Gašenje Radio Nacionala pokazalo je sve slabosti digitalnog radija u regiji

foto: Pixabay

Radio Nacional prestao je s emitiranjem točno u ponoć s 31. srpnja na 1. kolovoza 2025., a zaposlenici su o tome obaviješteni tek dan ranije. Radio Nacional bila je rijetka radijska oaza u Hrvatskoj, koja je aktualno informirala o svim važnim temama iz politike i kulture uz odličnu glazbu. Stanica je bila svjetlosnim godinama daleko od “formatiranih” radija za nezahtjevne slušatelje.

Svakog jutra, počevši od prvog dana eksperimentalnog emitiranja 2. kolovoza 2022. do gašenja radijskog signala, prva stvar koju sam činio bilo je “paljenje” Radio Nacionala na portalu Nacionala. To što se program Radio Nacionala mogao slušati online na portalu Nacional.hr u teoriji je značilo da je bio dostupan svakome, bilo gdje u svijetu. No, u praksi taj portal nije bio niti među deset najposjećenijih u Hrvatskoj i, realno, za Radio Nacional znalo je, po nekim procjenama, tek oko 20 posto potencijalnih slušatelja u Hrvatskoj.

Osnovni problem Radio Nacionala postalo je ono što je trebalo biti prednost – emitiranje programa na DAB+. DAB je kratica od Digital Audio Broadcasting (digitalno audio emitiranje), a DAB+ je, pojednostavljeno, poboljšana verzija DAB-a. Iako je DAB+ uveden još 2007. godine, u Hrvatskoj su radio stanice koje emitiraju digitalno još uvijek velika rijetkost, a država nije ispunila očekivane i obećane uvjete koji bi omogućili financijski izdrživo digitalno emitiranje radijskog programa.

Feelgood radiji, a ne oni kritički

Zrinka Vrabec Mojzeš, glavna urednica ugašenog Radio Nacionala, upravo se na to požalila na konferenciji za novinare koju je povodom gašenja Radio Nacionala organiziralo Hrvatsko novinarsko društvo (HND). Štoviše, ustvrdila je da državi nije u interesu imati nezavisne, profesionalne medije i da joj takvi mediji ne trebaju jer ne žele da se javnost uznemiruje lošim pričama o onome što radi vlada, nego žele “feelgood” radije.

Radio Nacional bio je, i programski i kadrovski, svojevrsni nastavak nekadašnjeg kultnog Radija 101 na kojem je Zrinka Vrabec Mojzeš svojevremeno također bila glavna urednica. Radio 101, iako je program emitirao praktično tek za šire zagrebačko područje, a formalno je bio gradski radio, bio je “trn u oku” HDZ-ove vlasti i devedesetih zbog svog kritičkog odnosa prema političkim zbivanjima. Radio 101 još uvijek postoji, ali programski nema nikakve veze s danima kad je “stojedinica” bila važan medijski glas naprednog dijela Hrvatske.

Isti odnos kao nekadašnji Radio 101 prema aktualnim hrvatskim vlastima imao je i Radio Nacional, koji je bio specifičan kao dio projekta koji je uključivao i Nacionalov tjednik i portal. Uz mogućnost slušanja radijskog programa online, ta je kombinacija omogućavala i odličnu sinergiju triju medijskih platformi vještim korištenjem raznih sadržaja koje je proizvodilo manje ljudi nego što bi zahtijevale tri potpuno odvojene redakcije.

No, ni to nije pomoglo pa je gašenjem radija bez posla ostalo 12 novinara, tehničara i drugih radijskih zaposlenika. Taj bi broj bio i veći da neki novinari koji su radili na radiju, uključujući i Vrabec Mojzeš, nisu još prije pokretanja radija bili zaposleni u redakciji tjednika Nacional.

Za razliku od sad već bivše glavne urednice ugašenog radija, Mladen Ninčević, većinski vlasnik Radio Nacionala i čitave tvrtke Nacional News Corporation d.o.o. čiji je radio bio dio, gašenje radija, u izjavi za Media Daily, proglasio je logičnom poslovnom odlukom – jer je radio napravio ogroman gubitak od čak dva milijuna eura.

Pritom Ninčević ne upire prstom u državu. Naprotiv, tvrdi da gašenje nije rezultat pritisaka. “Mi smo odlučili ugasiti emitiranje još prošle godine u listopadu, kad smo uvidjeli da je DAB+ emitiranje preskupo jer digitalni radio ima premali broj slušatelja i nemoguće je osigurati dovoljno reklama da bi se projekt pokrivao”, objasnio je Ninčević.

