U interview-u za MC Online, ugledni sarajevski psihijatar, akademik prof.dr.sc. Slobodan Loga komentira pisanje bh. medija o posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP), sugerirajući novinarima kako da odgovornije pristupe izvještavanju o ovoj delikatnoj temi. 

MC: Kako biste ocijenili pisanje medija o posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP) u bh. društvu?

Loga: Mediji ne sasvim korektno prenose informacije o PTSP-u u bh društvu.  Problem je u tome što novinari malo znaju o toj temi  i  pitaju pojedine “stručnjake”, koji  ne istražuju  PTSP, niti su  svoja mišljenja iznosili, ili provjeravali na međunarodnim ili domaćim naučnim i stručnim skupovima. Znači, novinari ne znaju izabrati kvalitetnog poznavaoca PTSP-a.

MC: Na koji način pisati o PTSP-u? Koja pitanja novinari trebaju postavljati vlastima i drugim instancama vezano za PTSP?

Loga: Pitanja treba da se fokusiraju na  raširenost PTSP-a  kod nas i u dugim zemljama, traumi kao bitnom faktoru u nastanku poremećaja i načinu kako najbolje savladati traumu. Ne pisati, isključivo, o ekcesima osoba koji pate od PTSP. Vlastima treba postavljati pitanja  u slučajevima kada je socijalni faktor bitan u etiologiji i terapiji PTSP-a.

MC: Da li vam je poznato korištenje socijalnih medija kao forme terapije kod PTSP-a? Negdje sam pročitala da neke vaše kolege preporučuju osobama s PTSP-om (naročito bivšim vojnicima) da pišu blogove?

Loga: Smatram da je veoma opasno da pojedinci, koji ispoljavaju PTSP ili neki drugi psihički poremećaj  koriste, kako ste naveli, socijalne medije.  Ako ih koriste, što je danas veoma česta pojava, velika je vjerovatnoća da će njihova percepcija pojedinih aspekata PTSP-a biti  pogrešna, što  često dovodi do pogoršanja, ili navođenja na suicid.  Osobe koje pate od PTSP-a, informacije o poremećaju, načinu liječenja i sl. treba da traže od njihovog terapeuta, a ne da sami konstruišu u svojoj glavi, bez ikakvog iskustva rješenja za njihove probleme na osnovu tuđih iskustava, koja često su nekorisna ili štetna.

MC: Spomenuli ste suicid. Kako danas mediji pišu o slučajevima suicida u BiH? Koje se stvari se potenciraju, a koje zaobilaze?

Loga: Od svakog pojedinačnog slučaja suicida mediji prave dramu i skloni su uopštavanju  površnih  činilaca, koji su doveli do pojedinog suicida, ne vodeći računa o umrlom i njegovoj porodici.  Pisanje je kampanjski, od slučaja do slučaja, a ne  istražuju se socijalni etiološki faktori samoubistva, koji se uvijek nalaze u pozadini suicida.

MC: Da li senzacionalistički pristup izvještavanju o suicidu u BiH dodatno pojačava stigmu koja prati porodice samoubica? Kako mediji to mogu promijeniti?

Loga: Istraživačko novinarstvo  treba  da se usmjeri na društvene uzroke suicida, a ne  na aktuelna “prepucavanja” u društvu. Pisanje o pojedinim slučajevima samoubistva potencira stigmu o duševnim bolesnicima i time nanose veliku štetu ugledu i časti porodice umrlog.

MC: Kakvi stereotipi postoje u bh. medijima prema samoubicama i njihovim porodicama? Da li su možda rađena neka istraživanja na ovu temu?

Loga: Nije mi poznato da su u na ovu temu rađena validna istraživanja kod nas i u našem susjedstvu.

Najčešći stereotip je da se suicid poistovjećuje sa duševnim oboljenjem, a za duševno oboljenje se veže tradicionalno ružna i nedopustiva stigma, kod nas  i u svijetu.

MC: Šta bi, po vama, trebao biti korektan pristup medija prilikom izvještavanja o slučajevima samoubistva u BiH?

Loga: Odnos sa puno pijeteta. Korektno treba da se opišu okolnosti  vezani za suicid, a da se pri tome uvijek ima na umu bol i  patnja porodice umrlog. Takođe,  voditi računa o časti samoubice, koju on/ona nije više u stanju da brani.

MC: Šta biste preporučili mladim novinarima koji žele pisati o temama PTSP-u i samoubistvu u BiH?

Loga: Da  pristupe tom zadatku savjesno, etički  ispravno, odgovorno i naoružani znanjem o temi koju tretiraju. Da se uvijek, u takvim prilikama, zamisle i preispitaju kako bi to željeli da izgleda u slučaju, ne daj Bože, da je to natpis o njima lično ili njihovim najbližim.