Dogorjele su zgrade kantonalnih vlada širom Bosne i Hercegovine, smirile su se i strasti. Histerični u prvim danima protesta, novinari su neke od svojih grešaka shvatili, ali s javnim priznanjem išlo je već malo teže. 

 

Većina medijskih kuća uputila se licemjernim putem TV1. Ona se u prilogu emitovanom u ponedeljak 10. februara osvrnula na neprofesionalno medijsko izvješavanje, ali koristeći omiljenu ovih dana konstrukciju političara – u trećem licu. Nije, dakle, TV1 izvješavao neprofesionalno nego su to radili neodređeni „drugi“ ili, kako ovih dana uporno ponavljaju lideri stranaka, „i mi snosimo dio odgovornosti, ali samo dio.“

 

TV1 se pri tom pobrinuo za sopstveni PR. Dan prije nego što je javnost imala priliku da pogleda pomenuti prilog na „prijateljskom“ sajtu televizije, Vijesti.ba, pojavila se (samo)ocjena njenih novinara. U rubrici „Ličnost dana“, kao „dobro“ ocijenjeno je „kvalitetno novinarstvo“, što samo po sebi ne bi bilo sporno da nije reklama samo jednog emitera. „Među njima se posebno istakao kolektiv TV1, koji je ponovo uspješno odgovorio kompleksnom novinarskom zadatku“, tvrde „kvalitetne“ Vijesti.ba.

 

 

TV1, dakle, ponosi se sobom. No, ima među novinarima i urednicima i onih koji su se odlučili za neke, doduše sitne, modifikacije.

 

 

Vandalizam ne nestaje iz medijskijh izvještaja, već se pojavljuje pokriven tankim slojem brige za uspjeh demonstracija.

Svaki televizijski dnevnik počinje detaljnom informacijom o (ne)miru među demonstrantima i eventualnim incidentima. „Duh vandalizma“ stalno je prisutan. Voditeljica drugog Dnevnika na Federalnoj televiziji u ponedeljak u najavi emisiju „Pošteno“ kaže naprimjer da će gosti razgovarati „o protestima, vandalizmu i huliganima“, iz čega bi gledatelj trebao zaključiti šta je suština posljednjih događaja. Tokom same emisije uključuje se uživo njena kolegica da nas na samom početku izvjesti da je jedan mladić završio na hitnoj, pa da istom tom rečenicom uključenje završi. No, nanesena šteta nije velika, budući da je čitava koncepcija emisije Duške Jurišić poprilično promašena. Malo je smiješno govoriti o „sindikatima i odgovornosti sindikata“ u slučaju kad je krivac za situaciju u državi odlično poznat.  

 

„Vandalizam“, dakle, ili je u zraku ili između redova. Još u nedelju je o tom pitanju briljao portal Klix. U kratki članak o zapaljenoj vikendici ministra Sanjina Halimovića u Sanskom mostu ubačena je u najmanju ruku frapantna rečenica: „U gradu na Sani provalničke grupe su u atmosferi haosa izazavnog protestima tokom noći opljačkale veći broj privatnih kuća.“ Nikakvih detalja, informacija, nikad se nije dočekala ni provjera ni proširenje, ali je uvela dozu dramatičnosti da stvori u glavama čitatelja postapokaliptičnu sliku Krajine.

 

 

S jeftinoćom spina o pljačkaškim bandama može se takmičiti još samo bauk vojne intervencije. U nedelju 9. feburara je društvene mreže preplavila slika tenkova iz graničnog prelaza Gradina kod Kozarske Dubice. Radilo se o vozilama namenjenim za izvoz, koje na granici čekaju već nekoliko dana, ali pošto je vijest buknula nakon izjave Valentina Incka o mogućnosti da se Eufor uključi u smirivanje situacije u BiH, dovoljna je bila da uznemiri ratom istraumatizirane Bosance i Hercegovce.

 

Inckov komentar za bečki Kurier spada uostalom u one najzloupotrbljenije posljednjih dana. "Razmotrit ćemo stanje u BiH u utorak, 11. februara, u međunarodnom upravljačkom odboru. Austrija će povećati broj svojih vojnika u BiH. Ako stanje bude eskaliralo morat ćemo, eventualno, da razmišljamo o trupama EU, međutim, ne sada", prenijeli su solidarno portali bez da se osvrnu na činjenicu da je povećanje austrijskog kontingenta rutinska procedura dogovorena već krajem januara. Izjava se pojavljuje i u drugim inventivnim verzijama i tako naprimjer Klix prenosi je kao: „Moguće slanje trupa EU ukoliko situacija u BiH eskalira.”

