S ciljem ocjenjivanja nivoa transparentnosti i odgovornosti javne administracije u BiH, Mediacentar Sarajevo je u toku 2005. godine sproveo istraživanje pod nazivom Monitoring demokratskog razvoja u Bosni i Hercegovini: Indeks otvorenosti javnih institucija, organizacija i agencija.

Projekt je obuhvatio pregled i uporednu analizu zakonskog okvira o slobodi pristupa informacijama kao i istraživanje dostignutog nivoa implementacije Zakona o slobodi pristupa informacijama.

Realizaciju projekta je finansirao Fond otvoreno društvo.

Rezultati istraživanja:

Uporednim pregledom postojeće legislative na državnom i entitetskim nivoima uočeni su nedostaci u pojedinim zakonskim rješenjima. Najbitniji nedostatak je da javne institucije na nivou države BiH i u Republici Srpskoj nisu obavezne odgovarati u formi rješenja, već je propisan odgovor u formi dopisa, čime se podnositelj zahtjeva onemogućava u ostvarivanju svoga prava u žalbenom postupku, jer Zakon o upravnom postupku ne priznaje dopis kao pojedinačni upravni akt.

U okviru empirijskog dijela istraživanja formiran je uzorak koji je obuhvatio 240 javnih
tijela na svim nivoima vlasti (državni, entiteski, kantonalni, opšinski, Distrikt Brčko), kao i različite vrste javnih organa (zakonodavna, sudska, izvršna, itd.).

Javnim organima poslani su zahtjevi za pristup informacijama (ukupno 11 različitih pitanja) u dva talasa. Prvim talasom su obuhvaćeni svi javni organi iz uzorka, dok su u drugom talasu ponovno poslani zahtjevi onim javnim tijelima koja nisu odgovorila u prvom krugu.

Nakon prvog talasa pristigla su 103 (42,9%) odgovora, dok se čak 137 (57,1%) javnih organa oglušilo o zahtjev za pristup informacijama.U drugom talasu stigao je još 61 odgovor, tako da je konačan broj odgovora bio 164 što čini 68,7%.

Daljnjom analizom i sintezom podataka došlo se do sljedećih pokazatelja: 58,8% odgovora je u skladu sa Zakonom; 8,8% je protivno Zakonu; a 31,7% upućenih zahtjeva ostalo je bez ikakvog odgovora.

75% odgovora stiglo je u zakonski definiranom roku, dok njih 25% prekoračuje vremenske rokove propisane Zakonom. Posebno zabrinjava što zakonodavna vlast u gotovo 60% slučajeva krši zakonske rokove.

U sklopu emprijiskog istraživanja obavljeni su i telefonski intervjui s 18 predstavnika javnih organa. Dobijeni podaci pokazuju da je manje od polovine službenika (N=18) prošlo neki vid formalne obuke o Zakonu o slobodi pristupa informacijama. Uglavnom se radi o službenicima iz organa klasične vlasti, dok su obukom zaobiđeni službenici za informisanje iz javnog sektora.

Broj pristiglih zahtjeva za pristup informacijama još uvijek je mali. Neka javna tijela nisu primila niti jedan zahtjev osim zahtjeva koji im je upućen tokom ovog istraživanja. U boljim slučajevima radi se o 20-ak zahtjeva godišnje. Ovakva situacija pokazuje da je Bosna i Hercegovina u početnim fazama implementacije Zakona o slobodi pristupa informacijama, te da pred javne organe još uvijek nisu postavljeni glavni izazovi.

Preporuke:

Zakonski okvir - preporuke zakonodavnim vlastima

Izmijeniti ZOSPI na državnom nivou u smislu izmjene člana 14, kojim je određeno da se slučaju negativnog odgovora javnog organa građani obavještavaju dopisom, a ne rješenjem, kako bi se građanima omogućilo da putem žalbe ostvare pravo na pristup informacijama.

Prihvatiti inicijativu Transparency Internationala BiH za izmjenu ZOSPI-ja Republike Srpske s stim ciljem.

Uskladiti zakonska rješenja na svim nivoima vlasti u smislu istovjetnog definiranja zakonskih rokova za dostavljanje odgovora na zahtjeve, kao i jasnog definiranja izuzetaka po principu ocjenjivanja svakog pojedinačnog slučaja.

Revidirati sve zakonske akte koje su donešeni nakon ZOSPI-ja, a kojima se ograničavaju prava i obaveze proizišle iz ovog zakona. To se posebno odnosi na Zakon o poreskoj upravi i Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH.

Implementacija

Vlasti Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i Republike Srpske trebaju objaviti spisak svih javnih organa koji podliježu obavezama koje proizlaze iz Zakona o slobodi pristupa informacijama.

Javni organi moraju ispuniti svoje obaveze u pogledu provedbe Zakona u smislu imenovanja službenika za informisanje, izrade indeksa-registra i vodiča, te dostaviti zakonski propisane informacije nadležnim skupštinskim organima. Osim toga, neophodno je da se prikupljeni podaci učine dostupnima na skupštinskim web stranicama, što danas nije slučaj.

Ministarstva pravde bi, u saradnji s nadležnim ministarstvima, trebala obavijestiti tijela iz javnog sektora (zdravstvene ustanove, javne televizije, osnovne i srednje škole, fakultete, itd.) da se Zakon odnosi i na njih, te da su dužni upoznati se s njim i sprovoditi ga.

Potaknuti dodatne vidove edukacije građana o ZOSPI-ju, jer samo aktivnim odnosom prema ovome zakonu može se očekivati veći stepen implementacije. U ovom smislu, naročito aktivnu ulogu trebaju preuzeti javni organi tako što će promovirati Zakon putem svojih web stranica, informativnih glasila, info-pultova i drugih postojećih resursa.

Nastaviti sa započetim programima educiranja javnih službenika kako bi se upoznali s ciljevima Zakona, njegovim djelokrugom, te propisanim procedurama. Posebnu pažnju obratiti da se procesom educiranja obuhvati što veći broj predstavnika javnih organa iz takozvanog javnog sektora, jer su oni zaobiđeni u dosadašnjim oblicima edukacije.

Kompletan izvještaj možete preuzeti u PDF formatu ovdje.