Kako novinar može doći do željenih informacija koristeći Facebook, Twitter, Flickr, YouTube i druge društvene mreže?

Svake minute, milioni ljudi širom svijeta izvještavaju o događajima u svojim zajednicama  koristeći Facebook, Twitter, Flickr, YouTube i druge društvene mreže. Tekstovi, fotografije i video snimci koje građani objavljuju na ovaj način često su prvi izvori informacija o događajima o kojim će kasnije izvještavati mediji. Uloga građana u informisanju javnosti najbitnija je prilikom zbivanja od velike društvene važnosti. U slučaju pobuna i oružanih sukoba, ponekad u zemljama gdje je medijima ograničen pristup, građani često preuzimaju ulogu novinara koristeći internet.  Ponekad, prilikom velikih prirodnih katastrofa, kao što je skori zemljotres u Japanu, otežano je kretanje medijskih radnika, te informacije koje građani šire preko društvenih mreža često postaju osnova objavljenih vijesti.  Također, dok jedni reporteri odlaze na teren i dobivaju informacije iz prve ruke, drugi u redakcijama prate razvoj događaja putem interneta.

Ali kako u moru informacija  pronaći najzanimljiviju vijest, fotografiju i video snimak? Za samo 15-ak minuta, moguće je filtrirati bezbroj internetskih izvora i uspostaviti bestplatan sistem koji na jednom mjestu omogućava sažetak najnovijih vijesti, fotografija i video snimaka sa više društvenih mreža, novinskih agencija i drugih internet stranica.

RSS (Really Simple Syndication) je jednostavan način automatskog preuzimanja vijesti na određenu temu bez pretraživanja internet stranica ili blogova.

Prilikom svakodnevnog čitanja vijesti putem interneta, kao i prilikom istraživanja za određenu priču, otvorićemo, na primjer, desetak internet stranica i potražiti ono što nas zanima. Moguće je da ćemo neke od ovih portala posjetiti više puta tokom dana, očekujući objavu najnovijih vijesti i drugih korisnih informacija.

Ali šta se dešava ako se situacija o kojoj izvještavamo mijenja iz minute u minutu a i sami obavljamo posao koji zahtijeva da skoro uživo pratimo razvoj događaja? Koristeći uobičajenu metodu čitanja vijesti na internetu kao da prelistavamo novine, gubimo vrijeme. Ponekad, više vremena gubimo otvarajući sajtove i tražeći tekstove nego čitajući same tekstove.

RSS omogućava korisnicima da preko jednog programa prate više sajtova koji ih zanimaju. Takozvani RSS Reader, odnosno čitač, obavještava korisnika svaki put kada se na internet stranici, odnosno blogu, pojavi nešto novo što sadrži informacije na temu koja korisnika zanima.

Umjesto obavještenja koja stižu elektronskom poštom, korisnici čitaju sve novosti na personaliziranom čitaču. Možete se prijaviti za primanje informacija o bilo čemu kada na internet stranici koju čitate ugledate narandžasti logotip RSS-a.

Čitači kao što je Google Reader, također “pamte” koje ste tekstove već pročitali, te vam svaki slijedeći put u prvom planu prikazuju samo nepročitane tekstove.

Slijedi uputstvo za korištenje Google Readera, koji je besplatan za korisnike sa Gmail adresom.

Ovom prilikom, tražim više informacija o skorom zemljotresu u Japanu. U gornjem lijevom uglu nalazi se tab “add a subscription”. Ukucavam “earthquake Japan news” i čitač izlistava desetine internet stranica. Odabirem one koje me zanimaju  i kliknem na “subscribe”. Ukucavam imena određenih novinskih agencija i internet portala te riječi “Japan earthquake”, te ponavljam proces “subscribe”. Ovo znači da će sve novosti na temu japanskog zemljotresa objavljene na ovim stranicama biti prikazane na mom čitaču nekoliko sekundi nakon njihove objave.

