Prije nekoliko dana bh. mediji prenijeli su riječi zastupnice u Evropskom Parlamentu Doris Pack kako je nemire u BiH i Ukrajini odavno očekivala. Iako je izjava netačno prenesena jer se njen odgovor odnosio samo na BiH a ne i na Ukrajinu, zanimljivo je povući paralelu o aktuelnim događajima u dvije države.

 

Osim visokog nivoa korupcije i vlasti koje je svrha sama sebi, obje države imaju duboko podijeljena društva i rastrgnute su između Istoka i Zapada. Dok se u probleme u BiH češće miješaju najbliže komšije, pretendujući da zadovolje i vlastite i interese velikih sila, Ukrajina je Rusiji, odnosno Evropskoj Uniji (EU) i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), mnogo bitnija zvog svog strateškog položaja. Ipak, u oba slučaja računica je jasna – što je država nestabilnija lakše je ostvariti uticaj nad njom, zaduživati je, osiromašivati i u konačnici dovesti u zavisno ropstvo. Najmanje su tu bitni demokratija/ komunizam/ kapitalizam/ diktatura/ korupcija/ reforme... Važnije je gdje će biti izgrađene vojne baze, ko će i kako kontrolisati prirodne resurse i čije će banke više profitirati.

 

Nakon nereda u nekoliko bh. gradova međunarodni predstavnici  pozivali su na smirivanje strasti i mirne proteste. Visoka predstavnica EU za vanjske poslove Catherine Ashton osudila je nasilje u BiH, ali je posjetu našoj zemlji odgodila radi posjete Ukrajini, a onda odgodila najavljenu posjetu i odlučila otići u Ukrajinu gdje protesti traju nekoliko mjeseci, sa mnogo više nasilja. (Kasnije, zbog zaoštravanja odnosa između Ukrajine i Rusije nije ni tamo otputovala.) EU diplomate daju otvorenu podršku demonstrantima u Ukrajini i sastaju se sa vođama opozicije, kritikujući uglavnom poteze policijskih snaga i sada već bivšeg predsjednika u izgnanstvu Viktora Janukoviča.

 

"Važno je da ponudimo jasnu evropsku perspektivu ukrajinskom narodu, koji je pokazao predanost evropskim vrijednostima", rekao je Oli Rehn, potpredsjednik Evropske Komisije, dok je George Osborne, ministar finansija Velike Britanije izjavio kako je „narod Ukrajine odlučio povesti svoju zemlju prema budućnosti". Nije sporno da građani imaju pravo izaći na ulice i protestovati protiv loše vlasti, pa je i smijeniti. Ali je krajnje neprincipijelno u jednoj zemlji pozivati na mirne proteste a u drugoj podržavati opoziciju koja nema ni u dijelu teritorije kojim načelno upravlja nema  kontrolu nad  pod kontrolom radikalnim i naoružanim grupama na ulicama a  i koja se po nasilnom preuzimanju vlasti se nije mnoge razlikovala od svojih prethodnika: (raspuštanje specijalne policijske jedinice, zastrašivanje političkih protivnika, nabrzinu izglasani zakoni, odluke o smjenama...). 

 

 

Protesti u BiH počeli su 5. februara a neredi su trajali su 3-4 dana nakon čega se okupljanja manjih grupa ljudi uglavnom svodi na blokiranje saobraćajnica. U Ukrajini protesti traju od kraja novembra, kada je predsjednik Janukovič odbio potpisati sporazum sa EU i prihvatio finansijsku pomoć Rusije. Kulminaciju su doživjeli polovinom februara kada je u sukobima policije i demonstranata blizu 100 ljudi smrtno stradalo. Razlozi zbog kojih su ljudi izašli na ulice u obje zemlje dosta su slični i mogu se svesti na represiju vlasti, raširenu korupciju i siromašenje društva. Ipak, intenzitet i obim nereda ne može se ni porediti - iako, kada se gleda omjer broja stanovnika (Ukrajina oko 45 miliona – BiH nešto više od 3,5 miliona) i demonstranata koji su aktivno učestvovali u sukobima (nekoliko hiljada naspram nekoliko stotina), procenti se i ne razlikuju toliko mnogo. Demonstranti u BiH zapalili su desetak zgrada i imali sukob s policijom u nekoliko gradova. U Ukrajini, ovo je često bio bilans samo jednog dana a prosvjednici su osim kamenja, šipki i bejzbol palica koristili molotovljeve koktele, pirotehniku i katapulte, dok je u posljednjim danima upotrebljavano i vatreno oružje.

 

 

 

Oni protiv kojih su protesti bili usmjereni govorili su o huliganizmu, plaćenicima i državnom udaru, pokušavajući stvari okrenuti u svoju korist i riješiti se vlastite odgovornosti. Gotovo je nevjerovatno koliko su slične bile izjave zvaničnika iz dvije udaljene zemlje. „Ovo što se danas događa je vandalizam, banditizam, državni udar“, izjavio je donedavni predsjednik Ukrajine Janukovič, odbijajući podnijeti ostavku. Desetak dana ranije, podnoseći ostavku, bivši premijer Kantona Sarajevo Suad Zeljković govorio je da „na ulicama nema gladnih već huligana, bandita i kriminalaca.“

 