Pravo je vlasnika da odluči ugasiti medij koji mu umjesto prihoda donosi troškove, ali zanimljiva je tvrdnja Ninčevića da radio nije ranije ugašen jer su ga “urednici uvjeravali da treba sve pokušavati da se projekt spasi i da će ove godine biti bolje, no to se nije dogodilo.“ Program je, s obzirom na okolnosti, bio odličan, a urednički posao nije da rade posao menadžmenta pa će prije biti da su financijska agonija i kraj Radio Nacionala više vezani za vlasničko-menadžerske loše procjene.

Hrvatsko tržište digitalnih radija

Kako god bilo, hrvatsko tržište digitalnih radija, uz rijetke izuzetke, svedeno je uglavnom na radijske kanale Hrvatskog radija i nekoliko emitera koji su u vlasništvu svojevrsnog vlasničkog kartela. No, treba imati na umu da je HR dio javnog servisa HRT-a koji si, unatoč stalnom kukanju da nema dovoljno novca, pa čak i otpuštanju dijela novinara i drugog programskog osoblja, može priuštiti tu skupu “zabavu“. Također, malobrojne radijske stanice u privatnom vlasništvu koje emitiraju digitalni program istovremeno su prisutne u eteru i na FM-u, a za DAB emitiranje ne plaćaju po troškovniku za nacionalne koncesije već za lokalne (nemjerljivo manji broj potencijalnih slušatelja sukladno broju stanovnika). Uz to, riječ je u pravilu o “formatiranim” glazbenim programima s minimumom korisnih vijesti te bez ikakvog zadiranja u ozbiljne, društveno važne teme.

Zrinka Vrabec Mojzeš upozorava da je gašenje Radio Nacionala u takvim okolnostima poraz i monopolske tvrtke Odašiljači i veze jer je uložen golem javni novac u izgradnju DAB odašiljača koji uopće nisu iskorišteni.

“Mjesecima smo se obraćali institucijama i upozoravali, pa tako i Ministarstvu kulture i medija koje bi se rado riješilo medija, osobito ministrica Nina Koržinek Obuljen koja je ispala veći grobar medija nego njezin prethodnik Zlatko Hasanbegović. Molili smo da se uloži u kampanju promocije digitalnih radija, a nakon toga da se smanje i koncesije koje nismo mogli plaćati“, rekla je Vrabec Mojzeš na konferenciji za novinare HND-a povodom gašenja Radio Nacionala.

Za Media.ba Vrabec Mojzeš pojasnila je da je prošle jeseni tvrtki Odašiljači i veze upućena službena zamolba da oprosti ili bar smanji davanja Radio Nacionala dok radio ne počne stvarati prihode od reklama, ali je taj prijedlog odbijen.

“Odgovorili su nam da su uložili ogromna sredstva u odašiljače koje koristi tek devet radijskih emitera od više od 160 koliko ih ima u Hrvatskoj i da to ulaganje moraju nadoknaditi. Ali to nema smisla jer je Radio Nacional bio prvi isključivo digitalni emiter s nacionalnom koncesijom i trebao je služiti kao ogledni primjer koji će privući ostale. Upozorili smo ih da je opstanak Radio Nacionala zbog toga od zajedničkog interesa i ako propadne Radio Nacional, propast će čitav DAB projekt. Međutim, ignorirali su to upozorenje”, rekla nam je Vrabec Mojzeš.

Prema istraživanju objavljenom u stručnom časopisu, tek 0,8 posto kućanstava posjeduje kućni DAB+ uređaj, dok je oko 7,7 posto vozila opremljeno DAB+ prijemnikom, iako broj DAB prijemnika u vozilima raste pa ukupno takvih uređaja ima više od 300 tisuća. To je ipak mala brojka čak i za državu poput Hrvatske koja trenutačno ima jedva nešto više od 3,5 milijuna stanovnika. Činjenica da je u Hrvatskoj prodan mali broj DAB prijemnika doprinijela je gašenju Radio Nacionala, a predstavlja i nepremostiv problem za sve buduće aspirante na isključivo DAB emitiranje radijskog programa.

“Sluha nije bilo”, kaže Vrabec Mojzeš. “Obraćali smo se i saborskom Odboru za medije koji je odbio uopće tu temu staviti na dnevni red zato što većinu ima HDZ i dovedeni smo u situaciju u kojoj vlast puno suptilnije gasi medije nego što je to činila devedesetih. Usprkos obećanjima da će se promovirati digitalni radiji i da ćemo postati tržišno konkurentni FM-ovima kako bismo mogli dobiti oglašivače i zarađivati za vlastiti opstanak, to se nije dogodilo”, dodaje.