 

 

Međunarodna intervencija je samo jedan u nizu „ratnih spinova” serviranih nam ovih dana u medjima. Političari su u svoju službu stavili boračke organizacije - Pantelija Ćurguz iz Boračke organizacije RS rekao je sve to što Milorad Dodik odavno misli, dok se u ponedeljak Bakir Izetbegović sreo na patriotskom razgovoru sa „svojim” borcima. Na društvenim mrežama pojavile se informacije o pojačanju granične službe u manjem entitetu, te o kontrolama vozila na entitetskoj linji. Najveću je priliku za medijsko iživljavanje pružilo Udruženje boraca „Zelene Beretke”, koje je izdao zahtjev za održavanje prijevremenih izbora i usput pokrenuo propagandnu mašineriju u Republici Srpskoj. 

 

 

Oružanu intervenciju „Zelenih beretki“ (vokabular rodom iz ratnog Kozarskog vjesnika) nagovijestio je Pantelija Ćurguz, a teme je rado prihvatio Press RS. No, puno opasniji od marginalizovanog tabloida bili su slični spinovi u takozvanim ozbiljnim medjima.

 

U nedjelju je Anadolija donela izjavu „bošnjačkog Ćurguza“, odnosno potpredsjednika SDA Sadika Ahmetovića, koji je o napad na Predsjedništvo, a prije svega „spaljivanje bosanske zastave“ optužio navijače Slavije, koji su navodno autobusima stigli u grad iz Istočnog Sarajeva. Istog toga dana mediji su izvjestili o „mitingu protiv protesta“, okupljanju koje je u Bijeljini organizovala  grupa srpskih nacionalista. Okićeni srbijanskim zastavam govorili su da se u njihovoj „državi“ neće ponoviti sarajevski scenario i privukli su dozu pažnje potpuno nesrazmijernu samom događaju.

 

U nedelju više nego inače bilo je poziva novinarima od određenih ličnosti iz javnog života, koji su nas častili sličnim „senzacijama“. Pokušaje spinovanja u ovom tonu razotkrila je u svojoj redovnoj kolumni u Oslobođenju glavna urednica lista, Vildana Selimbegović: „Ne znam što sam baš ja adresa, ali dobila sam bezbroj poziva i poruka prepunih tumačenja događaja od posljednjih nekoliko dana. Saznala sam tako da su neki moji poznanici prepoznali brojne bjelosvjetske zavjere: jedan se nasekirao jer pouzdano zna da automobili iz Beograda stižu u Sarajevo s namjerom da "među demonstrante ubace elemente"; drugi mi se zaklinje kako se "od nas pravi Sandžakistan", treći mi poslao pismo sa dijelovima iz Andrićeve "Gospođice".“

 

 

Kolumnu Vildane Selimbegović prenio je na svom sajtu „Dnevni Avaz“, što zaslužije pažnju samo po sebi, ali samo je jedan od neobičnih poteza ovih novina tokom demonstracija.

 

„Avaz“ je, naime, postao u jednom trenutku jedan od malobrojnih izvora informacija koje bismo uzalud tražili u ostalim mainstream medjima. Prvi je demantovao navode o drogi pronađenoj među demonstrantima, prenosio je riječi Jasmile Žbanić, koje su za ostale urednike bile prekontroverzne, uveliko je također izvještavao o brutalnosti policije.

 

Ova politika Avaza nije naravno rezultat metamorfoze iz tabloida u „poštenu“ novinu, već je odraz potreba njenog (bivšeg) vlasnika Fahrudina Radončića. Uloga ministra sigurnosti postala je jednim od lajtmotiva protesta. SDA i SDP su upravo njega označile kao organizatora, a značaj koji su mu ove stranke pripisale nije mrzak ni SBB-u. Stranka je intenzivno pokušavala da infiltrira svoje ljude među predstavnike građana, pa su Avazovi potezi očigledno imali za cilj pridobijanje simpatija demonstranata.

 

S druge, pak, strane, u skupljanju dokaza protiv Radončića udružio se zavidno široki front, od ekstremnog bošnjačkog glasila SAFF do bliskog SDP-u sajta Moje Vijesti.

 

Svjedoci smo, dakle, ne kampanje uprene protiv demonstranata, već instrumentalizacije demonstranata u svrhe (predizborne) kampanje. Stoga više ni neprofesionalno izvještavanje nije neko vanredno medijsko stanje, nego tužna stvarnost bh. novinarstva.