Iako je istini za volju ravno čudu da je većini potpuno nepoznat političar iz Vermonta u  manje od šest mjeseci svoje kampanje uspio uopšte dijeliti pozornicu te noći u Vegasu sa Hillary Clinton, za koju se od početka smatralo da će bez problema pomesti konkurenciju, teško se oteti dojmu da su mediji od početka podrivali Sandersovu kampanju.

Ako je postojala ikakva sumnja da će i u ovom predizbornom ciklusu za uskoro upražnjenu stolicu američkog predsjednika američki mediji prije svega štititi vlastite korporativne interese na štetu američkih građana, ona je otklonjena jednim kratkim i jednostavnim pitanjem: "Vi dakle sebe ne smatrate kapitalistom?"  

Možda ste prvobitno pomislili da je ovo "pitanje od milion dolara" djelo jednog od bezličnih robota Fox Newsa. Nažalost, to nije slučaj: postavio ga je niko drugi nego perjanica CNN-a Anderson Cooper u okviru prve debate za kandidata Demokratske stranke, i to najneočekivanijem, ali i najinteresantnijem, kandidatu - Bernieju Sandersu. Sanders, senator iz Vermonta, deklarisani je socijaldemokrata, koji se pred veliku debatu 13. oktobra u Las Vegasu, a koju je gledalo 15,3 miliona Amerikanaca, neočekivano našao na vodećem mjestu po većini anketa. Posebno je bitno to što je vodeći u New Hampshireu i Iowi, najvažnijim američkim državama u kontekstu glavnih indikatora za koga bi američki građani mogli glasati 8. novembra 2016.

Možda je Cooper malo precijenio težinu ovakvog pitanja, jer su sigurno prošla vremena McCarthyjeve ere i progona svega što iole podsjeća na komunizam, i samim tim, izaziva strah od najezde Sovjeta na slobodnu američku teritoriju. Generacija baby boomera (onih koji su rođeni od kraja Drugog svjetskog rata do sredine šezdesetih) koja je u takvoj atmosferi rođena i odrasla se približava kraju svojih života, generacija X je za tako nešto previše cinična, dok je sigurno da se generacija millennialsa, tj. onih rođenih pred kraj ili nakon završetka Hladnog rata tog straha uopšte ne sjeća, niti im išta predstavlja. Ipak, u društvu u kojem dominira kapitalistički diskurs sreće kao vlastite odgovornosti i u kojem je težnja pojedinca ka toj prije svega konzumerističkoj sreći i statusu kojeg ona donosi važnija od dobrobiti onih oko njega, socijalizam je sigurno još uvijek ružna riječ, te je jasno da je ovakvo pitanje indirektan, ali i opasan udarac na kredibilitet bilo kojeg budućeg političkog vođe.

Ono što je nama najinteresantnije, pored neoborive činjenice da "liberalni" CNN otvoreno dovodi u pitanje Sandersov legitimitet, jeste nesposobnost, ali i nedostatak volje CNN-a i drugih mainstream medija u Americi da uopšte izađu na kraj sa činjenicom da je Sanders ozbiljan predsjednički kandidat. To se najbolje vidi iz slijedeće kompilacije, gdje se da primijetiti da je Sanders u maju kvalifikovan kao marginalni kandidat vrijedan sažaljenja, dok je Clintonova obilježena kao "najveći favorit kojeg je Demokratska stranka ikada vidjela". Već u junu se slika počela bitno mijenjati, da bi u septembru isti voditelj ABC-a koji je krajem maja rekao da "Sanders nema nikakve šanse" ipak nekako priznao da bi "Bernie Sanders mogao biti izabran za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država".



Jedan dio nesposobnosti proizilazi i iz činjenice da je CNN, kao i ostatak američkih mainstream medija, ogrezao u kaljuži infotainmenta i površnih vijesti. Tako se u programu iz studija pred samu debatu nije govorilo o političkim stavovima kandidata . Umjesto toga, gost Brett O'Donnell pričao je o tome da li će Clintonova "djelovati realno", dok je voditelj John Berman raspravljao o tome može li Sanders izgledati "predsjednički", kako je uočio The Interceptov Lee Fang .

Najavna špica same debate bolje bi pristajala boks meču (što je primijetio i Jimmy Kimmel) ili najnovijem filmu Michaela Baya nego ovako ozbiljnoj i važnoj tematici. Hillary Clinton je tako u njoj obilježena kao "stranačka superzvijezda", dok je Bernie Sanders označen kao "iznenađujuća opasnost" koji "napreduje u anketama bez obzira na kritičare koji sumnjaju da može ići do kraja". Ako izuzmemo pretjeranu dramatičnost, svejedno nam ostaje da promislimo o izboru riječi: "superzvijezda" protiv "opasnosti" u kojeg "kritičari sumnjaju" se nikako ne može nazvati objektivnim predstavljanjem kandidata kojima se morala dati jednaka početna tačka u debati na TV stanici koju gleda čitava država.

