Digitalna TV u regionu

Digitalna TV u regionu

Dokle se stiglo s uvođenjem digitalne televizije u zemljama zapadnog Balkana?

Tekst je izlaganje sa regionalne konferencije „Medijske transformacije“ o digitalizaciji i razvoju novih medija, održane u Mediacentru Sarajevo, 18 – 19. 02. 2011.

Zašto DTT?

Analogna televizija je iskoristila gotovo čitav frekventni resurs koji je imala na raspolaganju, što je dovelo do rasta potreba za novim resursima. S druge strane, opšti tehnološki razvoj je doveo do usavršavanja digitalne tehnike općenito, uključujući i njenju primjenu u oblasti radiodifuzije.

Digitalna televizija omogućava pružanje više različitih vrsta sadržaja, što bi moglo dovesti i do rasta njihovog kvaliteta – sadržaji će postajati kompetitivni kako bi udovoljili rastućim zahtjevima potrošača. S druge strane, digitalna tehnologija omogućava kvalitetan i stabilan signal.

Digitalna tehnologija također nudi nove dodatne usluge poput programskog pretraživača elektronskog programskog vodiča, višekanalnog zvuka, interaktivnosti, kodiranja, PayTV itd.

Konačno, oslobođeni frekvencijski resursi, tzv „digitalna dividenda“, mogu se koristiti na različite načine, čija je glavna zajednička karakteristika da bi trebali služiti opštem dobru zajednice.

Uvođenje digitalne televizije uglavnom se odvija putem sličnih obrazaca – od usvajanja državne strategije prelaska na digitalnu radiodifuziju unutar koje se postavljaju rokovi, određuju nosioci projekta digitalizacije (najčešće javni RTV servisi), načini finansiranja, načini informisanja javnosti o planiranoj digitalizaciji, do odluke o digitalnoj dividendi.

Ovaj dokument u kratkim crtama opisuje aktuelni trenutak u procesu uvođenja digitalne televizije u zemljama zapadnog Balkana – Albaniji, Bosni i Hercegovini, Cnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji i Srbiji.

Albanija

U Albaniji je Strategija prelaska na digitalnu televiziju još uvijek u fazi rasprave unutar ad hoc komiteta imenovanog od strane Premijera. Zakonom je 2012. godina određena kao rok za dovršavanje projekta digitalizacije. Međutim, postoje predlozi da se rok pomjeri  na 2015. godinu jer se čini da je ostvarivanje cilja u toku 2012. vrlo teško izvodivo. Osnovni razlog za kašnjenje projekta digitalizacije u Albaniji je neusvajanje strategije.

Prema planovima, za teritorij Albanije predviđeno je 8 multipleksa, dok bi prema nacrtu strategije nosilac projekta trebala biti albanska Radio televizija, javni servis, koja još uvijek emituje u analognoj tehnologiji.  Procjena troškova digitalizacije mreže ART kreće se oko 14 miliona eura.

Specifičnost Albanije u ovom kontekstu je postojanje nekoliko digitalnih operatera koji rade izvan digitalnog plana, pokrivajući gotovo trećinu albanske teritorije.

Bosna i Hercegovina

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je na 91. sjednici, održanoj 17. juna 2009, usvojilo Strategiju prelaska s analogne na digitalnu zemaljsku radiodifuziju u frekvencijskim opsezima 174-230MHz i 470-862MHtz. Strategija određuje optimalno rješenje za brz i efikasan prelazak sa analogne na digitalnu zemaljsku radiodifuziju. Zasniva se na principima promocije razvoja informatičkog društva u BiH, podsticanja daljeg razvoja konkurencije i pluralizma sektora komunikacija, stimuliranja stvaranja uslova za kontinuiran razvoj medijskih sloboda i zaštiti interesa svih korisnika i operatora u sektoru koumikacije u BiH u smislu nediskriminacijskog pristupa, kvaliteta i cijena usluga.

Strategija predviđa 1. decembar 2011. kao rok za gašenje analognog emitovanja, dok bi nosioci projekta, prema ovom dokumentu, trebali biti Javni RTV sistem i komercijalne televizije. Za početak je predviđen rad u 2 multipleksa – teritorija podijeljena na 9 alotmenata, sa 8 pokrivanja (SFN mreža) na nacionalnom nivou, i 2 dodatna pokrivanja za lokalno područje (opštinski nivo).

Razlozi zastoja u uvođenju DTT u BiH su višestruki. DTT Forum još uvijek nije počeo sa radom  u punom kapacitetu. Odlukom o imenovanju Stručnog povjerenstva Foruma o digitalnoj zemaljskoj televiziji, Ministarstva prometa i komunikacija BiH od 15. 02. 2011, stvorile su se pretpostavke za nastavak rada DTT Foruma koji je, između ostalog, nadležan za donošenje Akcionog plana i praćenje procesa uvođenja DTT u BiH.

