguravaju se ovlasti i adekvatno finasiranje rada DTT Foruma BiH. Praktično, metaforično kazano: puno bi novih „igrača“ htjelo ući u igru, a da pritom ne „trče“ i „ne dodaju loptu“.

Za kraj, treba shvatiti da je prelazak na digitalnu radiodifuziju samo jedan od prirodnih koraka u ljudskom i tehnološkom napretku. Možda će naša generacija biti svjedok još jedne, nove promjene tehnologije, novim sporazumom na nivou ITU-a i/ili ponovnog izuma neke nove televizije na, recimo, DVB-H 7G platformi, ali o tom - potom. Za sada, pred nama je posao prelaska na DTT i još jedan test odgovornosti.

---------

(1) Terestrijalna, tj. zemaljska televizija označava način radio-difuzije koja se ne emituje preko satelita, već putem zemaljskih predajnika u za to predviđenim VHF i UHF frekvencijskim opsezima, a sve u skladu sa međunarodnim sporazumima i to ("ST61") - Stockholm 1961 za analognu TV i ("GE06") - Geneva 2006 za digitalnu TV. Prijem se vrši krovnim ili sobnim antenama koji prenose sadržaj na tv aparate.

(2) Analogna televizija, tj. analogno emitovanje prvobitna je i još uvijek prevlađujuća tehnika emitovanja u većini država svijeta. Analogni signal ima kontinuirano promjenljivu vrijednost amplitude, prenosi se u obliku kontinuiranih talasa. Međunarodnim sporazumima za analogno terestrijalno emitovanje iz Štokholma 1951., odnosno,. 1961. godine, dodijeljeni su određeni opsezi radio frekventnog spektra na upotrebu - na VHF 174–230 MHz i UHF 470–860 MHz, slika i zvuk se prenose u analognoj formi u istoj frekvenciji opsega, svaka stanica treba posebnu frekvencijsku oblast - kanal. Da bi analogni sistemi obuhvatili šire područje, potrebno im je nekoliko različitih frekvencijskih kanala, pri čemu je efikasnost korištenja frekvencijskog spektra niska, smetnje u prenosu i prijemu visoke, a koristi se nekoliko video standarda za format slike i način kodiranja boje: PAL – (25 slika (50 poluslika) / sek. sa 625 linija) – ovaj standard je u Bosni i Hercegovini i većini Evrope; SECAM - 25 slika (50 poluslika) s 625 linija i NTSC - 30 slika (60 poluslika) s 525 linija – u Sjevernoj Americi).

(3) Vidi:  http://www.dvb.org/technology/standards/index.xml

(4) Za više informacija vidi: Vajzović, E. (2008) „Digitalna televizija u BiH“, PulsDemokratije na http://www.pulsdemokratije.net/index.php?&l=bs&id=1129