Twitter

Twitter, neprestani virtualni žamor, odlično je sredstvo informisanja za vijesti iz prve ruke, koje direktno sa mjesta događaja objavljuju građani, i prije nego što te vijesti osvanu u medijima. Recimo da je danas prošlo tri dana od zemljotresa u Japanu i želim znati šta ljudi u gradu Sendai govore o stanju oko njih.

Za specifičnu pretragu, odlazim na http://search.twitter.com/advanced. Ovaj način pretraživanja omogućava korisnicima da traže informacije koristeći određene riječi, fraze ili lična imena, te da primaju informacije koje pristižu isključivo sa određenih mjesta - na primjer, informacija objavljenih u gradu Sendai i 20 kilometara oko njega. Također, moguće je primati vijesti objavljene samo na određenim jezicima, te ih vremenski ograničiti - npr. samo na one objavljene u posljednja tri dana.

Nakon što sam ukucala pojmove koji me zanimaju, kliknem na narandžasti simbol RSS u gornjem desnom uglu. Na ovaj način, novosti sa Twittera stizaće direktno u moj RSS čitač te neću morati stalno provjeravati Twitter.

Facebook
Dok je Facebook poput Twittera u smislu da ga koriste obični građani za objavljivanje informacija koje kasnije postaju vijesti, na Facebooku ne možemo doći do privatnih stranica svakog korisnika. Međutim, možemo pristupiti Facebook grupama, to jest javnim stranicama na određenu temu, te pratiti šta korisnici tih stranica objavljuju na njima i na povezanim forumima za diskusiju.

Kada sam na  Facebooku pronašla stranice koje me interesuju, opet sam kliknula na narandžasti simbol RSS koji se nalazi na svakoj od ovih internet stranica, odnosno u gornjem desnom uglu mog internet pretraživača.  Tako će i informacije sa Facebooka stizati direktno u moj RSS čitač.

Flickr
Flickr.com je portal za razmjenu fotografija na internetu. Svaki put kada korisnik objavi fotografiju na Flickr, mora označiti šta ona prikazuje. Ovo se zove “tag”. Kao i većina internet stranica ovog tipa, Flickr omogućava različite načine pretraživanja, od jednostavnijih do komplikovanijih.  Jedan od korisnijih je potraga za određenim riječima sadržanim u oznakama. Ukucavam riječi “Sendai earthquake” i kliknem “tags only”. Na dnu stranice, kliknem na simbol RSS da bih preko svog RSS čitača mogla pratiti nove fotografije na ovu temu.

PicFog
Picfog.com uživo prikazuje fotografije objavljene na Twitteru. Korisnici PicFoga ne moraju biti članovi Twittera da bi pretraživali fotografije.  Pretraga se može filtrirati koristeći pojmove, lokacije ili imena korisnika Twittera.

YouTube
YouTube, portal za razmjenu video snimaka, nudi nekoliko RSS usluga za različite kategorije videa, kao što su najnoviji i najgledaniji. Nakon ukucavanja željenog termina za pretragu, i YouTube omogućava prenos novosti na RSS čitač ako kliknem na narandžasti simbol.

Javno ili ne?

Većina medijskih kuća ima pisana ili nepisana pravila o korištenju fotografija koje prikazuju ljude, a koje su prvobitno objavljene putem društvenih mreža. Osoba koja objavi fotografiju na ovaj način vjerovatno ne razmišlja o tome da bi njihov snimak mogao biti prikazan na večernjem dnevniku ili osvanuti u sutrašnjim novinama. Stoga, medijski radnik koji želi iskoristiti ovakvu fotografiju, trebao bi njenom autoru poslati poruku putem društvene mreže gdje je istu i našao.

Ma kakva tehnika...

Ako ste novinar starog kova, veteran terena koji ne vjeruje ni u kakav drugi način rada osim razgovora „oči u oči“, vjerovatno vam navedene metode pretraživanja zvuče kao španska sela. Naravno, ništa se ne može uporediti sa intervjuom/fotografijom/video snimkom iz prve ruke. Ali u situacijama kada ovo nije moguće – odnosno kada samo nekoliko ljudi iz redakcije odlazi na teren – korisno je znati što bolje navigavati sve dubljim okeanom interneta.