Dalje, Multipleks A, koji je namijenjen Javnom RTV sistemu, još uvijek nije počeo sa radom, iako je Regulatorna agencija za komunikacije u aprilu 2010. godine donijela Odluku o načinu korištenja Multipleksa A za potrebe zemaljskog digitalnog televizijskog emitovanja u Bosni i Hercegovini u tranzicijskom periodu. Dana 07. 02. 2011. raspisan je tender za nabavku opreme potrebne za udođenje DTT za Javni RTV sistem, koji obuhvata nabavku linkova, odašiljača za pokrivanje 3 grada i uvezivanje informativnih centara. Tender traje 42 dana, predviđen je rok za žalbu u trajanju od 30 dana, a rok za ispunjenje ugovora je 3 mjeseca od dana potpisivanja.

Tender za odabir operatora Multipleksa B još uvijek nije raspisan, već je u toku finalizacija kriterija za njegovo raspisivanje, kao i kriterija za dodjelu prava ulaska postojećim zemaljskim TV stanicama u multiplekse.

Crna Gora

Strategiju prelaska sa analognih na digitalne radiosisteme u Republici Crnoj Gori usvojio je Savjet Agencije za radio-difuziju Crne Gore u aprilu 2008.

Strategijom je predviđeno da u toku 2008. godine bude započet pilot projekat za Podgoricu i još neke zone Crne Gore, kao i da budu uspostavljeni fondovi za sprovođenje cjelokupnog procesa. Za isti period je također predviđeno i usvajanje potrebne zakonske regulative,  koordinacija na nivou izrade podzakonskih akata, te konačno priprema prvog DVB-T tendera.

Strategijom postavljeni rokovi za 2012. godinu predviđaju realizaciju javnog konkursa za prvi multipleks, istraživanje tražnje za multimedijalnim i interaktivnim servisima; puštanje u rad prvog multipleksa; realizaciju planirane mreže, te razvoj multimedijalnih i interaktivnih servisa.

Za 2010. godinu predviđena je realizacija javnog konkursa za drugi multipleks, dalje širenje mreža  prva dva multipleksa, te dalji razvoj razvoj multimedijalnih i interaktivnih servisa.

Konačno, period od 2010. do 2012. trebao je poslužiti za postepeno gašenje analognih predajnika sa rokom do 31.12.2012, a u tom periodu predviđeno je i usvajanje odluka po pitanju novih / ostalih multipleksa.

Navedeni rokovi nisu ispoštovani, a usvajanje odgovarajućeg zakonskog okvira se očekuje tek tokom 2011. godine. Nacrtom zakona predviđeno je da nacionalni javni emiter ima pokrivenost  85% stanovništva, pa se postavlja pitanje da li je to moguće postići do kraja 2012.

U vrijeme donošenja Strategije, procjene troškova su se kretale oko 7 miliona eura, ali je sada već izvjesno da će troškovi biti niži. Dio fondova obezbijeđen je kroz IPA projekte, dok je dio obezbijedila Vlada (samo za prvi multipleks).

Hrvatska

U Republici Hrvatskoj je u maju 2002. počelo probno emitovanje DVB-T signala s lokacija Sljeme i  Zagreb – Prisavlje3. Tokom 2007, unutar projekta „Digitalna Istra“, Istarska županije je prva u Hrvatskoj pokrivena digitalnim signalom, dok je u martu 2007. započelo i eksperimentalno HDTV odašiljanje u Zagrebu, da bi u toku 2008. bilo prošireno na Split, Rijeku i Osijek.

U julu 2008. Vlada RH donosi Strategiju prelaska sa analgonog na digitalno emitovanje televizijskih programa u Republici Hrvatskoj, a u septembru 2008. Odašiljači i veze d.o.o. pokreće pozivni centar Vlade RH za pomoć gledateljima pri prelasku sa analognog na digitalni signal.

U aprilu 2009. putem javnog natječaja Hrvatske agencije za komunikacije (HAKOM), Odašiljači i veze d.o.o. postaje mrežni operater dva nacionalna DVB-T multipleksa (MUX A i MUX B – standardne rezolucije, MPEG-2), a od maja 2009. počinje rad na postepenom uvođenju DTT.  U julu 2010, putem javnog natječaja HAKOM-a, OiV postaje i operater trećeg DVB-T multipleksa (MUX D – kombinovani nacionalno/regionalni i lokalni multipleks, program standardne rezolucije, MPEG-2).

5. oktobar 2010. u 12:35 označava početak “digitalnog doba“, a u februaru 2011. završeno je eksperimentalno odašiljanje HDTV signala u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku.

Republika Hrvatska podijeljenja je na 9 digitalnih regija; unutar svake digitalne regije odašiljanje DVB-T signala se obavlja u SFN načinu rada. Dovršetkom MUX A mreže ostvareno je pokrivanje preko 98% stanovništva, odnosno preko 95% pokrivenosti svake digitalne regije, dok je signalom MUX B mreže pokriveno preko 95% stanovništva svake digitalne regije.

