Na drugoj sesiji se razgovara o tome dokle su Bosna i Hercegovina i zemlje regiona stigle u procesu digitalizacije.

Moderator sesije, Helena Mandić, pomoćnik direktora za emitovanje u RAK-u, pomenula je pozitivne uticaje digitalizacije, te se osvrnula na trenutnu situaciju u zemljama regiona.

Prema njenim riječima, Bosna i Hercegovina se u ovom procesu najviše oslanja na slovenački model. Slovenija je u ovom procesu najviše napredovala, a već 2009. godine počela je sa prelaskom na digitalni signal.

Mandićeva je spomenula i par zanimljivih detalja u ostalim zemljama regiona. Tako, recimo, u Albaniji već radi nekoliko digitalnih operatera i to bez dozvole, jer je Strategija još uvijek u fazi rasprave unutar ad hoc komiteta imenovanog od strane Premijera.

Kao najpozitivniji primjer digitalizacije spomenula je Hrvatsku, koja je na digitalno emitovanje prešla i prije predviđenog roka, dok u Crnoj Gori, prema njenim riječima, nijedan od rokova nije ispoštovan.

U Srbiji je 4.4.2012. godine utvrđen kao datum predviđen za potpuni prelazak na digitalni sistem, a zanimljivo je da simulcast nije predviđen, što je jedinstven slučaj u zamljama regiona, navela je Mandićeva.

Dodala je da ako BiH do do 2015. godine ne završi proces digitalizacije, građani neće imati mogućnost gledanja sadržaja koje proizvode evropske TV kuće. Izlaganje Helene Mandić pogledajte u ovdje:

Primjer digitalizacije u susjednoj Hrvatskoj tekao je nešto drugačije u odnosu na Sloveniju. U decembru prošle godine u Hrvatskoj gasi se analogni i uvodi digitalni televizijski signal.

Član Agencije za elektroničke medije Hrvatske Damir Hajduk naglašava da su troškovi digitalne TV znatno niži u odnosu na analognu. Kaže da trenutno imaju devet digitalnih regija, a broj lokalnih televizija bi se mogao udvostručiti.

Razlike između digitalnog i analognog emitovanja možete pogledati ovdje.

Miha Krišelj, zamjenik direktora Agencije za poštu i elektronske komunikacije, rekao je da je u Sloveniji javni RTV sistem motor digitalne TV, kao i da je sam proces prošao sa određenim problemima. Prije svega, i u Sloveniji je rok prolongiran za mjeseci. Drugi problemje, po njegovim riječima što javna TV nije počela da producira nove tematske programe.

U Sloveniji djeluju dva digitalna operatera- jedan za javnu, a drugi za komercijalne TV stanice.

Krišelj ističe da su komercijalne TV stanice imale niz primjedbi na proces digitalizacije. Prije svega, žalili su se na cijene prelaska na digitalni TV sistem, a zbog velikog rejtinga su tražili i iste uslove kao i javni RTV sistem. Ipak, prema Krišelju, cijena digitalizacije u Slovenije se pokazala skoro duplo jeftinija nego u mnogim zemljama svijeta.

Emir Povlakić iz RAK-a kaže da je zahvaljujući nekim negativnim primjerima iz regiona, BiH odlučila do koristi format MPEG 4.

Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina ima 9 alotmenta, sa 8 pokrivanja (SFN mreža) na nacionalnom nivou, a specifičnost plana BiH su 2 dodatna pokrivanja za lokalno područje (opštinski nivo).

Prvo nacionalno pokrivanje je namijenjeno za javni RTV sistem. Odluka o dodjeli prava korištenja MUX A donesena je u aprilu 2010, dok je drugo nacionalno pokrivanje (MUX B) planirano za ostale zemaljske TV stanice u BiH.

Povlakić je rekao da je proces digitalizacije predviđen u dvije faze. U prvoj fazi su aktivnosti prije početka zvanične tranzicijske faze u BiH, dok druga faza podrzumjeva aktivnosti od početka zvanične tranzicijske faze do potpunog gašenja analogne zemaljske radiodifuzije u BiH.

Povlakićevu prezentaciju pogledajte ovdje.