Nema budućnosti za digitalne radije u regiji

Od 160 radija u Hrvatskoj, samo ih je devet na DAB-u, a svi ostali su FM. Uz programe HR-a, digitalno emitiraju uglavnom popularne “formatirane” stanice čiji program nije od javnog interesa, a vlasništvo su medijskog kartela koji si to očito može priuštiti.

Niti u ostalim državama u regiji situacija s digitalnim emitiranjem radijskog programa nije bolja, pa je moguće da nije pretjerana bojazan da će ovdje digitalni radijski program izumrijeti prije nego što uopće zaživi. Pogotovo zato što se klasični radijski programi sve manje slušaju.

Mladi koriste druge platforme, uglavnom za slušanje glazbe, a stariji slušatelji tradicionalno se informiraju prateći TV programe. Statistički podaci razlikuju se od države do države, ali može se reći da u prosjeku u Hrvatskoj tjedno radio sluša najviše 50 do 60 posto stanovništva (otprilike polovica od tog broja svakodnevno), od čega tek mali postotak sluša radio zbog vijesti. Prema posljednjim službenim podacima (za 2023. godinu) u Evropskoj uniji (EU) je tjedna radijska slušanost iznosila 82,4 posto, dok je kod mladih (15 – 24) bila nešto niža — 72,9 posto. Istraživanje Mediacentra Sarajevo pokazalo je da u BiH udio stanovništva koji dnevno sluša radio iznosi oko 27 posto (također podatak za 2023.), što je na razini EU prosjeka.

Prema registru Regulatorne agencija za komunikacije (RAK), u BiH postoji 155 radijskih stanica, ali niti jedna nema redovan DAB program, a nekoliko ih emitira testno. RAK je krajem 2023. raspisao natječaj za prvi nacionalni DAB+ multipleks „MULTIPLEKS 1“.

U Srbiji, koja od država u regiji ima daleko najviše radijskih stanica (istraživanje SEENPM-a pokazalo je da ih je 2023. godine bilo 315), ukupno postoji 16 DAB+ servisa: 12 simulcast na FM/AM i četiri isključivo digitalna. U Sloveniji ima ukupno 45 DAB+ servisa (16 na nacionalnom multipleksu R1, 24 na regionalnim multipleksima R2 East i R2 West te pet lokalnih u Ljubljani na R3). U Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu nema aktivnih DAB programa. U Crnoj Gori također nema DAB emitera, osim testnih.

Za usporedbu, u Norveškoj i Švicarskoj pokrivenost digitalnim radijskim emitiranjem iznosi preko 99 posto, u Njemačkoj 97 posto, u Nizozemskoj 95 posto, a u Italiji 83 posto.

Cijene DAB prijemnika u državama regije pokazuju nerazmjer u odnosu na prihode ovdašnjih kupaca u usporedbi s prosječnim prihodima većine država u EU, što je svakako jedan od razloga slabijeg dosega DAB radijskih programa u regiji.

Srednja vrijednost DAB prijemnika u EU (uključujući Sloveniju i Hrvatsku) iznosi oko 50–60 eura, počevši od jednostavnih DAB+ prijemnika čija je minimalna cijena otprilike 25 eura pa do, na primjer, uređaja koji spajaju FM, DAB i DAB+, a cijena im je između 70 i 90 eura. U Srbiji, na primjer, prema platformi Ubuy, cijena uređaja varira između 40 i čak 460 eura (premium model), pri čemu cijene povoljnijih modela padaju u skladu sa zapadnim tržištem (25–90 eura).

Naknade za digitalne radije su velike. Hrvatski Radio Nacional, ugašen zbog financijskog gubitka, plaćao je godišnja davanja u iznosu od čak 70 tisuća eura, iako za taj digitalni radio, po tvrdnji koju je iznijela njegova glavna urednica, nije znalo 80 posto hrvatskih građana. Plaćaju se i naknade za rad AEM-a od 0,5 posto godišnjeg bruto prihoda od radijske djelatnosti, namijenjena organizaciji rada AEM-a. Emiteri DAB/DAB+ programa snose dodatne troškove za pristup multipleksu i za RF spektralnu dozvolu.

Kad se tome doda naknada tvrtki Odašiljači i veze, za emitere je to ogroman iznos u situaciji kad je broj DAB prijemnika mali i ne postoji ozbiljna mogućnost prihoda od reklama. Program se može emitirati i posredstvom web portala, kao što je to činio Radio Nacional, ali tada ne dolazi do izražaja vrhunska tehnička kvaliteta zvuka koja je za potencijalne slušatelje glavni adut digitalnog radija.

Krug se time zatvara.

___