U anketi povodom Dana slobode medija, za naš portale govore novinari i medijski stručnjaci. Samir Šestan, novinar i publicista smatra da smo kao i u politici i u novinarstvu dogurali do tačke u kojoj bi trebali birati između dva zla i biti zadovoljan manjim. Što je krajnje sporan koncept.

MC: Koji su po vama najveći problemi i prepreke za profesionalno novinarstvo i slobodu medija u BiH u ovom trenutku?

SŠ: Najveći problem, ne samo za slobodu medija, nego i za slobodu inače, akcentirajući intelektualnu i kulturnu scenu, je egzistencijalna nesigurnost. Ljudi su, u strahu od gubitka elementarnog osnova za egzistenciju, odnosno u strahu od otpuštanja ukoliko budu profesionalno radili svoj posao a ne slijedili naloge formalnih ili neformalnih vlasnika, prisiljeni na profesionalnu i moralnu samodegradaciju (Davno sam postavio pitanje: Ko bi to, osim one nekolicine patoloških tipova, radio u nekim ovdašnjim medijima, da ga na to nije prisilila teška nevolja i izostanak „proklete mogućnosti izbora“?).

Drugi ozbiljan problem je nekompetentno, konformističko i moćnicima podložno sudstvo, koje svojim presudama novinarima, za tobožnje nanošenje duševnih boli raznim političkim i tajkunskim siledžijama i banditima, praktično, „na mala vrata“ uvodi cenzuru u ovdašnji medijski prostor. I, konačno – tu je kratkovidost političkog establišmenta, koji zarad lične dnevne koristi, medije pretvara u sredstva propagande i cementira postojeće beznađe.

MC: Možete li izabrati jedan pozitivan i jedan negativan primjer iz novinarske prakse u BiH koji su obilježili proteklu godinu, a koji ilustriraju stanje u bh. medijima danas?

SŠ: Kao i u politici i u novinarstvu smo dogurali do tačke u kojoj bi trebali birati između dva zla i biti zadovoljan manjim. Što je krajnje sporan koncept. Tragično je da je najpozitivnija stvar na domaćoj medijskoj sceni postojanje bipolarnog svijeta na medijskoj sceni glavnog grada. Od činjenice da imamo dvije grupe medija u rukama dva „kontroverzna“ tajkuna, gora je samo pomisao na šta bi svijet ličio da je vlasnik bolje budućnosti, graditelj falusoidnih tornjeva, prononsirani medijski zločinac i aktuelni ministar bezbjednosti, uspio u namjeri da sve stavi pod svoju kontrolu.

Sličnu dijagnozu možemo postaviti i za režim u RS i ulogu Milorada Dodika u korumpiranju i nasilju nad medijima koji nisu dio tvrde režimske propagandne mašine. Intimno, neizmjerno mi je drago da na medijskoj sceni još uvijek postoje neki mali izdavači i koliko toliko, od političkih partija i kleronacionalističkih centara moći, nezavisni mediji. Ali njihov značaj je tek u nivou postojanja fotokopiranog uputstva za spašavanje, u zajednici u kojoj žive sve sami slijepci.

MC: Koji su, po vama, najvažniji očekivani trendovi u bh. medijima u narednoj godini?

SŠ: Dalje profesionalno i moralno strmoglavljivanje. I jačanje a ne popuštanje stranačke kontrole nad medijima. I dalje iživljavanje intelektualnih prostitutki i velemajstora licemjerja i malograđanske estetike, nad svim što se ne uklapa u kleronacionalističku viziju svijeta, čiji su dosljedni propagandisti.

Režim u RS će svoje propagandno oružje s krinkom medija maksimalno zloupotrijebiti u pokušaju održanja na vlasti, ne prezajući od govora mržnje, huškanja i provociranja sukoba. Iza kojih (ili unutar kojih) će se skriti obračun sa opozicijom, nevladinim sektorom i medijima koji nisu pod kontrolom režima.

A u Federaciji će se nastaviti pokušaji uspostavljanja potpune stranačke kontrole nad medijima, kao i dijelovima nevladinog sektora, koji još uvijek odolijevaju pritiscima i autokratskim tendencijama partokratskog društva u koje smo se pretvorili.