U toku je i izgradnja MUX D mreže. Signalom MUX D mreže ostvariće se pokrivanje cca 90% stanovništva za nacionalne programe, odnosno pokrivanje od najmanje 70% stanovništva regionalnim i lokalnim programima unutar pojedine digitalne regije, u skladu sa dodijeljenom koncesijom.

Makedonija

Iako makedonski Zakon o emitovanju iz 2005. ne sadrži odredbe o uvođenju DTT, nacionalna strategija razvoja sektora radiodifuzije za period 2007-2012. sadrži plan prioritetnih aktivnosti u okviru procesa digitalizacije, ne samo u oblasti zemaljske TV, već i u oblasti audiovizuelnih usluga, kao što su IPTV,  DVB-C, internet distribucija, usluge na zahtjev itd.

Vlada Republike Makedonije je 2010. usvojila Akcioni plan digitalizacije javnog RTV servisa koji predviđa dodjelu 10 miliona eura iz državnog budžeta za izgradnju dva multipleksa za potrebe javnog RTV servisa, te dodatnih 7 miliona eura za osposobljavanje javnog servisa za HD prodkuciju i početne troškove prenosa. Nacionalna strategija predviđa DVB-T standard, i MPEG-4 sistem kompresije. Agencija za elektronske komunikacije pripremila je frekventni plan koji se ima realizovati u dvije faze –  planiranje multipleksa sa nacionalnim pokrivanjem, te realizacija dva multipleksa za nove komercijalne TV usluge, kao i regionalna pokrivanja, dok bi ostatak resursa bio rezervisan za buduće potrebe, kao što je HDTV.

Telekom Slovenije odabran je za operatora tri multipleksa na javnom tenderu i počeo je sa radom krajem 2009. Must-carry princip primjenjuje se na tri programa javnog RTV servisa, dok je distribucija bez naknade za free-to-air usluge sa nacionalnim pokrivanjem obezbijeđena do konačnog gašenja analognog signala.

Slovenija

Iako je Zakonom o digitalnoj radiodifuziji 1. juni 2009. godine bio definisan kao početak prelaznog perioda, stvarni početak prelaznog perioda je bio 1. decembar 2009. Kako bi ubrzala početak digitalnog emitovanja, država je komercijalnim televizijama platila troškove ulaska u Multipleks A, zajedno sa javnim servisima. Operator Multipleksa A je RTV Slovenija, a u tom Multipleksu se trenutno emituju tri programa javnih servisa, te program 8 komercijalnih televizija.

Isprva se očekivalo da će komercijalne televizije preći u Multipleks B, nakon što ovaj počne sa radom, ali se to nije desilo. Tako su u Multipleksu B, čiji je operator firma Norkring d.o.o., trenutno prisutna dva komercijalna televizijska programa.

RTV Slovenija još uvijek ima pravo na korištenje malih analognih predajnika jer je se radi o javnom servisu, s tim da će ovaj sistem trajati do kraja juna 2011. godine.

Lokalni multipleksi su dati lokalnim TV stanicama, koje su sada operatori multipleksa. Iako je u principu u lokalnim multipleksima prisutan samo program lokalne stanice, u posljednje vrijeme je primjećen porast zahtjeva za povećanje pokrivanja. Postoje pretpostavke da se radi o namjeri udruživanja radi ostvarivanja većeg, regionalnog pokrivanja, što bi bilo interesantno većim komercijalnim televizijama, koje bi na taj način izbjegle prelazak iz Muxa A na Mux B.

Srbija

Vlada Republike Srbije donijela je Strategiju za prelazak sa analognog na digitalno emitovanje RTV programa u Republici Srbiji u julu 2009, a 4. april 2012. utvrđen je kao datum potpunog prelaska. Posebnost srbijanskog slučaja je da nije predviđen simulcast.

Studija izvodljivosti i idejni projekat radio-pokrivanja digitalnim TV signalom na teritoriji RS predstavljeni su 15. 12. 2010. Standard za kompresiju video signala je MPEG 4 (H. 264 AVC), a standard za digitalno emitovanje je DVB-T2, dok mreže za emitovanje signala po zonama distribucije trebaju biti SFN (Single Frequency Network) tipa. Planira se 90% pokrivenosti populacije i 95% pokrivanja teritorije Republike Srbije.

MUX-1 za nacionalno emitovanje radiće sa predajnika Avala (svi emiteri su iz Beograda) i dalje distribuirati do matičnih lokacija, a sa njih do ostalih lokacija unutar zone distribucije. Multipleks namijenjen za regionalne i lokalne emitere (MUX-2) formiraće se na matičnim lokacijama za datu zonu distribucije. Digitalizacija će se odvijati u fazama, po redoslijedu koji treba da obuhvati matične lokacije koje u najvećoj meri ispunjavaju dva uslova - zadovoljeni tehnički uslovi na lokaciji i populaciona pokrivenost, i to prvo MUX-1, a potom MUX-2.