Potpuna histerija tokom protesta u BiH zavladala je na društvenim mrežama – među onima koji proteste podržavaju i među onima koji im se protive. Veoma malo argumenata, razuma i informisanosti, a puno ega, ideološke obojenosti i nespremnosti na drugačije mišljenje, čak i među novinarima. Bosanci i Hercegovci redovno pokazuju visok stepen saosjećajnosti prema obespravljenim građanima svijeta pa su tako postovima, lajkovima i šerovima podržali i borbu Ukrajinaca. Ali je neobjašnjiv fenomen da mnogi takvi istovremeno osuđuju nerede dešavanja na ulicama Tuzle, Mostara, Zenice, Sarajeva – kao da građani BiH nemaju razlog za proteste... Nije jasno licemjerstvo po kome neko ko u Ukrajini na nasilan način pokušava promijeniti vlast, napada policiju i koristi zavidan arsenal naoružanja može biti „demonstrant“ a neko ko ima sličan cilj ali ni blizu takve metode  – „huligan, pljačkaš, plaćenik i vandal.“

 

Kritika o neprincipijelnosti može se uputiti i na medijsko izvještavanje o protestima. Nepotrebno je napominjati u kako teškim uslovima rade i sa kakvim se sve pritiscima suočavaju novinari iz BiH. Oni koji pokušavaju savjesno raditi svoj posao nailaze na toliko prepreka da je često lakše odustati nego voditi borbu protiv vjetrenjača. Međutim, ni to a ni ubrzana dinamika događaja ne mogu biti opravdanje za različit tretman protesta u danima najvećih nereda. Bez ulaženja u analize cjelokupnog izvještavanja ili uređivačku politiku medija, nekoliko primjera sa online portala pokazuju kako određene riječi sličnom događaju mogu dati potpuno različitu konotaciju i uticati na formiranje javnog  mnijenja.

 

Jedan od najčitanijih bh. portala Klix.ba uglavnom je tokom 7. i 8. februara kritikovao nerede u BiH pa su tako objavljeni tekstovi u kojima se spominju „rušilački pohod huligana koji su palili, lomili, pljačkali“ i „rulja koja je krenula u rušilački pohod“.

 

 

Izvještavajući o događajima u Ukrajini tokom kulminacije sukoba, Klix prikazuje fotografije na kojima se vidi da nije nasilna samo policija već i demonstranti. Ovaj portal izvještava o zgradama koje građani zauzimaju i pale, o tome da koriste zapaljive bombe i pirotehnička sredstva ali im ne daje etikete huligana i pljačkaša, niti ih kritikuje zbog paljenja i lomljenja. Odgovornost Klixa je značajna uzimajući u obzir da su brojni drugi mediji događaje iz BiH pratili koristeći njihove informacije, pa tako portal Nezavisnih novina piše: „rulja uništava trafike, radnje, iščupan je i bankomat".

 

 

Portal Radiosarajevo.ba u praćenju događaja od 7. februara u Sarajevu prenosi „da rulja (slobodno ih sad tako možemo nazvati) demolira kioske ispred predsjedništva, gađa se i dalje zapaljivim projektilima“ dok urednica u komentaru idućeg dana govori o „razularenoj adrenalinskoj rulji koja, nakon što je otjerala stvarne, obespravljene demonstrante, odlučila je popaliti i ono malo historije što smo je kroz burne godine uspjeli sačuvati.“ Isti portal pri izvještavanju o sukobima u Kijevu ne spominje rulju već navodi da je riječ o sukobu građana/demonstranata i policije - čak i kada je policija ta koja je napadnuta.

 

 

Osim o zvaničnim predstavnicima ukrajinske opozicije, na bh. portalima se ne može naći mnogo informacija o ključnim akterima na terenu, npr. o naoružanoj desničarskoj grupi Pravi (ili Desni) Sektor koja je naoružana predvodila napade demonstranata i koju opozicija uopšte ne kontroliše. Pretragom ovog pojma može se saznati eventualno da je riječ o ultra-radikalnoj grupi za koju se vjeruje da kontroliše demonstrante, ali bez mnogo dodatnih informacija. Portali Nezavisnih novina i Glasa Srpske prenose dosta opširan tekst agencije Tanjug u kome detaljnije opisuju ključne uloge u dešavanjima u Ukrajini. Portal Source.ba takođe donosi nešto više podataka o Sektoru, a prenosi i šestominutni video koji pokazuje brutalnost obje strane prilikom sukoba u Kijevu. Tokom bh. protesta Source je bio među rijetkima koji su objavili snimke policijskog nasilja i brutalnosti u Sarajevu, ali ni oni nisu uspjeli izbjeći kolektivnu paniku koja je tih dana zavladala u medijskom prostoru pa su izvještavali o pljačkama, huliganima i divljaštvu.

 

 

Građani imaju pravo na proteste u BiH, Ukrajini ili bilo gdje na svijetu a da li će oni biti nasilni ili ne zavisi od hiljadu faktora. Pitanje je da li bi se događaji odvijali kako su se odvijali da je premijer Tuzlanskog Kantona prvog dana izašao pred radnike ili da policija u Sarajevu nije gurala ljude u Miljacku, da ukrajinske snage sigurnosti nekoliko puta nisu brutalno napale građane ili da je Janukovič odstupio na vrijeme. Pri izvještavanju, mediji imaju potpuno pravo da određenom događaju posvete manje ili više pažnje. Ali ako se već prati određena tema, onda malo više odmjerenosti i korektnosti ne bi bilo na odmet – i kod medija i kod građana.