I teme o kojima se govorilo u toku debate (u kojoj su pored Sandersa i Clintonove učestvovali i guverner Marylanda Joseph O'Malley, bivši senator iz Virginije i novinar Jim Webb, i bivši guverner Rhode Islanda Lincoln Chafee) indicirale su pristrasnost CNN-a Clintonovoj.  Tako su treća najčešća tema - važnija i od pitanja kontrole naoružanja i klimatskih promjena, npr. - bili skandali porodice Clinton, dok je glavna tema večeri, vanjska politika, bila zastupljena sa 11 pojedinačnih pitanja, što je definitivno išlo u korist Clintonove kao bivšeg državnog sekretara, američkog ekvivalenta ministra vanjskih poslova (nijedan drugi kandidat nema prethodno iskustvo u ovom segmentu američke politike). Po vremenu koje je CNN pružio kandidatima, Clintonova također prednjači sa 31:05 minuta, dok je Sandersu dato tri minute manje (a trećem O'Malleyu skoro čitavih 15). Očit tematski debalans i neravnopravnost u vremenu za odgovore posebno je išao na štetu manje poznatih kandidata, jer je Hillary Clinton dovoljno zvučno ime, dok je za ostale, uključujući Sandersa, ovo bila prva prilika da čitavu američku javnost upoznaju sa svojim platformama.

Foto: Fivethirtyeight.com

Ipak, odgovore o animozitetu mainstream medija prema Bernieju Sandersu treba tražiti u njegovoj politici. Jedna od ključnih tačaka njegove kampanje od samog početka jeste odnos elita, a posebno korporacija prema državi, i prije svega, građanima Sjedinjenih Američkih Država. Njegovi planovi, uključujući progresivni sistem oporezivanja za korporacije sigurno nije naišao na odobravanje u centralama američkih korporativnih medija. Sa druge strane, Hillary Clinton je ljubimica korporacija i vlasnika velikog kapitala, o čemu je, između ostalih, otvoreno pričao i njen glavni donator u vrijeme njene senatorske kampanje, Donald Trump, u okviru prošlomjesečne republikanske predsjedničke debate.

Sanders je također decenijama otvoreni protivnik načina na koji mainstream mediji oblikuju javni diskurs, te ih nije štedio ni tokom svoje kampanje, više puta ih pozivajući da se ostave površnih tema poput frizura kandidata i jeftinog prepucavanja među njima, i da posvete više vremena konkretnim političkim stavovima. U okviru same debate, Sanders je direktno okrivio korporativne medije za situaciju u kojoj se američko društvo nalazi, svrstavši ih u isti koš sa Wall Streetom i farmaceutskim kompanijama.  Stoga je jasno da će mainstream mediji radije stati iza kandidatkinje za koju su sigurni da će zaštititi njihove interese, a na štetu osobe poput Bernija Sandersa, bez obzira što njihova novinarska dužnost, ali i etika, zahtjevaju ravnopravan odnos prema kandidatima.

Vratimo se zato Cooperovom pitanju sa početka teksta. Sandersov odgovor na njegovo pitanje da li se on smatra kapitalistom je kako precizan, tako i više nego indikativan: "Smatram li se dijelom kazino-kapitalističkog procesa, zbog kojeg tako mali broj ljudi ima toliko puno, a tolike mase imaju tako malo, na osnovu kojeg je pohlepa i bezobzirnost Wall Streeta uništila ovu ekonomiju? Ne, ne smatram. Vjerujem u društvo u kojem je svim ljudima dobro. Ne samo šačici milijardera."

Da li će Bernie Sanders, do jučer većini potpuno nepoznat političar iz Vermonta, uspjeti da se odupre konstantnom medijskom podrivanju svoje kampanje? Na koncu, to je potpuno nebitno. Ono što je bitno je da je neko na tako visokom političkom nivou, u najvažnijem trenutku američke unutrašnje politike, te na neprijateljskom terenu, a pred milionskom publikom, otvoreno počeo govoriti o ovim stvarima. Ako bi u novembru 2016. jedini Sandersov uspjeh bio preokrenuti diskurs sa važnosti individualnog na važnost kolektivnog ukoliko se želi osigurati dobrobit čitave države, to bi bilo značajnije od bilo kakvog predsjedničkog položaja.