Gordana Đerić: „Semantika ćutanja, nasilje i društveno pamćenje: intima hrvatske i srpske politike“

Drugi tekst iz zbornika „Intima javnosti“ koji je objavila beogradska izdavačka kuća „Fabrika knjiga“ nosi naslov „Semantika ćutanja, nasilje i društveno pamćenje: intima hrvatske i srpske politike“. Knjiga predstavlja jedan od rezultata projekta „Spinning out of Control: Rhetoric and violent conflict. Representation of „self“ – „other“ in the Yugoslav successor states“ koji realiziraju Univerzitet iz Osla, Medicentar  Sarajevo i Institut za filozofiju i društvenu teoriju iz Beograda.

Tematizirajući fenomen šutnje Gordana Đerić polazi od uvjerenja da on predstavlja značajan činilac kreiranja društvenih odnosa, prijenosa saznajnih modela i sistema uvjerenja, te da se šutnja javlja kao imanentni dio svakog diskursa.  U kontekstu medijskog diskursa, fenomen šutnje igra bitnu ulogu utječući na razumijevanje događaja o kojima mediji izvještavaju. Novinari su u svome radu nužno upućeni na selekciju događaja i činjenica o kojima izvještavaju. Na taj način oni kroz naslove, anterfilee, intervjue i druge žanrovske forme, odabiru o čemu će govoriti, ali, isto tako, i šta će prešutjeti. Značaj izučavanja ovog fenomena, prema autorici, ogleda se i u tome što se nerijetko u različitim studijama o raspadu Jugoslavije prešutkivanje spominje kao manipulativna strategija neke od sukobljenih strana.

O čemu govorimo kada šutimo i o čemu šutimo kada govorimo?

Šutnja je predstavljala bitnu karakteristiku zvaničnog diskursa socijalističke Jugoslavije o nacionalizmu. No, događaji koji su uslijedili pokazali su da nacionalizam nije bio iskorijenjen iz tog društva. Đerić navodi da određeni fenomeni egzistiraju u društvu unatoč odsustvu govora o njima, te ističe da se naše poimanje svijeta uglavnom zasniva na nizu prešutnih pretpostavki, bez obzira na zvanični diskurs. Štaviše, iako određene predstave ne čine sastavni dio javnog diskursa, one i dalje mogu imati značajnu ulogu u u društvenom mapiranju i orijentiranju. Autorica smatra da te predstave mogu biti aksiomatske, takve da se zbog svoje opće prihvaćenosti i ne vide ili mogu biti svijesno prikrivane i prešutkivane, budući da se kose sa ideološkom korektnošću određenog perioda.

Đerić smatra da je socijalistički period obilježila uporednost javnih i potisnutih narativa prošlosti, te da ne iznenađuje to što su se krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, potiskivane, partikularne nacionalne memorije pojavile kao dominantne, isključive i isključujuće predstave u javnoj sferi. U to vrijeme, ne samo da su stoljetni stereotipi prešli iz privatne u javnu sferu, već su izmišljani i novi stereotipi o Drugima, s ciljem proizvodnje nacionalnih homogenizacija.

Osluškivanje historijske tišine

Odnos šutnje i događajnosti (situativnosti) Gordana Đerić ispituje na izvještavanju hrvatske i srbijanske štampe o operaciji hrvatske vojske kodnog imena Oluja. U uzorak su uključene Večernje novosti, Politika, Danas, NIN i Vreme iz Beograda te Večernji list, Jutarnji list i Globus iz Zagreba. Pisanje štampe povodom godišnjica Oluje prati se s ciljem ispitivanja odnosa šutnje o nasilju i načina na koji je ovaj događaj zapamćen.

Općenito govoreći, dvanaest godina poslije Oluje, hrvatska i srbijanska politika u pogledu razumijevanja ove operacije i njenih posljedica imaju potpuno suprotstavljena gledišta. Dok se period postojanja Republike Srpske Krajine u Hrvatskoj smatra razdobljem neslobode, u Srbiji se ovaj period briše iz javne percepcije. Đerić ovaj odnos definira kao „ćuteći konflikt“ te postavlja tezu svoje studije, kojom se šutnji daje presudni značaj u načinu organiziranja kulturnog ili nacionalnog znanja u novim državama i (re)konstruiranju onoga što je za simbolički i mitološki imaginarij ovih država ključno.

Autorica u potencijalnoj tipologiji šutnje u kontekstu Oluje izdvaja njena dva osnovna vida: prvi se tiče općih pretpostavki i znanja o Drugima, koja zbog svoje samorazumljivosti nisu ili ne moraju biti verbalizirana, a drugi se odnosi na praktičnu i performativnu stranu ovog fenomena – strategije šutnje i prešutkivanja u cilju manipuliranja javnošću, koje su najčešće politički motivirane.

Šutnja, nasilje i pamćenje

Đerić tvrdi da su i srbijanska i hrvatska javnost 'spinovane' putem štampe neposredno pred Oluju i tokom nje putem skretanja pažnje na neke druge događaje. U hrvatskom slučaju radilo se o izmišljanju događaja i konstruiranju napetosti, a u srbijanskom primjeru o konstruiranju atmosfere opuštenosti. Tako su, naprimjer, hrvatski mediji pred Oluju izvještavali o dramatičnim napadima na Bihać i Gospić, nakon što je hrvatsko državno rukovodstvo na zasjedanju na Brijunima donijelo odluku o tome. Na drugoj strani, beogradska štampa u isto vrijeme ističe različite pokazatelje stabilnosti SR Jugoslavije u svim oblastima, od dobrih prinosa žitarica, preko smanjena poreza, povoljne vremenske prognoze i vodostaja, pa do uspješnih diplomatskih aktivnosti Vlade. Na taj način šutnja se manifestirala kroz višak govorenja.

Zvanična sjećanja na Oluju u obje zemlje, najviše iskazana kroz komemoracije, gotovo su automatski isključila neodgovarajuće sadržaje i konotacije. Autorica smatra da je za savremenu političku mitologiju Hrvatske Oluja simbol novog početka (ponovnog rođenja nacije), a da je za srpsku političku mitologiju ova operacija prilog njenoj žrtvenoj sagi – dominantnom žanru nacionalne mitopoetike. Stoga Gordana Đerić zaključuje da je pamćenju homogeniziranog značenja (koje se „samo po sebi razumije“), prethodio organizirani zaborav.

Kompletan tekst Gordane Đerić na srpskom jeziku možete preuzeti ovdje u PDF formatu.

Zahvaljujemo se gospodinu Dejanu Iliću iz bogradske izdavačke kuće „Fabrika knjiga“ što nam je omogućio publiciranje ovoga teksta.

O autorici

Gordana Đerić je naučni saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju. Doktorirala je na Odjeljenju za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Predavala je na Katedri slavistike Karlovog Univerziteta u Pragu i vodila više naučnih projekata. U središtu njenih istraživanja su identitetski diskursi, fenomeni stereotipa i mentalnog mapiranja, a brojne radove objavila je i na teme nacionalne mitologije, imagologije i kulturnog pamćenja.

______________________

Đerić, G. „Semantika ćutanja, nasilje i društveno pamćenje: intima hrvatske i srpske politike“ objavljeno u Đerić, G (ur), „Intima javnosti“, Fabrika knjiga, Beograd, 2008, str. 64-97.