Komentari, uvrede i govor mržnje na portalima i društvenim mrežama u BiH bili su predmet izložbe u Historijskom muzeju.

Društvene mreže i portali su preplavljeni komentarima koji su često uvredljivi, sadrže elemente govora mržnje, pozivaju i potiču na mržnju ili nasilje prema određenoj društvenoj skupini i njenim pripadnicima. Kako oni izgledaju u “stvarnom prostoru”, isprintani na bijelom papiru, posjetioci su mogli vidjeti na izložbi “Galerija uvreda”, koja je bila postavljena u Sarajevu u Historijskom muzeju BiH od 15. do 17. septembra. Izložba je projekt petočlane grupe bosanskohercegovačkih mladih polaznika Regionalne liberalne političke akademije, koju organizira Fondacija “Boris Divković” u saradnji sa švedskom organizacijom Center Party International Foundation.

“Naš cilj je da ljudi shvate da je onlajn prostor zapravo životni prostor, a ne neko mjesto na internetu. Mi sada svi živimo u tom onlajn prostoru i stvari koje se tamo dešavaju i te kako imaju efekt na naše živote”, kaže koordinatorica projekta Jasmina Mršo.

Od aprila ove godine zajedno s Adnom Nalić, Marinkom Šanje, Elvedinom Omerhodžić i Farisom Šehovićem, Jasmina je svaki dan čitala brojne komentare na raznim bosanskohercegovačkim portalima, pratila članke i reakcije na njih, a za izložbu su izabrali one koje su ih se najviše dojmili.

“Bili smo nepristrasni, nije nam bilo bitno ko koga pogađa u smislu toga da smo preferirali neku grupu jer smo shvatili da svako može biti žrtva govora mržnje”, kaže Mršo. U Bosni i Hercegovini govor mržnje je, ipak, najviše usmjeren prema nacionalnim i vjerskim skupinama, ali postoji i onaj koji je manje vidljiv, a zasnovan je na rodnoj osnovni. “Ono što sam primijetila – pošto postoji razlika između eksplicitnog i implicitnog govora mržnje – implicitni je najčešće usmjeren prema ženama”.

Da je govor mržnje opasan i u onlajn komunikaciji, iako se često zanemaruje i ne vidi kao opasna i realna prijetnja, mišljenja je i psihologija Dželila Mulić-Čorbo, koja je na otvoranju izložbe održala kratko predavanje na temu: “Mržnja u nama: vrijeđaš me, vrijeđam te”. Naše društvo karakteriše finansijska i politička nesigurnost, te se pisanje komentara na internetu često smatra samo kao ispušni ventil, kaže Mulić-Čorbo. Govor mržnje u onlajn komunikaciji, ipak, ne treba zanemariti jer on poziva na akciju protiv određenih skupina ljudi, ohrabruje istomišljenike i daje im legitimitet, dok žrtve vrijeđa, diskriminira i izolira. Iako je govor mržnje svepristupan na internetu, o njemu se malo govori.

“Mi reagujemo tako što ne čitamo. Ne čitam i to za mene ne postoji”, kaže Mulić-Čorbo. “Dužnost nam je da pričamo o ovome i da učimo mlade ljude da sve ono što radimo, bilo pismeno, bilo usmeno, ima svoju posljedicu i moramo biti odgovorni za to. Onlajn prostor ne može biti lišen toga”.

Ali, gdje je linija između slobode govora i govora mržnje? Sloboda govora kao pravo izražavanja vlastitih stavova i razmišljanja je element svake liberalne demokratske zajednice i internet nudi širok prostor u kojem se ovo pravo može ostvariti, dok je s druge strane on i arena u kojoj svaki pojedinac, može, bez bilo kakvih posljedica i anonimno, da piše uvrede i sadržaj koji ima elemente govora mržnje.

“U  Evropi se vodi žustra rasprava gdje je granica između slobode govora i govora mržnje. Još uvijek se to nije apsolutno definiralo. Određeni broj komentara na izložbi nije tako opasan, nije govor mržnje. Govor mržnje uvijek sadrži poziv na akciju”, kaže Mulić-Čorbo.

Govor mržnje potiče na mržnju ili nasilje prema određenoj skupini i njenim pripadnicima, s ciljem da ih uvrijedi, ponizi, ušutka, zastraši, segregira i negira njihovo pravo na jednakost, objašnjavaju idejni tvorci izložbe. Označiti da li je određeni komentar uvreda, govor mržnje i/ili sloboda govora bio je zadatak posjetitelja izložbe koji su u koverte ispod postera ubacivali odgovore. Druga vježba se sastojala od čitanja naglas uvredljivih i pogrdnih komentara i posjetitelji kažu da se uopće nisu osjećali lagodno. Dok god su u apstraktnom virtuelnom prostoru, čini se da ovakvi komentari ne izgledaju tako opasno i gnusno sve dok se ne izgovore naglas.

Primjeri postavki sa izložbe "Galerija uvreda".